Uvod u kataklizmu bio je prijelomnica Dinamove sezone: Kako je Kovačević izbjegao fatalan kraj

Počelo je prozivkom Demona, ‘ča vas ni sram‘ naciljali su vlastite igrače, a završilo sa ‘ča in delamo‘ pjesmom pet tisuća euforičnih navijača na stadionu Aldo Drosina. Istra 1961 se početkom studenog narugala Dinamu, Salim Fago Lawal je sa dva pogotka potopio gosta (2-1), osiguravši sebi siječanjski transfer u Plzen, ali tri mjeseca poslije priča iz perspektive plavih uopće ne djeluje tragično. Dapače, pulski nokaut danas tumačimo kao prijelomnicu sezone.

Poraz u Puli bio je već četvrta ‘kvrga‘ u SHNL ogrlici Marija Kovačevića i signal da nešto dramatično ne štima u njegovim postavkama. Igrači su taj šamar doživjeli kao dovoljan razlog da se onako vrući zaključaju u svlačionicu i ne mareći za decibele jedni drugima izdeklamiraju što misle o momčadskoj taktici, individualnom stavu, voljnom trenutku, odgovornosti prema dresu i grbu. To je ad hoc uprizoreno čistilište, pokazat će se, imalo smisla.

Uoči meča popularan je bio vic da Dinamo u Pulu putuje u idealnom trenutku, budući da je Istra zaglavila ‘u totalnom Kurilovcu‘, nekoliko dana nakon šokantne eliminacije iz kup natjecanja protiv nižerazrednog Udarnika. Odatle i uvredljiva dobrodošlica domaćih tifosa svojim ljubimcima, ali u nogometu se za 90 minuta raspoloženje lako okrene za 180 stupnjeva, pa se tako i navedenog dana dogodilo da komornu atmosferu s početka meča na koncu zamijeni festivalsko raspoloženje i odjava sa službenog razglasa uz ‘Noći istarske‘.

Mario Kovačević

DAMIR SKOMRLJ Cropix

Još jedan udarac u pleksuz - a prethodno su se na plavima izredali Lokomotiva, Gorica i Vukovar 1991 - doživljen je u Maksimiru kao nuklearni alarm, uvod u kataklizmu. Pula je posljednjih sezona postala najopasniji zavoj domaćeg kalendara, tamo je u travnju prošle godine Fabio Cannavaro fasovao porciju (0-3), a s njom u paketu i - otkaz. Gledajući kako izbjeći sličan fatalni kraj Kovačević se odlučio za provjerenu metodu, silenzio stampa i izbjegavanje press-konferencija, a na zadovoljstvo dobrog dijela publike koja se dotad već propisno umorila od njegovih banalnih ispričnica. Popularan je u nogometnim krugovima postao drugi vic: mislili smo da šuti jer nema što kazati, a onda je progovorio i otklonio svaku sumnju...

Umjesto na presicama trener je sljedećih dana i tjedana zajedno sa svojim igračima ipak progovorio i to na terenu. Ili je to barem učinio u domaćoj konkurenciji. Nekoliko dana nakon Pule plavi su pronašli terapiju na kup utakmici u Karlovcu (7-0) i s te pozicije krenuli u seriju od osam utakmica bez poraza u SHNL-u. Preciznije, plavi su na tom putu upisali šest pobjeda i dva remija (Hajdujk, Rijeka). Na međunarodnoj pozornici su nastavili patiti, sugerirajući da nisu najbolje opremljeni za mačevanje s velikim i zrelim sastavima. Od Pule u studenom do danas poraženi su protiv Lillea (0-4), Reala Betisa (1-3) i Midtiyllanda (0-2), ali su pobjedom protiv FCSB-a (4-1) ipak stigli ovjeriti uilaznicu za playoff Europske lige.

U studenom je Dinamo u Puli kapitulirao u manje-više istom sastavu koji će u subotu dočekati Istrane u Maksimiru. Razliku će činiti Dominik LIvaković na golu (umjesto Ivana Nevistića) i oporavljeni Moris Valinčić na desnom boku (umjesto Matea Lisice koji je krpajući rupu u obrani zapravo jedini odigrao pristojnu predstavu) Napad je i tada predvodila omiljena Kovačevićeva trojka Monsef Bakrar - Dion Drena Beljo - Arbër Hoxha, u veznom redu su igrali Miha Zajc i Luka Stojković, a obranom zapovijedali stoperi Scott McKenna i Sergio Dominguez. Na terenu nije bilo kemije sve do posljednjih desetak minuta kada je Bakrar pogotkom vratio nadu u preokret. Zvonimir Boban u svečanoj loži nije imao snage ispratiti dvoboj do kraja...

Dominik Livaković stajat će među vratnicama Dinama

DAMIR SKOMRLJ Cropix

Nasmijani od uha do uha to su umjesto njega učlinili ambasadori istarsko-baskijskog prijateljstva, Haritz Kerejeta, Sergio Fernandez, Branko Devide Vincenti i Mikel Lauzurica Evolet, društvo koje je projekt Istre 1961 kao nogometne farme u vlasništvu Alavesa doguralo do ozbiljnih visina.

Uz procjeniteljski talent sportskog direktora Saše Bjelanovića momčad su, korak po korak, doveli do gornjeg doma SHNL-a (trenutačno četvrta na tablici sa dva boda zaostatka za Varaždinom). Rezultat nije i ne može biti imperativ u trenucima dok klub užurbano rasprodaje najtalentiranije igrače - ljetos su Valinčić i Lisica stigli u Dinamo, u međuvremenu je Lawal produžiko prema češkoj ligi, a Vale Koski je posuđen Alavesu - ali rezultat nastavlja maziti momčad. Nagrada je to i za hrabri, proaktivni nogomet koji forsira trener Oriol Riera: U praksi je njegovu priču lako sažeti radnim naslovom ‘nema Lawala, nema problema‘ jer je u međuvremenu momčad počela ubirati dividendu iz nogometa Smaila Prevljaka, napadača koji je u SHNL stigao na mala vrata, a danas se sa deset golova natječe za Zlatnu kopačku prvenstva...