Ova je priča zapravo predivna. Priča koja može poslužiti kao pravi primjer kako mladi igrač opravdava trenerovo povjerenje, a čiji su glavni likovi Toni Silić i Gonzalo Garcia. I priča na čijem se početku valja podsjetiti trenerovih riječi uoči jadranskog derbija. Govorio je Garcia o svom vratarskom izboru protiv Rijeke, s obzirom na to da se činilo kako je mladi hrvatski reprezentativac u blagom padu forme.
- Silića neću mijenjati jer mu vjerujem. Pokazao je da može biti sjajan, ali ima 21 godinu i prva mu je ozbiljna seniorska sezona. Potpuno mu vjerujem jer je moderan vratar i ima sve da postane top vratar. Bilo je i boljih dana, ali što ćemo? Mora braniti, veliki je talent. Neću ga mijenjati. Miran je i radišan, branit će.
I kako na ovo odgovori Toni Silić? Tako što je bio igrač utakmice jadranskog derbija. Ostavio je svoju mrežu praznom, upisao šest obrana i imao more uhvaćenih ubačaja, pravovremenih istrčavanja te ulijevao sigurnost pomalo nervoznoj obrani. Zapravo je Silić na Rujevici bio jedini kojeg nemir nije obuzeo. Pritom treba ponoviti da je vratar i da mu je tek 21 godina. A Garcia ga često opisuje kao staloženog momka koji je pun samopouzdanja. I sve je to Silić potvrdio na velikoj pozornici nakon što mu je trener javno pružio povjerenje. Nije li to primjer kvalitetnog odnosa trenera prema mladom igraču? Naravno da jest!
Također, ne može se reći da pitanja o čuvaru mreže protiv Rijeke nisu imala svoju podlogu. Jer, djelovalo je kao da i Silić tone u kolektivno sivilo koje je uslijed manjka rezultatske ambicije obuzelo cijelu momčad. Hajduk je protiv Slaven Belupa i Osijeka primio tri gola, a svima im je zajedničko da je vratar Bijelih mogao reagirati bolje. Primjerice, kod drugog gola Ćubelića istrčao je u prazno, dopustio Krušelju da ga zaobiđe i dopustio bivšem hajdukovcu da zabije na praznu mrežu. Nadalje, Vladan Bubanja na Poljudu je zabio iz kornera kod kojeg se Silić nije najbolje snašao u gužvi. Protivnici Bijelih su, dakle, stvarali malo, ali pritom i bili izrazito učinkoviti.
A s obzirom na to da je zadaća vratara Hajduka uvijek biti spreman i obraniti tih par situacija u koje suparnik dođe, može se apsolutno reći da Silić nije bio na visini zadatka. I ne, nije jedini mladi igrač Bijelih kojem je zaprijetio pad forme. Recimo, Pukštas, Hrgović, pa čak i Niko Sigur već tjednima vode borbe s toplo-hladnim izdanjima i nikako da se izvuku iz tog izazova. Eto, baš je mladi reprezentativac SAD-a na Rujevici imao najbolju priliku utakmice, ali je upropastio matnu situaciju koju mu je servirao Livaja. Izašao je Pukštas oči u oči sa Zlomislićem, ali je tukao loše i neprecizno. A Šimuna Hrgovića je Garcia odlučio odmoriti uslijed nekih nesigurnosti koje je pokazivao protiv Osijeka. Na njegovoj je poziciji zaigrao Dario Melnjak i opet bio jedan od boljih hajdukovaca. Teoretski je trener Bijelih mogao sa scene skloniti i Silića jer mu se Ivušić nedavno vratio u konkurenciju, ali to nije napravio. Dobro, njegov je problem specifične prirode pa to nekako nije ni bilo za očekivati.
No, bit svega je povjerenje koje je Garcia dao Siliću u trenutku kada je kod mladog vratara mirisalo na pad forme. I bit je u načinu na koji je čuvar Hajdukove mreže odgovorio. Pritom, pričamo o rasponu od tjedan dana. A nisu ovo Siliću bile prve sumnje kroz koje je prolazio. Zgodno bi se u tom svjetlu bilo vratiti i na početak sezone kada je Garcia grozomorno tražio iskusnog čuvara mreže jer je interno smatrao kako Silić još uvijek nije potpuno spreman biti "jedinica". Urugvajčeve su želje počivale na Lovri Majkiću, a završile na Ivici Ivušiću, dok je današnji junak tražio sredinu u kojoj će dobiti kontinuitet. U jednom se trenutku ljeta spominjalo da ga jako želi Domžale, ali je na kraju ostao na Poljudu.
I sve tamo do pred zime, odnosno do Ivušićeve ozljede, branio je isključivo u Kupu. Sjećamo se i kako je na ruletu jedanaesteraca srušio izvođače Cibalije, a nećemo zaboraviti ni da je u četvrtfinalu Kupa obranio jedanaesterac Toniju Fruku. Dakle, u svojoj prvoj pravoj hajdučkoj sezoni Silić je prošao sve što prolazi svaki mladi igrač koji nosi bijeli dres. Više je puta osvajao naslovnice i odgovarao na sumnje. I to pozitivno odgovarao, što je ključna stvar u njegovim godinama i što samo potvrđuje taj neslomljiv karakter o kojem pričaju svi koji ga poznaju. Pa, svjestan je vjerojatno i sam bio da je protiv Osijeka i Belupa mogao bolje. Ne treba mu to reći nitko drugi... A izvedba protiv Rijeke samo je potvrda da je Silić itekako spreman na sve izazove koje nose vrata Hajduka. S obzirom na to da je definitivno bio igrač utakmice u jadranskom derbiju, naslovnice su opet njegove. Potpuno zasluženo.
A najbolja stvar je zapravo ona kojom smo priču o Siliću i otpočeli. Garcia mu je uoči važnog susreta javno pružio podršku, a mladi hrvatski reprezentativac zahvalio je tamo gdje treba - na terenu. I zato obojici valja čestitati. Garciji na pristupu mladom igraču, a Siliću na potvrdnom odgovoru. Definitivno se priča nije mogla bolje zaokružiti, zar ne?










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....