Valjda je to ravnoteža, da su uvijek najjednostavniji i najiskreniji likovi u životu najzanimljiviji i najkarizmatičniji. Pritom, sjajno je ako uz te osobine u njima postoji i ona nepokolebljivosti i nepromjenjivosti. Izgleda da je jedan takav na Poljudu, trenutno ključni čovjek Hajduka koji je u prvoj utakmici drugog pretkola Europske lige slavio protiv Pafosa uvjerljivo i sigurno. I to treba podvući jer je skalp ozbiljan za stadij u kojem se splitski klub nalazi. Splitski klub koji je, kako je jednom rekao izbornik Nane Bilić, "ludi klub di su navijači prejaki". Kaže, Napoli, Marseille, Bešiktaš i Hajduk.
I u pravu je, zaista. Jer, nije lako funkcionirati u sredini koja će uoči utakmice mrtvo hladno fućkati svom treneru zato što smatra da u vrhu napada treba igrati broj 10 umjesto broja 11. Nećemo namjerno o imenima, ali sigurni smo da je kapetan, koji je dobio završnicu utakmice i odradio ju živo, agresivno i prisutno, najsretniji na svijetu što je Hajduk pobijedio i što je njegov mlađi kolega zabio. I baš je on među prvima skočio na nakupinu suigrača koji su slavili golove Šege i Melnjaka. Slavili su ih svi. I oni u bijelim dresovima i u rozim markerima, skupa s Gonzalom Garcijom.
I zato i jest bio nakon utakmice Urugvajac ponosan, i zato ga i nije bilo briga što mu je stadion opet fućkao. Nažalost, teško jedan pojedinac može potezima promijeniti mišljenje mase pa ih onda nema smisla niti objašnjavati, a to Garcia dobro zna. Ne vuče on poteze koji bi gledatelje učinili sretnima, nego poteze koji bi Hajduka doveli do pobjede. A posljedično će onda nakon utakmica poput ove protiv Pafosa svi biti sretni.
I lakše će se završiti radni tjedan i neće nitko imati nikakvih problema. I kad dođe ponedjeljak, svi će čekati taj četvrtak jer Hajduk na Cipar ide s dva gola prednosti i jednom je nogom u trećem pretkolu Europske lige. I ne, gotovo sigurno neće Garcia mijenjati ništa za uzvrat jer nema ni potrebe. Uostalom, zašto bi i mijenjao momčad koja je odigrala najeuropskiju utakmicu posljednjih sezona. I bit će i u Limassolu mjesta za svih. Igralo je na Poljudu 16 igrača i svi su iskrvarili za pobjedu. I to je možda najveći Garcijin uspjeh. Bio je ovo, na ulasku u drugu sezonu s Bijelima, Hajduk najbliži onome kakvog bi ga trener želio. I neka bude sretan jer je zaslužio biti. Da se razumijemo, ima on i dalje svojih mana, kao što ih svi imamo. I imat će ih vjerojatno i dalje jer se neće odveć mijenjati.
A neće se mijenjati jer duboko vjeruje u ono što radi. Koliko će mu to donijeti, teško je reći, ali on je donio Hajduku čovjeka koji je apsolutno svoj i samopouzdan, a dovoljno lagan da iskontrolira sva pitanja o odnosu s kapetanom i hoće li ga koristiti, i sva pitanja o zvižducima. Na kraju krajeva, jedino čime će ih Garcia trajno ugasiti jest rezultat. A on trenutno prati Bijele jer su na pragu trećeg pretkola Europske lige. Jednom kad dođe kriza, opet će se svašta izvlačiti iz ormara jer je to tako ovdje gdje on radi. Samo, on to jako dobro zna. I ima jednu ključnu poveznicu s igračem s brojem 10, 11, ali i svim ostalim brojevima na leđima. Želi samo da Hajduk pobjeđuje. A to želi i cijeli hajdučki puk. I zato je ova priča baš hajdučka sa svim specifičnostima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....