Primio je Hajduk prva dva gola na Poljudu u Europi ove sezone i to je odmah dovoljno da se opet pokrene tema obrane Bijelih. Realno, bila je to teška kupusara od utakmice, ali na kraju se jedino valja zapitati je li Hajduk dobro prošao, treba li žaliti ili biti sretan, ili što može biti bolje u uzvratu. Koje pitanje postaviti? Jer može ih se sto postaviti nakon ove utakmice. Kao što se može i sagledati kroz sto različitih prizmi. Jedna od njih, recimo, govori da je Hajduk mogao riješiti čak pitanje prolaska od 48. do 55. minute, ali je tada zabio samo jedan gol, a nakon toga ostao s igračem manje. Druga kaže da Bijeli mogu biti sretni što na kraju nisu izgubili jer su gosti na susretu pogodili dvije vratnice, dok treća pita je li se moglo izdržati još tu jednu sekundu.
No opet, glavno je pitanje ono obrane Bijelih, koja generalno izgleda sve šupljije i šupljije. A što je najgore, stoperski tandem Raci-Marešić u globalu i nije odigrao uopće toliko lošu utakmicu. Ipak, govorit ćemo generalno o obrani, o svoj četvorici ispred Tonija Silića, koji je u posljednje vrijeme iznimno nesiguran na vratima Bijelih. Problematični su, pak, primljeni golovi koji su zaista pacerski, koliko god Raków čak i imao individualnu kvalitetu. No, jedini zaključak koji se može izvući glasi ovako: ne može napad Bijelih zabiti golova koliko obrana može primiti. Zaista ta teza stoji i postaje nevjerojatna. I što sada? Da se opet traže razlozi? Prvi gol Rakówa: Otieno je s loptom na boku, Bamba prilazi u pomoć Siguru, koji u krivom trenutku kreće prema igraču s loptom i ovaj ga lagano pretrčava. U situaciji jedan na dva. Kasnije su se isto dogodile greške, ali one su sporedne jer uopće nije trebalo doći do ubačaja niti prizora u kojemu Otieno sam ulazi u kazneni prostor Bijelih... Drugi gol Rakówa: igra se posljednji napad na utakmici, Hajduk se grčevito brani i otklanja jednu opasnost, a onda lopta dolazi do Diabyja, kojeg Del Moral i Melnjak oprezno čuvaju s rukama iza leđa. I onda je napadač Rakówa Melnjaku proturio loptu kroz noge i zabio Siliću u bliži kut. Sljedeće što se dogodilo je kraj utakmice i činjenica da se u Częstochowu ide s remijem.
Hajduk je, dakle, još živ, ali s ovakvim reakcijama obrane mu se baš i ne piše dobro. Zaista je na mjestu ta teza da se gore ne može zabiti koliko se dolje može primiti. Sada djeluje da je tome tako i to je jako, jako veliki problem koji traje još od početka sezone. Dalisson, Šego i Bamba odigrali su top utakmice i kad je dan mogu zabiti koliko god treba, ali badava im to kada su kolege s prve crte sposobne propuštati na sve otvore. Zašto je tome tako nitko ne zna. Nitko, uključujući i igrače koji sve češće dobivaju pitanja te vrste. Pritom, ovima koji su nastupili protiv Rakówa na Poljudu valja u Częstochowu dodati Acapandiea i Hadžikadunića, koji je posljednja nada za bolje sutra ove obrane... Da je bio u zapisniku, sigurno bi ga Garcia koristio. A bilo bi dobro da se do uzvrata oporavi i ozlijeđeni Acapandie.
Jer će za prolaz u Poljskoj trebati preorati teren i junački obraniti vlastiti gol. A gore će valjda Šego, Dalisson, Bamba i Šotiček nešto iskemijati i uvaliti štogod u mrežu Rakówa. Ako ništa, neće tada biti povratka, a Hajduk mora igrati kao da je 0:0. Tada valjda može biti opasniji no što je dosad bio slučaj u europskim gostovanjima... Eto, na kraju ipak je tu aktivan rezultat, što uopće nije loše, s obzirom na to da su Bijeli bili s igračem manje od 55. minute susreta. To je bilo ključno, a tek tako je spomenuto jer je jednostavno jači dojam ostavio nerazmjer učinka napada i obrane...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....