Nogometaši splitskog Hajduka najveći su luzeri u svijetu europskog i svjetskog nogometa! Puna dva desetljeća momčad iz Splita, koja uz zagrebački Dinamo slovi kao najbolja i najpoznatija hrvatska momčad, nije osvojila naslov prvaka Hrvatske. Klub stoljetne tradicije koji je kroz povijest osvojio ukupno 18 nacionalnih prvenstava i 17 kupova, a najveći su mu europski uspjesi tri četvrtfinala Kupa/Lige prvaka te po jedno polufinale Kupa Uefa i Kupa pobjednika kupova, već dva desetljeća prolazi kalvariju koja je neusporediva s klubovima sličnog ranga iz najboljih europskih liga. I ne samo iz najboljih, već doslovno iz svih europskih liga.
Od osnutka samostalne Hrvatske nogometne lige Hajduk je osvojio prvi HNL 1992., ponovio je to dvaput uzastopno i u sezonama 1993.–1994., 1994.–1995., također još za vrijeme rata, zatim u sezoni 2000.–2001. i još dvaput u nizu u sezonama 2003.–2004., 2004.–2005. Ukupno šest osvojenih naslova u 34 sezone mizeran je učinak u odnosu na Dinamo, koji je u istom tom razdoblju na tronu bio čak 25 puta. Na jedan naslov koji je otišao u Split dolazi čak pet naslova koji su ostali u maksimirskim plavim salonima. Uz to, još je jedan naslov u sezoni 2001.–2002. otišao NK Zagrebu. Uz spomenute, jedini koji su u više od tri desetljeća dolazili do naslova prvaka Hrvatske su nogometaši Rijeke, koji su to učinili u sezoni 2016.–2017., kao i prošle sezone.
Uspoređujući dva najjača hrvatska nogometna kluba, lako je u povijesnim knjigama pronaći podatak da je u vremenu Kraljevine Jugoslavije Hajduk bio prvakom dvaput u razdoblju od 1923. do 1940. Nakon Drugog svjetskog rata splitski je nogometni velikan bio prvakom sedam puta u dva vrlo uspješna razdoblja (1950., 1952. i 1954.–1955., te 1970.–1971., 1973.–1974., 1974.–1975. i 1978.–1979.). Dodatne usporedbe radi, u tom razdoblju socijalističke Jugoslavije Dinamo je bio prvakom samo 1948., 1953.–1954., 1957.–1958. i 1981.–1982.
No, nije nam ovdje ideja vodilja uspoređivanje uspješnosti dvaju najboljih hrvatskih klubova niti taj vid povijesne analize jer je Dinamo uvjerljivo bolji. Ovdje se prvenstveno radi o posljednja dva desetljeća u kojima splitska momčad – htjeli to neki priznati ili ne – rasprodaje svoj ugled. Od tog posljednjeg slavlja 2005. (usput budi rečeno, tad je Dinamo igrao u Ligi za opstanak, zvali smo je „Ligom za bedaka” za razliku od Lige za prvaka) Hajduk je ukupno osam puta bio drugi, sedam puta treći te po triput četvrti i peti. Jako loš učinak s obzirom na to da su u tom cijelom razdoblju mizerni učinak imali i u nastupima u Europi u kojima je redovito rano ispadali, uvijek u pretkolima, ponekad i od protivnika kao što su Shelbourne, Debrecen, Stoke City, Dila Gori, Dnjipro, Slovan Liberec, Gzira... protiv kojih klub takvog renomea ne bi smio ispadati. U ta dva puna desetljeća Hajduk je samo jednom igrao u grupnoj fazi nekog europskog natjecanja (2010.–2011.).
Primjeri iz nogometnog svijeta
No, niti to nije tema ovog napisa – tema je tvrdnja iz prve rečenice ovog teksta – Hajduk je najveći gubitnik u svijetu europskog pa i svjetskog klupskog nogometa u usporedbi s drugim velikim klubovima u europskom i širem globalnom kontekstu. Zašto tvrdimo da je tako?!
Pođimo redom: idemo od tzv. „Lige petice”. Kristalno je jasna situacija u njemačkoj Bundesligi, gdje u stvari vrijedi „moto” – Bundesliga, to je Bayern. Klub iz Münchena ukupno ima 34 naslova prvaka, a u novom milijeniju, u zadnja dva i pol desetljeća, naslov prvaka Njemačke izmicao im je samo sedam puta kad su prvacima postajali Borussia Dortmund (2022., 2011., 2012.), Werder (2004.), Stuttgart (2007.), Wolfsburg (2009.) i kao posljednji Bayer Leverkusen 2024. U Njemačkoj u moderno doba i nema nekog klasičnog dualiteta i tipičnog rivalstva, nema ni nekog gubitnika koji je danas jak klub, a tako dugo nije bio prvakom kao Hajduk.
Kad je u pitanju engleski Premiership, također nema nekog rivalstva između dva najveća kluba. Manchester City je dominantan u posljednjem desetljeću u kojem je uzeo osam od svojih 10 dosadašnjih naslova, a rekorderi Liverpool i Manchester United (po 20 titula) svoje su zadnje naslove uzeli 2024., odnosno 2013. Arsenal (ukupno 14 naslova, uključujući ovaj aktualni) zadnji put je prvakom bio 2004., ali ga je osvojio ove sezone i više nije luzerski pandan Hajduku. Također, „topnici” su ove sezone u finalu Lige prvaka i možda uzmu najvrjedniji europski trofej. Osim toga, 2019. su igrali u finalu Europske lige te su i u tom segmentu ipak uspješniji od Hajduka. U španjolskoj Primeri situacija je kristalno jasna, Real Madrid i Barcelona su ta dva kluba koja gaje najveće rivalstvo kao Dinamo i Hajduk u Hrvatskoj i tu je sve „regularno”. U zadnjih deset sezona Barca je uzela pet, Real četiri, a Atletico jednu titulu (2021.). Ni tu se, dakle, nitko ne može prispodobiti splitskoj momčadi. Možda tek Valencia, koja je zadnji naslov uzela 2004., ali ni „Blanquinegrosi” nisu odavno ozbiljan pretendent na naslove u Španjolskoj.
Francuska Ligue 1 trenutačno je na određeni način slična engleskom Premiershipu. Paris Saint-Germain je „nova sila” kao Manchester City u Engleskoj te je većinu od svojih rekordnih 13 naslova uzeo u posljednjih desetak sezona u kojima su mu samo Monaco 2017. i Lille 2021. oteli primat. Ni u Francuskoj nema nekog sličnog Hajduku.
Nizozemska Eredivisie također nema nekog izraženog gubitnika; trojac Ajax (ukupno 26 naslova), PSV Eindhoven (26) i Feyenoord (16), koji drmaju tamošnjim nogometom, osvajali su naslove u posljednje vrijeme – PSV posljednja dva, Feyenoord 2023., a Ajax u tri uzastopne sezone prije toga, osim u onoj 2019.–2020., koja je suspendirana zbog covida.
Jaka portugalska liga također ima trojac koji dominira: Benfica (38 naslova), Porto (30) i Sporting (21). I oni su svi osvajali naslove u posljednjih pet godina – Benfica 2022.–2023., Porto 2021.–2022., a Sporting u tri navrata uključujući dva posljednja.
Jaka turska liga ima sličnu priču: Fenerbahče ima 28 naslova, Galatasaray 26, Bešiktaš 21, a parira im i Trabzonspor sa sedam naslova. Rekorder Fenerbahče u tamošnjoj ligi malo stagnira te do naslova nije došao od sezone 2013.–2014., ali ipak ni približno ne tako dugo kao Hajduk. Od onih jačih liga tu je i belgijska u kojoj po broju naslova „kolo vode” Anderlecht (34), Club Brugge (19), Union Saint-Gilloise (12) i Standard Liège (10), ali su naslove uzimali i drugi klubovi. Tu su u posljednje vrijeme u deficitu najviše Standard, koji je zadnji put bio prvakom 2009., te rekorder Anderlecht (2017.). Bio bi tu na europskom prijestolju USG, ali je prošle godine podigao trofej prvaka nakon nevjerojatnih 90 godina čekanja.
Grčka liga daje sličan „pogled” u kojem je u najgoroj krizi Panathinaikos, koji je zadnji od svojih 20 naslova uzeo 2010. Rekorder Olympiacos (48) aktualni je prvak, AEK (13 naslova) slavio je 2018. i 2023. U škotskom Premiershipu oduvijek se tuku Celtic i Glasgow Rangersi. Posljednjih godina Celtic gazi, ali su Rangersi ipak osvojili naslov 2021.
U Rumunjskoj je rekorder Steaua s 28 naslova, primat je posljednjih godina uzeo Cluj, ali je Steaua uzela zadnje dvije titule. Nešto malo bolji od Hajduka je Dinamo Bukurešt, čiji zadnji naslov datira iz 2007.
Situacija u susjedstvu
Ni u nama bližim zemljama situacija nije po neki klub tako alarmantna kao za Hajduk. U susjednoj Srbiji Crvena zvezda i Partizan nešto su kao Dinamo i Hajduk u Hrvatskoj. Zvezda je uzela osam zadnjih naslova, Partizan svoj zadnji 2017., no ova dva kluba u zadnjih 30-ak godina imaju podjednak broj osvojenih titula (Zvezda 17, Partizan 16). Ni Slovenci, Makedonci, Bosanci... nemaju svojeg Hajduka.
Na isti način kao i sve spomenute, analizirali smo i sve ostale europske nogometne lige. Ma koliko se trudili dokazati drugačije, kopajući i po najslabijim europskim ligama, došli smo, nažalost, do nedvosmislenog zaključka – Hajduk je zaista najveći gubitnik u svijetu modernog nogometa na Starom kontinentu. Iznimke u pojedinim nacionalnim prvenstvima su tek neki klubovi koji su nekad, sad u već davna vremena, bili nacionalne nogometne „sile”, ali odavno ne postoje kao ozbiljni „subjekti”. Takvi su primjeri u Francuskoj, gdje je Saint-Étienne, najbolja francuska momčad 1970-ih s ukupno 10 naslova, zadnji put uzeo titulu u sezoni 1980.–1981.
U međuvremenu su igrali i u drugom razredu francuskog nogometa. Slično je i u Poljskoj, gdje Ruch Chorzów ima ukupno 14 naslova prvaka, zadnji u sezoni 1988.–1989., a sada je drugoligaš. Njih nismo uvrstili u ovu priču jer su oba kluba odavno izgubila status „velikih”, a Hajduk to pretendira biti jer, uostalom, svake sezone iznova cilja i najavljuje naslov, ali ne uspijeva. Na isti način ne ističemo niti Genou, Torino, Bolognu...koji su u Italiji nekad bili "sile", ali pamte zadnje naslove iz 1924., 1976., 1964...
Jedini sličan primjer
Jedini koji su cijelo vrijeme u domaćim prvenstvima u najjačem razredu natjecanja, a koliko-toliko su slični Hajduku, jesu nogometaši Grasshoppera, koji su švicarski rekorderi po broju osvojenih naslova (27 u odnosu na Basel 21, te Servette i Young Boys po 17 i Zürich 13), a zadnji su put prvacima bili davne 2003. Servette je zadnji put prvakom bio još ranije – 1999. godine. U usporedbu s Hajdukom, koji, ponavljamo, i dalje uvijek pretendira na najviše dosege, ne ubrajamo niti neke klubove kao što je moskovski Dinamo, koji je zadnji put slavio u domaćem prvenstvu davne 1976. Specifična je situacija u Bugarskoj, gdje je Ludogorec Razgrad uzeo 14 zadnjih naslova, a rekorderi iz Sofije – CSKA i Levski (31, odnosno 26 naslova) – zadnji su put bili prvacima 2008., odnosno 2009. Slika iz Mađarske je slična: budimpeštanski MTK (23 naslova, Ferencvaroš 36) ima zadnji naslov iz 2008. Slično je i u Švedskoj, gdje je Göteborg zadnji od svojih 18 naslova ostvario 2007.
Koliko god duboko „zagrebali” u nacionalne europske lige, potpuno je jasno da je Hajduk europski gubitnik broj jedan. Uz dužno poštovanje Grasshopperu, to ipak nije klub Hajdukova „kalibra”. Činjenica da je splitska momčad trenutačno tek 172. na Uefinoj klupskoj ljestvici koeficijenata (Dinamo 56., Rijeka 109.) dodatno to potvrđuje...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....