Daniel Šarić (53) u svojoj trofejnoj riznici čuva tako impresivnu sunčanu kolekciju da joj uslijed straha od opeklina prilazite jedino sa zaštitnim faktorom 50+. Tri Rabuzinova sunca s Dinamom koji se tih dana zvao Croatia, a onda još dva s Rijekom, gdje je i započela njegova nogometna priča. Kada ga zamolite da se prisjeti koga je sve pobjeđivao u finalima, naš sugovornik se počeše po tjemenu.
- Uh, pričekajte malo da osvježim sjećanja. Davno je to bilo, a puno je finala u pitanju - odgovara Šarić.
Agilni desni branič, žestok u duelu, a prodoran i opasan s loptom u nogama, u Maksimir je sletio iz Gijona u siječnju 1996. godine na poziv Velimira Zajeca. Nakon dvije sezone Hajdukove dominacije plava generacija ‘82 vratila se u klub kako bi prekinula trofejnu sušu. Zajec kao dizajner momčadi u uredu, Cico Kranjčar na klupi, a dolje na terenu labuđi pjev Marka Mlinarića.
- Dinamo je u hrvatskim okvirima uvijek bio vrlo jak, ali kada sam se ja pridružio sredinom decedesetih u Maksimiru je bilo baš izvanrednih igrača. Kvaliteta na svakom dijelu terena, od Ladića i Jurića u obrani do Viduke i Cvitanovića u napadu. Bio je to početak jednog sjajnog razdoblja tijekom kojeg se Dinamo učvrstio kao dominantan klub u zemlji. Tijekom pet sezona, prije nego što sam otišao u Panathinaikos, osvojio sam pet titula nacionalnog prvaka i tri hrvatska kupa. Imam tri duple krune, a posebno poglavlje priče bile su europske utakmice i ulazak u Ligu prvaka kad nam se pridružio Robert Prosinečki. Ne bih baš volio ispasti neskroman, ali u ovom današnjem sustavu natjecanja ona naša momčad bi svake godine igrala Champions league proljeće. Mi smo tada morali igrati playoff s Newcastleom, a to je po prilici kao da te sada bace na Liverpool ili Manchester City.. Svejedno, očekivanja su bila najveća moguća. U tom smislu jednako je kao i prije...
Svoj prvi kup Šarić je podignuo nakon dvije finalne utakmice s Varteksom 1996. godine. U to vrijeme netko s izbrušenim smislom za crni humor u HNS-u pobrinuo se da autsajderima ubije svaku nadu, pa se već od najranije faze igralo kod kuće i u gostima. Dinamo je zbog toga na startu trenirao strogoću na amaterima iz Sračinca dvoznamenkastim pobjedama uz ukupni rezultat 21-1, a na koncu je lako riješio Varteks (pobjede 2-0 i 1-0). Sezonu poslije plavi su u tijesnom zagrebačkom derbiju osvojili kup trijumform protiv Zagreba (2-1), pa u velikom naletu osvojili kup i 1998. ponovno podijelivši ring u finalu s Varteksom.
S punom torbom trofeja, posilje 148 nastupa uz 13 golova, Šarić je krenuo prema Ateni, da bi se na pragu tridesetih vratio u matičnu Rijeku i kao njezin kapetan pokazao navijačima prve klupske trofeje u samostalnoj Hrvatskoj.
- Prvi kup osvojio sam 2005. pod vodstvom Elvisa Scorije, koji je tada bio vrlo mlad trener. Mi smo gotovo generacija, on je stariji godinu dana. Junak tih pobjeda u finalu protiv Hajduka bio je Dumitru Mitu, strijelac u obje utakmice, a za Rijeku su igrali Knežević, Lerant, Tadić, Linić, Erceg... Godinu kasnije finale je bilo drama. Nakon 4-0 pobjede na Kantridi protiv Varteksa u uzvratu smo jedva sačuvali prednost i odnijeli pobjedu na pravilo gola u gostima (poraz 1-5, op.n.). Tada je za nas već igrao Davor Vugrinec, a trener je bio Dragan Skočić
Skok u sadašnjost. Rijeka je u predsjedničkoj eri Damira Miškovića stasala u serijskog osvajača. Zašto je lanjski šampion već sljedeće sezone postao točkica u Dinamovu retrovizoru?
- Prošla sezona je bila fantastična za Rijeku, vjerojatno i zašto što je momčad napadala iz drugog plana. Nitko nije računao da će se Rijeka umiješati u borbu za trofeje, pogotovo ne nakon što je u zimu prodala nekolicinu važnih igrača poput Pašalića, Ivanovića i Galešića. Na neku luđačku energiju momčad je izdežala do kraja i iskoristila objektivno vrlo slabe sezone Dinama i Hajduka. Nije bilo realno očekivati još jednu takvu sezonu jer Rijeka ipak funkcionira u drukčijoj financijskoj realnosti, projekt se bazira na kupovini anonimnih mladih nogometaša. Klub im uspješno podiže cijenu i preživljava od prodaje. Dinamova platežna moć je nemjerljivo veća.
Tko su najbolji igrači SHNL-a iz vaše perspektive?
- U Rijeci svakako Fruk, u Hajduku je Livaja je klasa za sebe iako ove sezone ima određenih problema, a što se tiče Dinama tu je konkurencija najoštrija. Iza Belje je izvrsna sezona, Stojković posjeduje ogroman kapacitet, Zajc je bio odličan, Mišić je također tu blizu. Nema dvojbe da je Dinamov roster najbolje zaokružen i u njemu vjerojatno postoji potencijal i za europski iskorak.
Što očekujete od finala na Opus Areni?
- Jedna utakmica na neutralnom terenu znači da ne možemo govoriti o nekakvom izrazitom favoritu. Kada pogledate tablicu, više od 30 bodova razlike, onda je Dinamo puno bliže pobjedi, ali neće to biti jednosmjerna ulica..., Rijeka je u više navrata ove sezone pokazala da zna parirati plavima, postoje u jednadžbi i neke nepoznanice poput Radeljićeva statusa: je li zaista već potpisao za Dinamo ili nije. Očekujem zanimljivu utakmicu u kojoj će moje simpatije biti na strani Rijeke, ipak je ona moj klub, ali Dinamo mi je također drag...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....