Zazvučat će možda i nevjerojatno, ali više je Gorica šansi stvorila na Maksimiru protiv Dinama nego u prethodnih pet kola, no što joj to vrijedi kada se u Turopolje vratila poražena. Presudio joj je, također pomalo nestvarni, pogodak Diona Drene Belje iz 28. minute, koji je, a da ne zna ni sam kako, došao do lopte između čak šest igrača gostiju na petercu i poslije dva-tri odbijanca matirao vratara Renata Josipovića. Mogli su i morali Velikogoričani u tom “fliperu” bar dvaput izbiti loptu i otkloniti opasnost, ali sreća im je u subotu posve okrenula leđa, iako Dinamu nisu dopustili da stvori niti jednu čistu priliku, za koju se najčešće koristi termin – zicer.
Trener Mario Carević je zbog isključenja u Koprivnici i drugu utakmicu u nizu morao biti na tribini, ali svom slovenskom pomoćniku Denisu Mojstroviču ostavio je i više nego dobre upute kako zakočiti igru Dinama i svesti je na posve jalovu i bezopasnu dominaciju u posjedu lopte, a u završnici dvoboja niti na to. Velikogoričani su se koncentrirali na striktno pokrivanje Luke Stojkovića i Mihe Zajca, dvaju veznjaka Dinama, za koja su procijenili da bi im mogli najopasnije prijetiti, što se pokazalo vrlo svrsishodnim. Imala su njih dvojica nekoliko udaraca, ali iz teških pozicija i sve je išlo ili pokraj okvira ili na ruke sigurnog Josipovića. Učinak ostalih dinamovaca nije spomena vrijedan, osim, naravno, Belje, koji je spretno i sretno zabio u prvom poluvremenu.
U drugom još je Dinamo nešto pokušavao u uvodnih petnaestak minuta, a onda su Velikogoričani konačno uvidjeli da imaju posla s “tigrom od papira” i krenuli su odlučno u napade, tražeći izjednačenje. U konačnici nisu do njega ni došli, ali dugo će pamtiti tri sjajne situacije. U prvoj je Ivan Cvijanović s dvanaestak metara snažno pucao ljevicom, ali greda je spasila Dinamo. U drugoj je Fran Brodić bio još malo bliže, ali Dominik Kotarski je paradom loptu odbio u korner, dok je u trećoj Dušan Stevanović ostao sam kao duh na petercu, ali i njega kao da je iznenadila ta scena i glavom je loptu, umjesto u mrežu, poslao malo pokraj nje.
Kao da se nešto urotilo protiv igrača Gorice u ovoj sezoni, jer dok je dosad dežurni promašivač, ono malo prilika što su ranije imali, bio centarfor Patrik Mijić, sada su njegovim stopama krenuli i ostali suigrači. Dva postignuta pogotka u šest kola dovoljna su samo za bod i zadnje mjesto na ljestvici Lige 10, ali ovo je definitivno bio krajnje nesretan poraz Turopoljaca na Maksimiru.
– Da mi je netko prije utakmice rekao da ćemo imati protiv Dinama četiri-pet čistih šansi, a da nijednu nećemo zabiti i osvojiti barem bod ili čak pobijediti, ne bih mu vjerovao, ali nažalost dogodilo se baš to – tužan je bio strateg Gorice Mario Carević, kojem je na stol sletjelo i pitanje hoće li uprava kluba s njim razgovarati o povjerenju da i dalje vodi momčad.
– Bodova je malo i to je neosporna činjenica, ali bio ja tu ili ne, ova momčad sigurno će rasti. Nisam razgovarao ni s kim, ali ako je 100 posto do mene, spreman sam na sve jer to je nogomet – kazao je Carević, uz dodatak “da su prekasno dovedena prava pojačanja”.
Ovdje treba zastati i malo pojasniti situaciju, odnosno raspodijeliti krivicu. Trenerova je što rezultatski pomak nije ostvario ni prošle sezone, kada je imao značajno kvalitetniju momčad, a loš start u ovu nikoga nije iznenadio. Što se uprave tiče, dva čovjeka su u fokusu, jer oni vode sportsku politiku Gorice. To su sportski direktor Boštjan Blažinčič i njegov pomoćnik Luka Perić. Oni mogu predsjedniku Iliji Karamatiću predložiti Carevićevu smjenu, ali prije toga bi javno trebali pojasniti kakve su igrače dovodili na početku prijelaznog roka, a kakve u završnici, kada su vidjeli da su kola krenula nizbrdo.
Kada se ovako postave stvari, a pogotovo nakon ovako dobre partije protiv Dinama, smjena trenera u ovom trenutku nije potrebna, ali isto tako mora mu se postaviti za cilj da u sljedeće tri utakmice s Varaždinom, Istrom 1961 i Rudešom osvoji barem pet do šest bodova, a prije toga već u srijedu prođe trećeligaša Uskoka u Hrvatskom kupu. To je najlogičnije razmišljanje da se ne upadne u znatno veće probleme od sadašnjih, a potvrdio ga je i predsjednik Karamatić izjavom za klupsku stranicu.
– Svjesni smo situacije u kojoj se nalazimo i nitko u klubu nije zadovoljan s jednim osvojenim bodom nakon šest kola. Međutim, želimo biti potpuno jasni – Mario Carević ima naše puno povjerenje. Vjerujemo u njegov rad, stručnost i način na koji vodi momčad. U nogometu rezultati određuju atmosferu, ali smatramo da je prerano donositi zaključke i povlačiti poteze pod pritiskom. Pred nama je puno utakmica i vjerujemo da ova momčad ima kvalitetu i karakter preokrenuti situaciju. Zato Mario ima našu podršku i želimo mu osigurati mir i uvjete za rad. Kao klub moramo ostati zajedno, vjerovati u proces i napraviti sve da se što prije vratimo na put koji želimo – poručio je predsjednik Ilija Karamatić.
Carevićeva najveća nada u napredak, kako u igri tako i u rezultatima, leži baš u najnovijim pojačanjima, koja on i hvali, a to su Tom Lacoux, Dušan Stevanović i Fran Brodić, koji je protiv Dinama debitirao ušavši u 71. minuti. I u to malo vremena igrao je Brodić i kao razigravač i kao napadač, Kotarski ga je spriječio da zabije, ali kada dođe na pravi fizički nivo, bit će lider ove momčadi, ili kako Carević zaključuje:
– Brodić daje drugu i višu dimenziju našoj igri.
Za kraj i samo rečenica o sucu Patriku Kolariću, koji je nakon osam izmjena i 19 prekršaja drugo poluvrijeme produljio samo dvije minute. Što reći?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....