Michele Šego igrao je u remiju protiv Istre 56 minuta i nije to bilo dobro. Sirovim rječnikom bi netko rekao da nije taknuo loptu i bilo je logično da će ga kad-tad zamijeniti Marko Livaja. Reklo bi se da je napadač Bijelih bio apsolutno izvan utakmice, ali on je i jedini koji se nakon utakmice udostojio stati pred kamere i reći nešto o bljedunjavom rezultatu svoje momčadi nakon kojeg se opet traže razlozi kako i zašto...
Šego je, primjerice, djelomično sebe okrivio za prvi pogodak jer je okrenuo leđa u živom zidu, a to su, kaže, "dječačke greške koje se ne rade". O igri cijele ekipe kamen spoticanja našao je u kontinuitetu kvalitetnih izvedbi koje Hajduk ne može pronaći na početku sezone... Opet, vjerojatno i to ima neke svoje pod razloge. Gonzalo Garcia je, primjerice, naveo kako je njegova momčad protiv Istre bila neorganizirana te da su igrači radili mnoge nelogične stvari poput driblinga na centru i neulaženja u duele u vlastitom kaznenom prostoru. Zapravo, baš tako je i s tribina izgledalo. Čim bi u rijetkim momentima nadirali Frederiksen i po ulasku Rozić, u obrani Bijelih zavladala bi apsolutna panika kod užih vladara, a to se ne očekuje od stopera koji u prosjeku imaju nekih 26 i pol godina... A ta se panika baš i ne može sakriti kod stopera i onda se dogodi situacija gdje se Hamza Jaganjac ogradi poput Petkovića, a Van Hoorenbeeck oko njega skakuće, dok Ahmeti sam utrčava pred Silića i zabija. Za to je vrijeme Dario Marešić negdje između spomenuta tri igrača... I može Garcia sto puta reći da je problem počeo puno ranije. Vjerojatno i jest i vjerojatno trener Bijelih zna zašto to govori, ali realnost je da je njegov prvi stoperski tandem odigrao još jednu ispodprosječnu utakmicu.
Dakle, još se uvijek nije uspio riješiti problem iz susreta protiv Žiline, Pafosa, Varaždina... Istini za volju, i drugi su igrači bili letargičniji no obično, ali spomenuti je dvojac ipak na većoj "promaji". Njihove se greške, nažalost, teško mogu sakriti i zamaskirati. Što su oni radili vjerojatno nije jasno niti njihovom treneru, ali vremena za traženje odgovora baš i nema.
Stoji ona stara da u ime svih govori na kraju jedino rezultat, a bod od mogućih šest protiv Varaždina i Istre je mizeran učinak, koliko god se radilo o nezgodnim protivnicima. Posljedično, krenulo je razdoblje krpa i poruka, a sezona praktički još nije niti krenula, sredina je kolovoza... Nakon što je netko nedavno zalijepio na pomoćni teren krpu s natpisom "Garcia, odi kući", sad je nezadovoljstvo demonstrirano na otvorenoj poljudskoj pozornici. Ovog puta je uprava bila ta kojoj je poručeno da ode, a na površinu je isplivalo ime Ivana Bilića. On je za sada jedini javno prozvan, a kad te sjever prozove, onda valjda to nešto znači. Preostaje jedino pratiti razvoj te situacije, a za Hajduk bi sada bilo najbolje da potvrdi prolazak u doigravanje Konferencijske lige. No, to ne bi trebalo biti toliko teško, valjda... Nije ni Istra djelovala zahtjevno pa je zabila kroz živi zid i nakon stoperskih poklona.
No, očito je da nešto ne funkcionira, a emotivni rollercoaster dva puta tjedno počeo je histeriju nabijati jačim tempom. Ali, to je Hajduk. Hajduk koji je još jednom potvrdio onu staru tezu da je najveći neprijatelj sam sebi. Problem je što se to na početku sezone najčišće vidi na terenu, tamo gdje bi najmanje smjelo. A onda to za sobom vuče i druge, popratne i očekivane stvari.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....