Od 400 svjedoka na stadionu Laco u Novigradu do točno njih 61.035 na "Puškašu" u Budimpešti. Atipičnu nogometnu putanju - od samo 500 kilometara zračne linije - Gabriel Magalhães režirao je u svega osam godina. Drugi razred hrvatskog nogometa je, pak, zamijenio najprestižnijom utakmicom, ali golgeterske navike s istarskog terena, doduše, nije prenio na najveću svjetsku pozornicu. Naime, u ožujku 2018., u 20. kolu druge hrvatske lige, Dinamova rezervna družina se u narančastim dresovima iskrcala na krajnji zapad države, a iz Novigrada se vratila s jednim bodom (1:1).

U premijernom nastupu za maksimirski klub, 20-godišnjak iz Brazila se nakon sat vremena igre naklonio glavom poslije ubačaja Endrija Çekiçija iz kuta i potpisao prvijenac za Dinamo. Već tada je iskazivao strast prema kornerima, koju je usavršio u Arsenalovu dresu kroz tekuću sezonu s četiri pogotka, ali u presudnom trenutku, kada je namjestio loptu na bijelu točku u završnoj seriji raspucavanja za europsku slavu, Gabriel je zakazao i loptu lansirao u sedmi red tribina.

Brazilski branič je bio peti izvođač za Arsenal u finalu Lige prvaka, a ujedno i posljednji u cijelom raspucavanju

ODD ANDERSEN Afp

Branič o kojemu sada priča čitav nogometni planet - i koji je bio (po)najbolja karika "topnika" u svježe završenoj sezoni - zagrebačku je adresu nosio četiri mjeseca. Na posudbi iz Lillea, nakon što se prije toga nije naigrao na posudbi u Troyesu, u Dinamu je ekspresno uhvatio konce i prerušio se u kariku koja odskače. U debiju se istaknuo pogotkom, ali uskoro je, zatim, do kraja "kupio" struku i svlačionicu izvan travnjaka.

"Ovo je Dinamo"

Prema sjećanjima insajdera iz te sezone, koji su s današnjom zvijezdom surađivali u Maksimiru, Gabriel je u jednome od svojih prvih nastupa odlučio na poluvremenu održati govor. Iako tada nije bajno baratao engleskim, a nemjerljivo manje hrvatskim jezikom. U utakmici u kojoj je Dinamova druga momčad odradila mršavo prvo poluvrijeme, bez energije i ideje, riječ je preuzeo tragičar finala Lige prvaka iz 2026., koji je na kombinacijama jezika pokušavao probuditi suigrače i, govore nam sugovornici, nastojao prenijeti momčadi pobjednički mentalitet i podsjetiti ih da je "ovo Dinamo i da se trebaju boriti za ovaj dres". Na kraju utakmice su slavili.

U Zagrebu je uživao, osjećao je poštovanje suigrača i struke, a kvaliteta je bila neupitna. Osim staturom, odskakao je brzinom i reakcijama, a kada se u profil nadoda i jača, lijeva noga, onda se trenutačno pretvara u "puni paket". Za drugu Dinamovu momčad je u drugoj ligi upisao ukupno deset nastupa, zabijao je Novigradu i Kustošiji, a prije elitnih adresa u Premier ligi, gostovao je još u Lučkom i Varaždinu, dok je domaće utakmice igrao na Hitrec-Kacijanu, u zaleđu istočne maksimirske tribine. Jedini nastup za prvu momčad je, pak, upisao protiv Rijeke, kada mu je partner bio Dino Perić, a na bokovima su igrali Petar Stojanović i Jan Lecjaks. Riječani su slavili 1:0 u Zagrebu, a junak utakmice se zvao Maxwell Acosty, ali brazilski branič beskompromisno i iskusno odradio premijeru u prvoj hrvatskoj ligi, pa osim što je oduševio navijače, struku i medije, istodobno ih je i - zbunio.

Što takav igrač radi u drugoj momčadi? Hoće li ga Dinamo otkupiti od Lillea? Koja je njegova tajna? Nizala su se pitanja, ali nakon što je sjedio na klupi u finalu Kupa protiv Hajduka u Vinkovcima - kada je zaradio pobjedničku medalju i s Dinamom, barem na papiru, osvojio dvostruku krunu - njegova je epizoda u Maksimiru završila. Iako je bio profesionalac od glave do pete, s perspektivom i idealnim "fitom" za Dinamo, a i nije imao ništa protiv ostanka u Zagrebu, već u nadolazećoj sezoni je upisao 17 nastupa za prvu momčad Lillea. Prometnuo se u stabilnog člana udarne postave, zbog čega je na vrata pokucao Arsenal s 26 milijuna eura, a zasad posljednja slika te ere je promašeni udarac s bijele točke u Budimpešti.

Gabriel je početkom prošle godine igrao protiv Dinama u Ligi prvaka na Emiratesu

JUSTIN TALLIS/AFP/PROFIMEDIA

Četiri medalje

Prepreku je između Dinama i Lillea stvarala odšteta od četiri milijuna eura. Iznos koji je za maksimirske standarde bio nedostižan, a prema onome što smo doznali, dodatan rizik su predstavljali i određeni zdravstveni problemi u Gabrielovu slučaju, koji su, eto, možda bili i pogrešni iz današnje perspektive jer je već odigrao gotovo 200 utakmica u Premier ligi. Dok je bio u Dinamu, Transfermarkt je njegovu vrijednost procjenjivao na samo 600 tisuća eura, a danas vrijedi 75 milijuna eura, odnosno 125 puta više.

Četiri mjeseca je živio na Bukovcu, svega par minuta od maksimirskog stadiona, a danas je standardni član brazilske reprezentacije i trenutačno su od njega vrjednija samo trojica braniča na svijetu: William Saliba vrijedi 90 milijuna eura, a Pau Cubarsí i Achraf Hakimi po 80 milijuna. No, osam godina poslije, u Gabrielovoj trofejnoj vitrini stoje samo četiri medalje: najnovija je ona iz Premier lige, prije toga je dodao onu od Community Shielda, ali prve dvije je oko vrata stavio u Zagrebu i Vinkovcima. Iza njega je majstorska sezona, s "milijun" čišćenja i pravovremenih reakcija, ali možda će mu, ipak, najviše ostati u sjećanju po posljednjem udarcu i promašaju za povijest...