Liga prvaka 1994., Europska liga 2010. i Konferencijska liga 2026. godine. Niz je konačno nastavljen i Hajduk je nakon 16 godina dočekao europsku jesen u Konferencijskoj ligi, velikim trijumfom 3:2 poslije produžetaka nad Rakowom u Częstochowi nakon splitskih 2:2.
Trener Manuel Gonzalo Garcia vodio je uzvrat play-offa u crnoj majici, ali za razliku od prošle godine u Tirani, ovaj put nismo došli na Hajdukov pogreb, već na njegovo toliko čekano europsko uskrsnuće. Urugvajac će tako ostati zapisan kao čovjek koji je bijeli brod odveo na europska mora, tamo gdje on mora i biti. Proživio je Hajduk u zadnjih desetak godina teške europske blamaže i ispadanja od amatera, živi i najveću rezultatsku krizu otkako postoji, ali osam ljetnih europskih utakmica pokazalo je da se do cilja može doći i kada djeluje toliko daleko i neostvarivo.
Od minimalnih očekivanja do maksimalnog rezultata, to su ostvarili Garcia i njegovi junaci, odigravši u Poljskoj jednu od najboljih i najzrelijih Hajdukovih europskih utakmica u gostima ikada, a o njezinu sveobuhvatnom značaju govorit će se još i u budućnosti. Iako često neshvaćen, nepodržavan i izviždan od dijela navijača i nogometnih analitičara, Urugvajac se savršeno psihološki isključio iz splitskog stanja uma, zasukao rukave i u stilu profesora Baltazara krenuo napraviti neku svoju, drugima često teško objašnjivu kemiju. Odnos s Markom Livajom bio je i ostao na prvom mjestu svih kontroverzi oko Garcíjina vođenja Hajduka, ali poslije Rakowa više ništa neće biti isto. On je sada pobjednik i onaj kojega se mora podržati i u dobru i u zlu.
Uzvrat s Rakowom dao je konačni odgovor na smisao svega što je radio i pokušavao, izvlačeći iz pepela već otpisane igrače, podižući i vraćajući formu pojedincima i momčadi te utvrđujući iz utakmice u utakmicu jedinstvo svlačionice, čiji borbeni duh zajedništva dosegnuo je pozitivni maksimum (sjetimo se njegove rečenice – pogledajte samo kako slavimo golove).
Nošeni neumornom podrškom čak dviju Torcida, splitske i hrvatske, te one poljskog kluba Górnika iz Zabrza (iako je njihov klub istodobno igrao kod Monaca), Bijeli su imali start kao iz najljepših snova. Dalisson de Almeida izveo je korner, a Ron Raci loptu poslao u mrežu Rakowa. Jest da je sudac prvotno poništio pogodak, ali VAR ovoga puta nije dopustio nepravdu i Hajduk je došao do toliko bitnog pogotka, koji ga je odmah rasteretio pritiska i učinio još odlučnijim u misiji konačne i 16 godina čekane pobjede.
Antologijska pobjeda u Częstochowi definitivno je prekretnica poslije koje se perspektiva splitskog kluba diže na značajno veću potencij
Teško je bilo za očekivati da se može samo jednim golom obraniti prednost stečena već u prvoj minuti, ali i kada je poslije žestokog pritiska na početku drugog poluvremena Rakow izjednačio nakon što je Dario Marešić neoprezno skrivio kazneni udarac, Hajduk se nije raspao ni psihološki ni taktički, što je bio toliko puta viđeni scenarij ranijih godina. Briljantna kontra u režiji asistenta Šotičeka i strijelca Šege u 66. minuti Bijelima je vratila prednost, ali kako bi išta oko Hajduka išlo bez drame i neizvjesnosti da u 87. minuti ipak nije primljen gol nakon neodlučne reakcije obrane i vratara Silića. Početak produžetka i treći put Splićanima donosi prednost pogotkom Rokasa Pukštasa, i onda je do kraja ova momčad pokazala da i više nego zasluženo ima europsku jesen u nogama.
Ulaskom u skupinu Konferencijske lige Hajduk dobiva i značajno financijsko rasterećenje i mogućnost nadomještanja igrača koji odlaze, kao što su Rokas Pukštas i Niko Sigur. Već sada antologijska pobjeda u Częstochowi definitivno je prekretnica poslije koje se perspektiva splitskog kluba diže na značajno veću potenciju. Dok stadionom Rakowa još odjekuje Torcidina pjesma "Hajduk, toliko volim tvoje pobjede", na koju Torcida iz Zabrza uzvraća "Večeras je naša fešta", poželimo mu još da više nikada ovako dugo ne čeka ovo što je dočekao kolovoza 2026. na jugu Poljske.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....