Mario Kovačević ove je sezone u Maksimiru promijenio nekoliko odjevnih kombinacija. Počeo je, naime, u odijelu, zatim prvi put uskočio u trenirku, a onda se, zbog svega što se događalo na terenu, činilo da će mu najprikladnija postati - vatrogasna odora. Međutim, Koprivnica je, simbolično, otkrila da Dinamov strateg može - i mora! - otvoriti još jedan ormar, onaj na kojem piše - roster. Onaj, dakle, Dinamov, prilično pun od početka sezone, ali iz kojeg su se, slikovito, prečesto izvlačile iste kombinacije.
A pokazalo se, eto, da u njemu ipak ima još ponešto "štofa": Dani Rodriguez, Kiril Kravcov, Mislav Oršić, Niko Galešić..., različite karakteristike, mogućnosti, uloge, a sve to u trenutku kada Dinamo ulazi u niz utakmica u kojima mu neće biti dovoljno samo imati kvalitetnih jedanaest, nego bitno ozbiljniju širinu. I, što je možda važnije, sposobnost da je koristi, jer između punog ormara i dobro, skladno odjevene momčadi postoji, ipak, značajna razlika...
Ne treba upasti u euforiju
Šest promjena u početnoj postavi u odnosu na Anderlecht nisu u tome kontekstu bili samo podatak iz zapisnika, odnosno nužno osvježenje zbog europskih napora, već jasan odgovor da Dinamo može promijeniti značajan dio momčadi, a da pritom ne izgubi kvalitetu. Štoviše, protiv Slaven Belupa dobio je ono što mu je posljednjih tjedana kronično nedostajalo: konkretnost krila, drukčije mogućnosti u sredini terena, raspoloženog Oršića, Rodriguezovo iskakanje iz sjene, Galešićevu potvrdu, a možda i najvažnije saznanje po kojem Dion Drena Beljo ne mora stalno sam poput Atlasa nositi sav napadački teret.
Ne treba ni približno uletjeti u zonu euforije, jer nisu jedan dvoboj i jedan finiš znak da su svi problemi nestali, dapače, koprivničkih 5:1 apsolutno nije "čarobni štapić", baš kao što ni prethodna pobjeda protiv Anderlechta, iščupana u 96. minuti, nije dokaz da je Dinamo pronašao željenog sebe. Ali, istina, dvije pobjede, ostvarene u bitno drukčijim okolnostima i s različitim sastavima, otvaraju pitanje koje je možda važnije od samih šest bodova: ima li ova momčad konačno dovoljno funkcionalnih rješenja da ne mora svaki put izgledati jednako, igrati jednako i ovisiti o jednakim pojedincima?
Pogotovo jer je "širina rostera" bila jedna od najučestalijih sintagmi plavih dvora ovoga ljeta i jeseni, da bi dosad sve priče o konkurenciji, kvaliteti i slatkim brigama padale u vodu kada bi se na terenu ukazalo praktički istih 11, najviše 12 ili 13 prezimena. Oni ostali, figurativno, skupljali su prašinu, a Dinamo si takav luksuz teško može priuštiti, pogotovo zbog uloženog ozbiljnog novca, igre na tri fronta, uz ambicije koje sežu daleko izvan domaćeg prvenstva.
Krilne pozicije najbolji su dokaz toj tezi; čekajući, prizivajući ili plačući za mnogima u ovom kadru, ili onima koji su otišli, Rodriguez je, recimo, u Koprivnici pokazao zašto je stigao s etiketom posebnog pojačanja, Oršić podsjetio na neke svoje najbolje dane, a pritom u konkurenciji ostaju Arber Hoxha, Iker Almena, Mateo Lisica, pa i Fran Topić, odnosno tamo korišteni Luka Ivanušec. Svi oni, pak, nisu isti profili igrača, niti nude istu vrstu nogometa, ali upravo bi to mogla biti prednost. Dinamo, naime, ne mora - pa i ne smije! - protiv svakog suparnika tražiti rješenje na identičan način. Može birati brzinu, ulazak u sredinu, kombinatoriku ili završni udarac, i, jednako važno, mijenjati stvari tijekom utakmice, a ne onda kada rezultat počne zvoniti na uzbunu.
Kovačević napokon počeo kombinirati
U više nogometnih razgovora ovoga tjedna isticao se, ujedno, i problem veznog reda, gdje je jednodimenzionalnost vapila za svojom "3D" varijantom. Josip Mišić, jasno, ostaje oslonac, metronom momčadi, međutim Kravcov je pokazao da mu može biti partner, a ne samo zamjena. To, pak, otvara sasvim drukčija pitanja o rasporedu ostalih veznjaka, ulogama Luke Stojkovića, Mihe Zajca, Lukasa Kačavende, Ivanušeca...
U dugoj potrazi za ravnotežom Kovačević je prečesto ostajao vjeran zadanoj formi, kao da bi svako ozbiljnije odstupanje predstavljalo svojevrsnu herezu neke nove plave Biblije, no sada je napokon (!) počeo provjeravati kombinacije koje napokon (!) nose drukčiju fizionomiju momčadi. I dojam je da se ideja očito može taktički proširiti, gdje se uz određenu zaštitu nudi i širi, slobodniji prostor za isturenijeg veznjaka.
Ne treba, pritom, zaboraviti ni obranu, jer Galešićev povratak u početnu postavu otvara dodatnu konkurenciju među stoperima, a upravo bi širina posljednje linije mogla biti jednako važna kao i ona u napadu, pogotovo kada znamo koliko su Dinamo ove sezone koštale obrambene pogreške.
Ipak, u svemu postoji jedna ozbiljna zamka, te ključni segment cijele priče. Širok kadar, naime, nije isto što i široka igra, jer možete promijeniti petoricu ili šestoricu, dobiti njihove individualne kvalitete, a da se problemi u organizaciji, razmacima među linijama i obrambenoj reakciji nisu pomaknuli ni milimetra. Pokazao je to, uostalom, i početak utakmice u Koprivnici, kada je Dominik Kotarski opet morao spašavati što se spasiti može. Kasniji tijek navlačio je optimizam na modri horizont, no ipak je prerano govoriti o velikom preokretu (taktičkog plana), premda je jednako pogrešno ignorirati ono dobro što se pojavilo. Pravi test svega navedenog, zapravo, upravo dolazi: u četvrtak NEC, potom Rijeka, Europa pa prvenstvo, dvije utakmice različitih zahtjeva, ali itekako ozbiljne da ponude jasniju sliku koliko vrijedi Dinamova nova širina.
Vatrogasci parkirali vozila, ali...
Protiv NEC-a, realno, trebat će kvaliteta koja može odgovoriti europskom ritmu, a protiv Rijeke sposobnost da se u derbiju nametne igra, a ne samo oslanjanje na individualnu nadmoć. U biti, baš na tim utakmicama dobit ćemo mnogo ozbiljniju sliku igre, psihologije, promjene narativa i širine "outfita"...
Dinamo i Kovačević, stoga, u sljedećih desetak dana igraju za apsolutno ključne, možda i prijelomne bodove, no ujedno i za potvrdu da pobjede protiv Anderlechta i Slavena Belupa nisu tek dvije ugodne sekvence ili zatišje između starih problema, već iskorak koji se čeka, nemojmo se lagati, otpočetka sezone.
Kovačević je, dakle, otvorio ormar, pronašao nekoliko novih kombinacija, ali NEC i Rijeka reći će koliko je ta spoznaja stvarno prosperitetna. Da, vatrogasci su parkirali vozila, sirene su utihnule, no period pred nama otkrit će je li kriza doista ugašena ili je samo malo isprana šmrkom...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....