Novo prvenstveno kolo donijelo je i novu pobjedu Hajduka, čime je dodatno učvršćeno pozitivno ozračje koje trenutačno vlada oko splitskog kluba. Bijeli rastu, sve više izgledaju kao momčad, a više od dobrog rezultatskog niza navijače može veseliti šira slika koja stoji iza svega.
Gonzalo Garcia, jasno je i pticama na grani, ne živi od ovakvih "naleta", kratkotrajnih uspona, već gradi kolektiv, družinu koja će napredovati na "duge staze" i, shodno tomu, stremiti ka ostvarivanju klupskih ciljeva. Urugvajac je takav od prvog dana, a iako je u nešto više od godinu dana na klupi prošao kroz svakojake pristupe, u njegovoj se glavi i pristupu nije promijenilo baš ništa.
U takvim okolnostima, evidentno je, rastu i pojedinci, pa se tako na Poljudu opravdano nadaju da bi u skoroj budućnosti Hajduk ponovno mogao imati predstavnike u hrvatskoj reprezentaciji. Dao je to, nakon 4:0 slavlja protiv Rudeša, svojom izjavom naslutiti i Garcia:
- Nadam se da će netko iz mog kadra biti u kadru hrvatske reprezentacije. Hrvatska je velika reprezentacija i to bi bila čast. Nije lako mojim momcima, ali imamo nekoliko igrača koji bi mogli biti razmatrani. Ako će netko ići, poduprijet ćemo ga, naravno - rekao je.
Slaven Bilić objavio je svoj prvi popis u drugom mandatu na kojem se nije našao nijedan hajdukovac, no jasno je da glede relacije Hajduk - Vatreni vrijedi treba gledati dalje od rujanskog reprezentativnog ciklusa. Naravno, kako je i sam Garcia naglasio, Hajduk već sada ima igrače "za razmatranje". No, je li to dovoljno da bi se uklopilo u Bilićev modus operandi da će igrati samo najbolji? Za sada ne.
- U krugu napadača je i Šego, a tu je i Šotiček, koji ima ono što nam nedostaje i sad dobro igra, samo ga, nažalost, dvije godine nije bilo nigdje, kada nije igrao za Basel - najavio je Bilić da ima na oku i hajdukovce.
To "razmatranje" na Poljudu donosi zalog za budućnost i vjeru da s kontinuiranim radom jednog dana te želje postanu stvarnost. Kandidata za takvo što nedvojebno ima, a zanimljivo je u kontekstu hrvatske reprepezentacije i mogućih prinova da Garcia osim kvalitete u momčadi raspolaže s profilno intrigantnim igračima.
Prvi među takvima jest Michele Šego, svojevrsni "prototip" modernog napadača, kod kojega je u prvom planu, ispred samih golgeterskih vještina, neumorna trka i sjajna presing igra. Prepoznao je to odmah i Garcia, koji mu je od početka dao povjerenje, a to mu se, kako vrijeme pokazuje, vraća na najbolji mogući način. Šego ovog ljeta igra u "životnoj" formi, na početku rujna već ima 10 golova na svom kontu, od čega je šest postignuto u Europi. Njegovo zalaganje na terenu nikada nije bio problem, a kada se na to dodaju i brojke, sve više argumenata ide prema tome da Hajduk u svojim rukama ima "potpunog" napadača. O tome u kolikoj će se mjeri Šego naći na Bilićevu radaru, ovisit će prije svega je li spreman u kontinuitetu igrati na ovakvoj razini. A nastavno na to, i iskorak koji se zatim od njega očekuje.
Da Hrvatskoj nedostaje "klasičnih" krilnih napadača, opće je poznata stvar i među najobičnijim nogometnim laicima. Svaki potencijalni pretendent na pobijanje te floskule, stoga, izaziva posebnu pozornost. Jedan takav je i Marin Šotiček, koji je iz Basela stigao na posudbu u Hajduk i sa splitskim klubom odmah "kliknuo". Dva pogotka i četiri asistencije njegova je statistika na otvaranju sezone, a sva raskoš njegova talenta u punom je obimu zasjala upravo protiv Rudeša. Osim pogotka Šotiček je izborio i jedanaesterac, a važnu ulogu odigrao je i kod prvog pogotka. No, bitnije od onoga što je ušlo u statistiku jest da je Šotiček "terorizirao" lijevu stranu protivnika, onako kako on to najbolje zna. S trkom u oba smjera, sjajnom igrom jedan na jedan te jednako efektivnom okomitošću i prodornošću kroz sredinu. Karakteristike su to koje, u kontekstu potencijalnih budućih Vatrenih, definitivno podižu obrve. Šotičekove sposobnosti su neupitne, no ono što mu je karijeru do sada kočilo jesu manjak hrabrosti i odlučnosti. Pa i, dojam je, samopouzdanja. Bude li na tome radio, nema sumnje da bi jednog dana, bilo to kao hajdukovac ili član nekog drugog kluba, doista mogao osvanuti na popisu reprezentacije. Kao ono što Vatrenima nasušno nedostaje...
Da bi u budućnosti mogli obući reprezentativni dres, s pravom mogu sanjati i Šimun Hrgović i Toni Silić. Pred potonjim je još puno dokazivanja i kaljenja, no kao mladi vratar pokazao je da ima odlike koje ga mogu izgraditi u ozbiljnog čuvara mreže. S Hrgovićem je situacija nešto jasnija, lijevi bočni Hajduka, štoviše, prije dvije godine već je dobio pretpoziv u reprezentaciju, no od tada ipak nije napravio iskorak koji bi ga ugurao među odabrano društvo. Ipak, s iskustvom je postao izraženiji igrač, a dobro otvaranje tekuće sezone daje mu nadu da se opet može približiti A reprezentaciji.
Gonzalo Garcia i Slaven Bilić nedavno su "uhvaćeni" u spontanom, opuštenom razgovoru na Peristilu. Njihov susret odmah je potaknuo brojna pitanja. Bio slučajan ili ne, izbornik Hrvatske i trener Hajduka imali su o čemu pričati. U skoroj budućnosti, nastave li Hajdukovi pojedinci s razvojom, razgovori bi mogli postati i nešto konkretniji...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....