Moglo se to očekivati, pogotovo za igrača koji je još uvijek u zoni "mladih". Joško Gvardiol je u Portu zamijenjen u 47. minuti jer je imao žuti karton i iskazivao nervozu prema suparniku. Trener Enzo Maresca ga je zamijenio kako bi ga sačuvao mogućeg isključenja. Taj detalj samo je jedan od onih koji nas upućuju na određeni nemir koji proživljava najskuplje plaćeni branič u povijesti nogometa.

Otkako je debitirao u Dinamu prije sedam godina, Gvardiol je bio u non-stop ritmu igranja, i to u crescendu jačine kluba, lige i reprezentativnih turnira. Dinamo i HNL, pa Leipzig i Bundesliga, EURO i SP, pa Manchester City i Premiership. Svih tih sedam godina Joško Gvardiol potvrđivao je svoj ogroman potencijal, talent za igru i motoričnost, osobnost i napredovanje.

Svaki iskusniji pratitelj nogometnih zbivanja zna da će, prije ili poslije, svaka igračka priča ući u kriznu fazu. Pogotovo to vrijedi za one igrače koji vrlo rano, kao tinejdžeri, uđu u mlin najviših profesionalnih razina. Potvrde na terenu samo pojačavaju očekivanja i javnosti, ali i, što je najvažnije, struke. Treneri su u njegovu slučaju predvidljivi. Gvardiol će igrati uvijek, jedino može stati ako mu "pukne" noga. I kako to obično biva, upravo je nesretni lom noge u siječnju ove godine zaustavio dinamiku njegove, već sada dojmljive karijere.

Poratak forme

S 24 godine Gvardiol je upoznao muku teške ozljede i posljedične duže rehabilitacije, koja se u njegovu slučaju iznova događala po ubrzanim ritmovima, pa je zaigrao nakon četiri mjeseca i deset dana. Naoko super, ali u realnosti je to dodatno opterećenje njegovu povratku na razine igara prije frakture potkoljenice.

MIGUEL RIOPA Afp

Vidjelo se to i na SP-u, gdje je Gvardiol igrao fizički nespreman protiv Engleza (90 minuta) i Paname (45 minuta), dok je protiv Gane ušao dvije, a protiv Portugala minutu do kraja. U novu sezonu ušao je s novim trenerom, Enzom Marescom, i njegovim drugačijim taktičkim pristupima, treninzima i odnosima. Nakon tri godine intenzivnog drila s Pepom Guardiolom, svi se moraju prilagoditi novom treneru i promjenama.U tom kontekstu Joško Gvardiol ima dva tereta.

Prvi je onaj koji se odnosi na povratak forme. Tehnički je Gvardiol uvijek isti igrač, ali kada fizički niste u maksimalnom tonusu, pati i taj dio igre. Gvardiolu se ne događa ništa značajno što nije sudbina igrača koji su pretrpjeli tešku ozljedu, poglavito onih kojima je to prvi put. Ključno je na tom putu igračkog (a ne zdravstvenog, koji je zaključen dobro) oporavka biti strpljiv. I da oni koji ga vode, treneri u klubu i u reprezentaciji, budu strpljivi i pomognu mu u nadoknađivanju minusa duže pauze.

‘Šetanje‘ po pozicijama

Drugi teret, koji usporava da se ti procesi brže odvijaju, jest trenerski oportunizam. Možemo kazati i Gvardiolova vrlina polivalentnosti. Zbog svojih tehničkih potencijala, uz fizičke mogućnosti, kako u klubovima tako i u reprezentaciji, Gvardiola se "šeta" s jedne (stoperske) na drugu (bočnu) poziciju.

Činjenica da se ne može ustaliti i tehničko-taktički prilagoditi na jednu poziciju nesumnjivo ga muči u ovoj fazi karijere (oporavka). Dok igrač nema maksimalnu fizičku sposobnost s kojom je ostvario iskorake, komplicirano je odrađivati, primjerice, vrlo zahtjevnu igru po cijeloj liniji lijevog boka. Pogotovo ako su zahtjevi u igri nešto drugačiji u odnosu na prijašnje navike (i trenera). Treneri bi u tom kontekstu trebali ipak voditi nešto više računa o formi igrača, odnosno pomoći da je u razumnom roku dohvati...

Joško Gvardiol nedvojbeno je potvrdio visoku nogometnu klasu te mu je trenutna faza samo jedna od logičnih posljedica teške ozljede i pauze. Bitno je samo da bude strpljiv i ne forsira, nego da postupno vraća igru na razine koje su bile standard prije loma noge. Od toga je prošlo samo osam mjeseci i sedam utakmica, te požurivati stvari uistinu nije logično.