Sredinom ‘90-ih godina prošlog stoljeća Koprivnica je živjela svoje dane ponosa i slave. Rukometašice Podravke postale su 1996. prvakinje Europe nakon što su prekinule dominaciju bečkog Hypa, a 1997. je Slaven Belupo ušao u najviši razred hrvatskog klupskog nogometa. I nikad više iz njega nije ispao.
Podravski ljubitelji nogometa posebno pamte ljeto ‘97. i dva kruga dramatičnih kvalifikacija za Prvu HNL. Slaven, Segesta i Cibalia igrali su međusobno na Maksimiru, ali kako odluke nije bilo (sve utakmice završile su neodlučeno, 1:1), drugi krug prebačen je na Kranjčevićevu.
U odlučujućoj utakmici s Cibalijom, u ludoj atmosferi pred više od četiri tisuće svojih navijača, koprivnička je momčad slavila rezultatom 2:0. Prvi pogodak na tom susretu postigao je Goran Županac, koji nas je, nažalost, prerano napustio prošlog tjedna, u 52. godini života.
Bio je to jedan od najvažnijih golova u Slavenovoj povijesti, dakle od daleke 1907. godine. Konačnih 2:0 postavio je Oliver Drvosek-Kihas u završnici susreta.
- Ima jedna anegdota. Utakmicu smo čekali u hotelu Panorama, tata je došao po karte za utakmicu. Sjedili smo u birtiji, pitao me kako se osjećam, rekao sam mu da ću danas zabiti gol. On mi veli: ‘‘Ne zafrkavaj, nisi cijelu sezonu zabio ni jedan‘‘, a ja njemu: ‘‘Budeš videl.‘‘ Osjećao sam se zbilja fenomenalno tog dana, na zagrijavanju sam mu namignuo, ostalo znate. Postojala je i zanimljiva igra brojki. Utakmica se igrala 21. lipnja, u toj skupini 210 minuta nije pao gol, a ja sam na dresu imao broj 21. Hrpa toga se poklopila i sad se lagano naježim dok se sjetim – ispričao nam je Goran Županac u razgovoru kojeg smo vodili prije nekoliko godina.
U Slaven ga je doveo Ilija Lončarević 1996. godine, poznavao ga je iz Zagreba, gdje mu je bio trener. Farmaceute je tijekom sezone preuzeo Ivan Bedi, koji je s tadašnjom generacijom igrača, predvođenom Antunom Havaićem Havom i Zdravkom Međimorcem Dajom, izborio povijesni uspjeh.
- Bio sam tada još relativno mlad, sve je bilo puno adrenalina, živio sam iz dana u dan. Igralo se u dosta teškim uvjetima, po velikoj vrućini. Kad je postalo izvjesno da ćemo igrati drugi krug, emocije su malo popustile, bilo je i suza, znali smo da nas čeka još veći pritisak. Međutim, kad je sve krenulo u Kranjčevićevoj, bili smo svjesni da je to taj trenutak kojeg jednostavno moramo iskoristiti. Uvijek se toga sjetim, mog gola, i vidim onaj trk prema krcatoj glavnoj tribini s navijačima – pričao nam je Goran.
U Koprivnici mu je bilo savršeno, govorio je da se u „podravskoj metropoli” osjećao kao kod kuće. Ono što se posebno pamti jest ogromno slavlje koje se nakon plasmana u prvu ligu iz Zagreba preselilo na koprivnički Zrinski trg.
- Najfascinantnije mi je bilo kad smo u Vrbovcu skrenuli prema Križevcima i Koprivnici, praktički iz svake kuće je netko bio vani. Pokraj puta su se palile baklje, navijači su se vraćali u koloni buseva, pa onda onaj izlazak na trg pred tisućama navijača. Puno toga mi je ostalo u magli, i mi smo bili pod emocijama, ali taj dio mi je ostao u sjećanju – govorio je Županac.
Nije se dugo zadržao na sjeveru Hrvatske, u HNL-u je odigrao tek tri utakmice. Ozlijedio se, nakon toga je odigrao sezonu i pol za Posavinu, a u međuvremenu je diplomirao na Ekonomskom fakultetu. Iako je imao nekih ponuda za inozemstvo, sam je sebe uvjeravao kako neće diplomirati ako ode van.
Ubrzo se u potpunosti posvetio poslovnoj karijeri u PBZ-u, a sport mu je ostao samo kao rekreacija. Kako je od prije par godina imao oba umjetna kuka, ostali su mu skijanje i tenis kao hobiji, dok je nogomet pratio kao gledatelj i navijač. Prije svega Dinamo, ali isto tako i Slaven, također i naše igrače u inozemnim klubovima te Ligu prvaka.
Županac je bio brižan otac, imao je kćer i sina. Krasili su ga optimizam i pozitivna vibra, obitelj i prijatelji su ga jako voljeli i njegovim iznenadnim odlaskom nastala je velika tuga i praznina.
U lijepom svjetlu pamtit će ga i u njegovu Slavenu Belupu.
- Goran je bio dobar dečko, zagrebački veseljak, uvijek pošten i korektan. Prihvatili smo ga, odigrao je dobru rolu u tim čuvenim kvalifikacijama, zabio je i taj gol s više od 20 metara koji nam je značajno olakšao posao protiv Cibalije. Nažalost, rano je prekinuo s nogometom, posvetio se poslovnoj karijeri. Dolazio je poslije na naše utakmice, ostao je vezan uz naš klub, a uvijek kad bismo se sreli, bio je veseo i dobro raspoložen. Takvog ćemo ga i pamtiti svi u Slavenu – rekao je nekadašnji kapetan Farmaceuta Zdravko Međimorec o prerano preminulom suigraču.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....