Hajduk ovo ne pamti 32 godine! Ovakav trijumf u Europi najviše vrijedi, s 12 igrača i pomoći - Svetog Duje

Hajduk je u Thunu baš doslovno izborio pobjedu i okrunio bodove s Ajaxom, što je sjajno jer u samo dva kola odradio je tri četvrtine posla na putu prema europskom proljeću, a pokazao je pritom da zna igrati na rezultat te bez velike predstave donijeti bodove u Konferencijskoj ligi. To je potvrda jačanja karaktera i samopouzdanja, iako Bijeli igrački mogu ponuditi i više. To je radni uspjeh, ali golem trijumf, kakvi u Europi najviše vrijede.

Sve je moglo jednostavnije i ugodnije izgledati da je Šego pogodio s bijele točke, ali njegov loš udarac izravno u golmana, Steffen je lako obranio. No, taj propust će se brzi zaboraviti, a zlatnim slovima ostat će upisana prva kontinentalna pobjede Bijelih u skupinama ili ligaškoj fazi u gostima od 28. rujna 1994. i također 1:0 u Bukureštu protiv Steaue. Tada je u Ligi prvaka zabio Aljoša Asanović, sad ponovno desetka - Dalisson. Povijest je ispisana, Majstor s mora vraća sjećanja na svoja slavna vremena.

Bilo je i puno sreće jer Christofferson je promašio nemoguće, kad su već sve obrambene barikade pale, ali Hajduk je u Švicarskoj igrao sa dvanaest igrača, tu je bio i Sveti Duje i kako bi u legendarnoj izjavi iz devedesetih Silvio Marić rekao – pomaknuo stativu. Tada je Dinamov igrač promašio prazan gol na Poljudu.

U toj igri na mišiće u drugom dijelu, kad su gosti i trkački pali i više nisu imali isti tempo, Gonzala Garcia napravio je za sebe netipičan potez uveo je i trećeg stopera Van Hoorenbeecka u 85. minuti kako bi parirao ho-ruk igri domaćina baziranoj na centaršuteve i uspio.

Hajduk je krenuo odlično, dominirao je prvih 17 minuta i to zaključio golom Dalissona, ali potom kao da je ostao bez dovoda energije. Thun je podigao intenzitet, druge lopte su bile njegove, iako je do kraja prvog dijela imao samo jednu pravu šansu, da su domaći igrači bili umješniji mogli su brzo izjednačiti. Bijeli su izgubili sigurnost, počeli su čak i čiste lopte poklanjati protivnicima ili bi nespretno reagirali, a poseban problem bilo je što su oni od kojih se očekivalo da budu najbolji – Bamba i Šotiček – bili najlošiji. Nisu se nudili u dubinu, iako to ovisi i o igri ekipe, a slabo su prolazili u gustom. Thun je na njih specijalno pazio, no kad ostane bez krila Hajduk pati i stenje. Šotiček se nije popravio svih 71 minutu koliko je igrao, ovaj put nije potvrdio reprezentativnu kandidaturu.

Thun je pokazao ogromnu želju da popravi loše rezultate na domaćem terenu, na kojem se u svim tim utakmicama – dobio jednu od posljednjih devet – potvrdilo da umjetna trava ne mora biti bitan faktor. No, nedostaje mu prava kvaliteta.

Iako je Hajduk nakon odmora izašao jače i žešće, Thun je igrao u boljem tempu, kvalitetnije pritiskao, pa i napravio neke šanse, a Hajduk se povremeno i panično branio s podosta pogrešaka. Gotovo niti jedna lopta u toj fazi igre nije bilo njegova, no Bamba, koji dugo nije imao rješenje za Mambwu jednom ga je ipak našao i izborio kazneni udarac.

Kad se sjetimo kako je u Torontu taj Jarred Gillett kao VAR zvao Norvežanina Espena Eskasa da svira jedanaesterac zbog držanja Vlašića, onda je i guranje Bambe bilo za jedanaesterac. Ni tada, a niti kad je kasnije Dalisson pogodio gredu drugi gol nije pao. Na kraju nije ni trebao. Josip Silić je obranio što je bilo nužno i pobjeda je sačuvana.