Prvi proljetni trobod su Hajduku protiv Slaven Belupa donijeli Roko Brajković (20) i Rokas Pukštas (21). Osim njih, tu su utakmicu započeli Niko Sigur i Šimun Hrgović, a u nastavku je u igru ušao Noa Skoko. Ovu skupinu igrača povezuje onaj povijesni uspjeh u juniorskoj Ligi prvaka. Svi osim Sigura bili su u prvoj postavi protiv Milana i Feyenoorda, a ranije su pod paskom Marijana Budimira rušili Šahtar i Manchester City. Kapetansku je traku u toj ekipi nosio Marko Capan (21), koji je ove zime s Poljuda preselio u litavski Žalgiris.
U bijelom je dresu nastupio ukupno 33 puta, od čega 11 u službenim utakmicama. S obzirom na to da Capan razmišlja iznimno zrelo, a kako u Hajduku za njega baš i nije bilo minuta, odlučio je pronaći sredinu u kojoj će igrati. I izbor je pao na odlazak u Litvu. Javio nam se Capan s osmijehom iz zemlje košarke, dobro raspoložen za razgovor.
Kako je u Žalgirisu?
- Ovdje sam u Žalgirisu već mjesec dana i imam stvarno samo riječi hvale. Svi u klubu su me sjajno prihvatili i sve je super. Počevši od uvjeta u klubu do ljudi, a i razina nogometa mi se sviđa. Sve je super.
Kako vas klub vidi, što su rekli kad su vas dovodili?
- Rečeno mi je da dolazim kao pojačanje i da su me gledali. Doveli su me na poziciju te “šestice” i imam zadatak kontrolirati teren, a to volim raditi.
Kako je došlo do odlaska iz Hajduka?
- To se odigralo preko bivšeg sportskog direktora Hajduka Mindaugasa Nikoličiusa. S njim sam razgovarao i on mi je predložio Žalgiris. Meni je prvotni plan bio ostati u Hrvatskoj, ali kad se stvarno pojavio Žalgiris, stavili smo sve druge opcije po strani i moj je menadžer završio posao.
Koje ste opcije imali u Hrvatskoj?
- U igri su bili Vukovar i Slaven Belupo, vodili su se razgovori, ali ništa se više od toga nije razvilo. Čim se pojavio Žalgiris, odlučio sam da idem tamo. Stvarno sam sretan tu gdje jesam.
Je li vam jako žao zbog odlaska iz Splita?
- U Hajduku i Splitu sam proveo djetinjstvo i naravno da mi klub i grad nedostaju, ali nije mi žao zbog odlaska. Nisam baš igrao u posljednje vrijeme, a s 21 godinom mi je najvažniji kontinuitet nastupa. Tako jednostavno gledam na stvari. Želio sam otići negdje gdje ću igrati.
Mislite li da ste dobili pravu šansu na Poljudu? Odigrali ste 11 utakmica ukupno, šest kao starter.
- Ja sam se kod Gattusa i Garcije izborio za mjesto startera na početku sezone. Ali, generalno, uvijek kad bih počeo igrati, dogodila bi se ozljeda koja bi me odvojila s terena na neko vrijeme. I onda se moraš vraćati, opet boriti za poziciju... Prošlo ljeto je, recimo, bio gotovo moj odlazak u Zrinjski, ali me onda nazvao Gonzalo Garcia da dođem na pripreme praktički iz auta za Mostar. I na tim sam se pripremama izborio za minute na početku sezone.
Kako se, iz psihološkog aspekta, osjeća mladi igrač kad ga ozljede često odvajaju od terena?
- Pa, nije to lako, ali ja sam svjestan da je to dio života svakog sportaša. I kad nisam mogao igrati, radio sam individualno, trenirao u teretani, dolazio na Poljud i po tri puta dnevno. Radio sam sve kako bih se vratio što spremniji.
Ivan Leko vam je prije tri godine dao prvu priliku, kako ste se osjećali?
- Uh, sjećam se dobro tih tjedan dana. Debitirao sam u Varaždinu, ali nisam toga bio ni svjestan. Tu sam utakmicu počeo od prve minute jer se Lukas Grgić ozlijedio praktički na zagrijavanju. Tako da uopće nisam imao vremena ni o čemu razmišljati. Samo smo istrčali na travnjak i krenula je utakmica. Nakon toga sam potpisao ugovor i onda nakon dva-tri dana igrao protiv Gorice. To je nešto nevjerojatno.
Godinu i pol kasnije, igrali ste kod Gattusa tri europske utakmice. Kako ste doživjeli Talijana?
- Nisam s njim imao neka posebna iskustva jer nisam puno igrao. Kod njega se malo pričalo o nogometu i taktici, većina se stvari zasnivala na emocijama i motivaciji.
Od kojeg ste trenera najviše naučili?
- Marijana Budimira i Gonzala Garcije.
Od igrača iz finala Lige prvaka u Hajduku su još Hrgović, Pukštas i Skoko. Vušković je već svjetska zvijezda, Kavelj u Gorici, Antunović u Varaždinu, Jurić-Petrašilo u Bugarskoj. Puno je to igrača iz jedne generacije na kraju isplivalo...
- To me uopće ne čudi. Trener Budimir iznimno je kvalitetan stručnjak. Sjećam se da nam je tada stalno govorio kako nas sprema za Hajdukovu prvu ekipu i mi smo tako i trenirali. Trenirali smo da bismo bili spremni za seniorski nogomet. Sad kad pogledam, stvarno je iz te generacije izašao velik broj igrača i to nije mala stvar. I nikako nije slučajnost.
Koja je glavna razlika između toga biti junior i senior Hajduka?
- Mi smo baš tada međusobno razgovarali da nam i nema neke razlike. I stvarno smo se tako osjećali. Ali, naravno da nije isto. Kad dođeš među prvu ekipu, znaš da se odmah očekuju rezultati, pobjede. Mi u juniorima baš i nismo osjećali pritisak. Iz te je perspektive nekako drugačije.
Kako ste se osjećali kao kapetan generacije iz koje je skoro cijela priključena prvoj ekipi?
- To je sjajno. Puno nam je tad pomoglo što nas je toliko zajedno otišlo prema prvoj ekipi. Od početka imaš nekoga koga poznaješ, s kim možeš podijeliti razmišljanja, porazgovarati... To nam je baš olakšalo te seniorske početke - zaključio je Capan, nekadašnji kapetan juniora i prvotimac Bijelih, a danas igrač ponosa Litve.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....