Nakon pokera pobjeda i slapova komplimenata Hajduk i Gonzalo Garcia u Puli su ponovno na sebe navukli sumnju. Manje stoga što su na Drosini osvojili samo bod, više zbog činjenice da su ispustili prednost 2:0, a to ekipa koja želi osvojiti naslov prvaka ne smije. Pa ako joj se i dogodi, svakako si nema pravo dopustiti da se ponavlja. Zato ova utakmica za Bijele i njihova trenera mora biti velika škola.
Urugvajski stručnjak standardizirao je udarnu postavu koju danas navijač Bijelih zna izrecitirati u deset sekundi i ako ga se probudi u tri ujutro, ta je ekipa dominirala i djelovala kako će dobiti rutinski, no Hajduk nema ni iskustva niti individualnu kvalitetu da bi elegantno priveo posao kraju. Svaki put dužan je "orati" devedeset minuta, to je njegov jedini put. Osim ako u nekom dvoboju ode na tri ili više razlike.
Gonzalo Garcia radi velike stvari, posložio je fizionomiju i geometriju momčadi, napravio prepoznatljivu igru, zna skenirati suparnika i pripremiti taktiku, nanizao je četiri dobivene utakmice, među njima i Dinamo, Ajax i Thun, diže kvalitetu igrača i razvija mlade, što je dovelo do toga da je Slaven Bilić u ponedjeljak među trideset i neko ime koje je stavio na širi popis reprezentacije uvrstio i dvojicu Bijelih čije je mjesto dosad bilo isključivo u mladoj vrsti – Marina Šotičeka i Šimuna Hrgovića, i povrh svega – Hajduk koji u sezonu nije ušao s imperativom europskog proljeća i borbe za naslov prvaka igrama i rezultatima pretvorio se u legitimnog kandidata za to.
No, Garcia je u Istri izazvao kritike zbog načina na koji je vodio utakmicu, što mu nije prvi put. Pisali smo da raste zajedno s ekipom, međutim čini se da još to nije dovoljno, kao i igrači na terenu nekad ostane u pogrešnom modu. Mnogi se pitaju kako to da nije uveo Marka Livaju, barem kad je morao ganjati treći gol, pa zar su umjesto Bambe i Šotičeka trebali ući Martin i Huram, a ne Livaja? Trenerska klasa ne prepoznaje se po tome što mijenjaš figuru za figuru nego po potezima koji okreću utakmicu. Garcia ih nije imao, ali što je gore za Bijele, prečesto ih nema pa kad ne ide sve kako treba, malo će kad upravo on spasiti stvar. Ako i to postane jednog dana njegovo jako oružje, znat će da je postao veliki trener. Ako...
Nakon dvoboja s Varaždinom, kojeg su Splićani dobili 1:0, nazvao nas je ugledni hrvatski stručnjak i krenuo nabrajati što je Nikola Šafarić sve napravio, koje kočnice i zamke Hajduku postavio tijekom igre, a klupa domaćina nije reagirala. Kako su na kraju dobili golom nakon kornera u 86. minuti to se nije propitkivalo. Sad je u Puli Javier Cabello s tri istodobne zamjene bitno utjecao na dinamiku utakmice, njegova je momčad odjenula novo ruho, a trener Hajduka ostao je nijemi puki promatrač. Nije bio vođa i strateg nego tehnički tajnik, vadio je igrače koji su to sami tražili zbog umora i slao na teren iste profile, ili su barem takvima trebali biti jer nije jasna ideja s mladim Rokom Gabrićem na desnom beku. Taj 19-godišnji prirodni stoper ispao je u konačnici tragičar, a iako nije imao na klupi savršenu zamjenu za Acapandiea, koji se požalio na umor, to su u karijeri igrali i Melnjak i Hrgović, premda ljevaci.
Da, umor je odigrao svoje, mogao je Hajduk od prve minute krenuti s pokojim svježim rješenjem, premda mu izbor nije bio bogat, ali ako nije, pa nije ni loše što nije jer vodio je 2:0, igrao presing, uzimao odbijene lopte, nalazio put prema golu suparnika i imao gard kakav Hajduk mora imati u Puli, kad je bilo očito da ekipa trkački pada, da mnogima noge postaju olovne, zar nije trebalo mijenjati ranije da se ne izgubi prednost ili ako se već izgubila, kako je se moglo bolje vratiti nego završnim pritiskom s Livajom u "boxu"? Gonzalo Garcia ili ne prepoznaje stvari najbolje tijekom igre ili je tvrdoglav preko mjere, što mu je također mana. Po pitanju vođenja utakmice još ima ozbiljan prostor za napredak.
Prosuti bodovi u Puli za Hajduk će biti sasvim mali i brzo će se zaboraviti jer putanja je ostala pozitivna, Bijeli imaju igru i razloga za optimizam, ukoliko nakon jedne Pule ne dođe druge, treća i četvrta, kao što se ranijih godina događalo. Ono što je sada za navijače Majstora s mora, njegova trenera i igrače lijepo u tom slučaju postat će ružno. To nisu rečenice zlogukog proroka nego iskustvo praćenja nogometa i Hajduka. Nitko na Poljudu nema potrebe izjedati se niti raditi nervozu što nisu pobijedili peti put zaredom, iako je bila sjajna šansa da do reprezentativne stanke prirede impresivnu seriju, ali ako imaš sve i ispustiš to kroz prste, za ekipu koja puca na velike stvari to mora biti teška iznimka i jaka opomena.
Gonzalo Garcia u Hajduk je došao sa stigmom da zna napraviti igru, ali ne zna pobjeđivati kad je "pod mus", a jedino se tako osvajaju trofeji. To su utakmice poput pulske. Sam će reći da najviše inzistira na građenju kulta pobjede kao jedinog dovoljno dobrog ishoda. Pomaci su napravljeni, ali ti su radovi još u tijeku. Hajduk je podigao standarde, to je također Garcijina zasluga, no upravo zbog toga dolaze dvoboji u kojima će se od njega očekivati da tri boda moraju biti na kontu. To će za Urugvajca predstavljati najveći izazov, pravu magnetsku rezonancu koja će otkriti kompletnu dijagnozu. Nakon što je prekinut niz dobivenih susreta slijede Gorica, Lincoln, Osijek, Lokomotiva... nije bitno doma ili vani, na tim dvobojima se osvaja prvenstvo. Pokazat će koliko vrijedi dosad napravljeno i koliko se daleko može. Pravu istinu o sebi Hajduk i njegov trener tek će reći.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....