Garcia je vjerojatno tek sad shvatio kakav klub trenira! Nakon godina trauma konačno je za Hajduk svanulo dobro jutro

Malo nam za sriću triba, samo pobjeda jedina. Mogli bi ovo zapjevati za dobro jutro u petak, 28. kolovoza 2026., svi kojima je Hajduk na srcu, kao i malo modificirani refren TBF-a "ništa nam ne može raniji dan pokvarit". Za osjetiti iskrenu i nepatvorenu emociju u svijetu sporta, trebalo je u četvrtak navečer biti na stadionu Rakowa u poljskom gradu Częstochowa i uvjeriti se što ljudima znači Hajduk i onaj poznati izraz - više od kluba. Nepotrebno je poslije pobjede 3:2 nad Rakowom i plasmana u skupinu Konferencijske lige bilo i tražiti riječi, kada su lica govorila sve.

Osmijesi, pjesma i zagrljaji bili su jedini oblik komunikacije onih koji su iz bilo kojeg razloga došli u grad na jugu Poljske zbog Hajduka. Igrači, treneri i svi službeno vezani za splitski klub konačno su dali oduška slavlju bez kočnica i barijera, a navijači su nakon svih frustracija i trauma u proteklih dvadesetak godina mogli reći da jedno putovanje nije bilo uzaludno i da prema Splitu i ostalim mjestima neće krenuti kolone tuge. Novinari su pak imali lagan i sladak zadatak jer nisu morali tražiti riječi kritike, što je u Hajduku već dva desetljeća svakodnevnica. Ovaj put loših na terenu u bijelim dresovima nije bilo, već samo manje ili više dobrih i odličnih.

ANTE CIZMIC Cropix

Dan u gradu na jugu Poljske bio je do starta utakmice monoton i dosadan, baš kao iz onih stereotipa o ravničarskim krajevima gdje se skoro nikad ništa zanimljivo ne događa, pa ljudi bojaju fasade u različite boje da bi bar time razbili monotoniju. Osim plakata koji su najavljivali dvoboj Raków - Hajduk riječima "Wszyscy na mecz", što bi na hrvatskom bilo "svi na utakmicu", jedina zanimljivost koja je podsjećala na važan nogometni dvoboj dogodila se u noći sa srijede na četvrtak, kada su navijači Rakowa u čak tri termina dolazili pred Hajdukov hotel i na razne načine pokušavali remetiti san gostiju iz Splita. Najveće iznenađenje bio je izostanak Hajdukovih navijača s gradskih ulica, što se gotovo i ne pamti, ma gdje Bijeli igrali, pogotovo kada je riječ o onim mirnijima i starijima koji više nisu klasični ultrasi. Kao da je riječ o suprotnom trendu onog s Mundijala gdje su ulaznice toliko skupe da su najžešćim fanovima, kao i ljudima prosječnog džepa, postale neostvariva želja.

Ovu utakmicu obilježio je i zanimljiv fenomen suradnje dvije Torcide, one Hajdukove i one poljskog Górnika iz Zabrza. Taj grad, koji je stotinjak kilometara udaljen od Częstochowe, bio je točka okupljališta za polazak prema stadionu Rakowa, a navijači Górnika su došli podržati Splićane, iako je u isto vrijeme njihov klub gostovao kod Monaca. Navijanje pobratimskih skupina bilo je koordinirano svih 120 minuta, iako je svatko imao svoju tribinu, a Poljaci su bez greške skandirali i pjevali pjesme na hrvatskom, dok su Splićani uzvratili velikim transparentom na poljskom. Igrači Hajduka jedne i druge su pozdravljali i ispred njih slavili pogotke, da bi urnebes uslijedio kada je sudac označio kraj, a Hajduk prekinuo 16 godina europskog prokletstva.

ANTE CIZMIC Cropix

Čak ni videosnimke ne mogu dočarati tu razinu sreće i oduševljenja koji su uslijedili, a dubinu tog osjećaja može se doživjeti samo na licu mjesta i u tom trenutku. Jednako kao i kada su Hajdukovi igrači utrčali na konferenciju za novinare i uz pjesmu počeli grliti trenera Garciju i zalijevati ga vodom. I prije toga Urugvajac je bio na rubu suza, možda tek sad svjestan koji klub trenira i kakav je njegov značaj kao pokretača emocija među svima koji ga vole, a ima ih od Ognjene Zemlje do Novog Zelanda, dok se pamte i zastave na Antarktici. Urugvajčeva metamorfoza najveća je jer je prošlog ljeta krajnje čudnim izjavama o (ne)bitnosti europskih utakmica izazvao bijes većine navijača Hajduka, dok je sad i doslovno rekao "jasno mi je koliko je ovo veliki klub i što ova pobjeda znači". Kad se uči iz vlastitih pogrešaka, onda se i napreduje, a stječe se dojam da je baš Garcia bio od onih, vjerojatno rijetkih, koji je istinski vjerovao da nakon osam ljetnih utakmica Splićani mogu izboriti europsku jesen.

ANTE CIZMIC Cropix

Svakako treba spomenuti i predsjednika Ivana Bilića, koji je grlio sve na koje je naišao poslije utakmice, a svakog igrača posebno je čekao ispred svlačionice i čestitao mu na zajedničkom pothvatu, koji je spasio klupsku blagajnu, a rezultati u skupini mogu je još napuniti milijunima eura. Kakav idilični scenarij može donijeti samo jedno rezultatski uspješno ljeto i zato se Częstochowa dugo neće zaboraviti. Kada samo jedna pobjeda znači toliko da glad i žeđ postanu samo sporedne pojave, onda će mali magnetić iz one jedine suvenirnice u centru grada imati posebno mjesto na frižideru. Kao nekad iz Amsterdama ili Bukurešta...