Dojam star par sati nakon kraja partije Lincolna i Hajduka je sljedeći: Bijeli nisu izgubili od kvalitetnijeg, već od "namazanijeg" protivnika. Zašto partija Lincolna i Hajduka? Zato što ono što su igrali Gibraltarci na nogomet baš i nije ličilo, a Hajduk ga je samo pokušavao igrati. Domaćin se više orijentirao na šahovsku predstavu u kojoj je baš tako namazano uveo gladnu bijelu mladost u svoj ritam igre i vukao je svoje poteze. Točno one zbog kojih je li lani uzeo 7 bodova u Konferencijskoj ligi. A Hajduk u takvoj igri nije imao ravnopravne "pijune".
Ispada da se zagrizla ješka velikog broja prekršaja daleko od gola, a to je domaćinu došlo sjajno da šalje poznate ubačaje pred Silićev gol. I uvijek je tu bila neka panika, ali je vratar Bijelih bio priseban. I tako se igralo 89 minuta, sve dok se jedan udarac glavom nije od vratnice završio u Hadžikadunićevom koljenu, a zatim i u Hajdukovu golu.
I tako, umjesto da se priča o novom koraku prema europskom proljeću, traže se razlozi zbog kojih je Hajduk "nasjeo" na nezgodnog protivnika primamljivog imena koje samo po sebi nudi unaprijed upisane bodove u mnogim glavama. Nisu to napravili igrači Hajduka, ali nisu se niti snašli u takvoj igri. Igri u kojoj je i dalje, kako god to zvučalo, Lincoln iskusniji od Hajduka. Jer, oni su i lani igrali u Konferencijskoj ligi, a Hajduku je ovo prvi put nakon 16 godina. Možda se to točno oslikalo na sporom umjetnom travnjaku Stadiona Europa Pointa. Ponavljamo, ostao je dojam da smo na njemu gledali 90 minuta šaha, a ne nogometa.
Lako je sada biti general poslije bitke, ali čini se da je Bijelima za nešto bolji ishod naprosto trebao potpuno zdravi Dario Marešić i više Marka Livaje? Zašto? Zato što se njihovim ulaskom u završnici utakmice nešto konkretno počelo događati. A svaku je tu akciju dodavanjem pokretao Marešić i u svakoj je sudjelovao Livaja. Uključujući i onu kada mu je poluvolej od poda sjajno obranio vratar gostiju koji je, usput rečeno, ove sezone ukupno najbolje ocjenjeni igrač Lincolna. Lincolna koji igra tako da svojim pomalo letargičnim tempom guši ovakve gladne ekipe koje nadiru. Imaju oni lijek za to.
Druga važna koja se tiče Marešića i Livaje govori da Lincoln stoji usko i da igra s puno duela, pa i pomalo prljavo. A takvu igru Marko Livaja obožava. On voli osjetiti kontakt, igrača na leđima, a Marešić je taj koji vuče konce posjeda, ideje i kreacije. Recimo, možda je ova utakmica pokazala da zapravo bez Marešića Hajduk nije ista ekipa kad je posjed u pitanju. A posjed je forte ovog Hajduka. I to Van Hoorenbeeck ne može pokriti, ne može odigrati ulogu Darija Marešića. Kad bi se išli pitati što je nedostajalo Gonzalu Garciji u ovoj utakmici može se sirovo poentirati kako mu je nedostajao zdravi Dario Marešić i Marko Livaja koji je možda mogao ući i prije 75. minute. Stvorio je u tom periodu dva puta nered, a možda bi to stigao napraviti još dva puta da je ušao ranije. No, tu već ulazimo u sferu "što bi bilo kad bi bilo".
A osim toga, ova je utakmica pokazala i da Hajduku još uvijek nedostaje te "namazanosti" koju je imao njihov protivnik ovog puta. Možda to dođe s patinom koju ovaj Lincoln ima, a Hajduk još uvijek nema, koliko god to suludo zvučalo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....