Kada je lani u ovo doba zaglavio u sličnim problemima kao danas, Dinamo se iz škripca izvukao ‘gušenjem u parteru‘. Na Sve svete 2025. godine Josip Mišić zaigrao se na igralištu daveći i bacajući na tlo odveć nadobudnog Justasa Lasickasa, sudac je zažmirio na kapetanovo dramatično iskakanje iz tračnica i zaboravio gdje je pospremio crveni karton, Rijeka se u nastavku preplašila, a dinamovci se ohrabrili. Arbër Hoxha je u finišu utakmice projektilom iz desetog reda istočne tribine pogodio rašlje za 2-1 pobjedu.
Prvi nalet prave jeseni u Maksimiru očito ne može proći bez elegičnog raspoloženja. Reklo bi se da nastupa - vrijeme plavog bluesa. U svojoj debitantskoj sezoni na klupi plavih Mario Kovačević je upravo u listopadu i studenom bio izgubio tlo pod nogama i suočavao se s ozbiljnom provalom navijačkog nezadovoljstva. Uoči navedenog derbija s Rijekom njegova je momčad poražena protiv Lokomotive i Vukovara 1991, osovila se privremeno na noge pobjedom protiv Rijeke u sljedećem kolu, ali samo kako bi tjedan dana kasnije ponovno završila u nokdaunu na gostovanju u Puli (1-2 poraz). Zvonimir Boban je u ulozi gromobrana tada sačuvao trenera, objektivno bilo je prerano za lomljenje priče preko koljena, ali dvanaest mjeseci kasnije predsjednikovo strpljenje je u crvenom. Objektivi fotoreportera ulovili su u četvrtak tijekom utakmice s Nijmegenom provalu Bobanova nezadovoljstva u svečanoj loži, vjerojatno ne zbog hladnog cateringa.
Dežurni optimisti uhvatit će se za ovu slamku u predvečerje novog derbija s Rijekom. Nije se protiv NEC-a dogodilo ništa tragično, četiri boda iz uvodne tri utakmice Europske lige pristojan su učinak i sve se još stigne zagladit u preostalih pet nastupa. Uz malo crnog humora, Dinamo je na trenutak čak zakoračio u europski VIP klub s Manchester Unitedom i Milanom, koji ovih dana također fasuju porcije protiv liliputanaca eurokupova. Premda po tradiciji u vrhu SHNL-a, niti sljedeći suparnik nije razlog za paniku jer Rijeka se pod Matjažom Kekom još uvijek traži. Ova ocjena posebno vrijedi na gostovanjima, gdje su bijeli posijali već brdo bodova (poirazi u Varaždinu i Koprivnici, remi kod Gorice i Lokomotive).
I Kovačević i Kek uvod u sezonu odrađuju kao demonstratori miksologije, vrte različita rješenja, traže komplementarne igračke tandeme. U Dinamovu slučaju na trenutak se protiv Anderlechta učinilo da je koktel majstor napokon na tragu nečeg osvježavajućeg, momčad kao da je počela poprimati fizionomiju, a taj je dojam zašećeren visokom pobjedom u Koprivnici. Nešto slično Keku se dogodilo kada je njegov sastav u jadranskom derbiju rastavio Hajduk na proste dijelove, no već u sljedećem kolu Toni Fruk i drušvo utrčali su u minsko polje kod Slavena Belupa.
A kada smo već kod derbija... Učinak u trokutu između Dinama, Rijeke i Hajduka znao se u prošlosti itekako reflektirati na konačni izgled tablice. Iako treneri njeguju onu staru logiku da se prvenstva osvajaju na malim utakmicama, otkako je HNS trajno rješenje za naš elitni razred pronašao u Ligi 10, bodovi osvojeni u derbijima često nose dvostruku težinu. Prošle sezone Dinamo bi, primjerice, osvojio naslov hrvatskog prvaka i bez uvjerljivog učinka u derbijima, ali trijumfalni marš u utakmicama s Hajdukom i Rijekom pomogao mu je cementirati titulu sa gotovo 20 bodova prednosti. Bez derbija plavi su tada osvojili 68, Hajduk 62, a Rijeka 46 bodova. U derbijima je Dinamo suvereno vladao osvojivši iz tih osam utakmica ukupno 18 bodova, dok je Hajduk osvojila 7, a Hajduk krajnje skromnih 6 bodova.
Sezonu ranije Radomir Đalović je isporučio titulu na Rujevicu zahvaljujući i učincima u derbijima: u ovim je utakmicama imao za nijansu bolji score (10 bodova) od doprvaka Dinama (9 bodova), Slično se dogodilo i u šampionskoj Kekovoj sezoni 2016/17, kada je Rijeka mimo derbija zaostajala za Dinamom jedan bod (73:74), ali je taj minus anulirala viškom u utakmicama s plavima i splitskim bijelima (Rijeka 15, Dinamo 12, Hajduk 5 bodova).
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....