Nisam se nadao hrvatskom državljanstvu samo da bih imao papire, nego zato što sam istinski želio ostati i živjeti ovdje. Tu sam zasnovao obitelj, sin Diego uskoro će napuniti pet godina, kći Giselle ima dvije i pol. Gledam ih kao Hrvate. U Osijeku, daleko od svog Rio de Janeira, mogao sam se osjećati kao kod kuće, Hrvatska je moja zemlja i moj dom, a uviđao sam i da mi iz godine u godinu ide sve bolje i na terenu. Pomislio sam – zašto onda jednog dana ne bi napokon stigao i taj poziv u hrvatsku reprezentaciju?
‘Repriza‘ Eduarda da Silve
Jedna lijepa priča iz Rio de Janeira već je donijela veselje sportskoj Hrvatskoj i promijenila život sanjara s loptom u nogama. Svojevrsna „repriza” Eduarda da Silve odvija se na terenima manjih dimenzija, a režira je Vitor Hugo de Lima da Silva (29), autor uvodnih redaka, službeno proglašen najboljim malonogometašem Hrvatske prošle sezone u dresu Novog Vremena iz Makarske, prvaka države i osvajača Superkupa. S druge strane stola sjedi u opremi hrvatske reprezentacije, što stoji kao potvrda da se snovi mogu ostvariti i kada se čine dalekima. Čini se da je ta optimistična nota čitav život pratila momka iz Čudesnog grada.
– Odrastao sam i živio s majkom Vivianom, oca Renata izgubio sam kad sam imao samo dvije godine. Imam i mlađeg brata, kasnije nam se pridružila i tetka. Živjeli smo svi skupa, bilo je lijepo, ali i opasno, kao što to obično biva kad stanujete u Rio de Janeiru. Turistima je lijepo doći na tjedan ili dva, ali živjeti tamo potpuno je druga stvar. Svako naselje ima po jednu favelu, čak i ona koja slove za najbolja. I Copacabana ima svoje favele... Zato baš i nema sigurnih mjesta, kako za bogate, tako ni za one koji nemaju novca – govori nam na perfektnom hrvatskom Vitor de Lima uoči početka Europskog prvenstva u Latviji, Litvi i Sloveniji (od danas do 7. veljače).
U dječačkoj dobi Lima je trenirao nogomet u brazilskom velikanu Fluminenseu, zatim i u nekim manjim klubovima, a futsal u klubu Social Ramos, u kojem se „rađao” i čuveni Ronaldo Il Fenomeno. Inače, mnogi brazilski nogometaši vještine su brusili na malim terenima...
– Veliki nogomet igrao sam od 11. do 16. godine, ali u Brazilu ima zaista previše dobrih igrača. Konkurencija je preteška i iznimno je teško uspjeti bez menadžera. Sa 17 sam završio tu priču, shvatio sam da veliki nogomet nije za mene. Što ako nastavim, a ne uspijem? Odrast ću, a da ne znam raditi ništa. Kako bih tada našao posao i fakultet?
Poziv iz Mostara promijenio mu život
Da su se kockice malo drukčije posložile, Lima bi danas bio pretrpan papirologijom u brazilskim uredima. Život mu je promijenio jedan poziv iz Mostara.
– Studirao sam administraciju i bavio se tim poslom, no stopirao sam fakultet kada su stigle ponude za futsal. Kontaktirao me prijatelj koji je tada već nepunih 15 godina igrao u Europi. Živio je u Mostaru, nazvao me i kazao da mu trebaju pravi igrači. Znao je da nemam iskustva, ali da posjedujem kvalitetu. Pomislio sam "zašto ne bih probao"? O Mostaru nisam znao previše. Brazilci zbog nogometa znaju mnogo toga o Hrvatskoj, ali ne i Bosni i Hercegovini. Europa i Brazil potpuno su drukčiji svijet, ne bih vam znao navesti ni jednu sličnost, a najteže mi je bilo komunicirati, no pomagao mi je prijatelj Portugalac, koji je tada već pet godina živio u Mostaru. Uz njega je sve bilo lakše – priča nam Lima kako je 2018., kao 21-godišnjak, završio u klubu Mostar SG Staklorad.
Već godinu dana kasnije, s međupostajom u drugoligašu Bubarima iz Cazina, upoznao je slavonske ravnice. Dres Osijeka nosio je četiri godine i probili su se u prvoligaški nogomet, ostvario se kao suprug i otac, ali još uvijek se nije moglo živjeti samo od (malo)nogometne lopte.
– Tamo sam radio u jednoj firmi koja se bavi fotokopiranjem, točnije naljepnicama koje bih ja lijepio na automobile. Klub i igrači bili su fer prema meni. Za razgovore sam imao pomoć Google prevoditelja, a kako sam oženio Ivu, nisam imao druge nego naučiti hrvatski! Lako je to išlo u razgovoru s njom te punicom i puncem, koji su mi poput drugog oca i majke. Išao bih s prijateljima na šetnje, ručkove, to je tradicija koju ispoštujemo i danas nađem li se tamo. Da, mi Brazilci uglavnom jedemo grah i rižu, nema baš mesa, no tamo sam se navikao na specijalitete. Bilo je kobasica, čobanca... Već sam rekao, kad završim karijeru, volio bih živjeti u Osijeku. Ostao mi je u predivnom sjećanju.
Po dolasku u Hrvatsku prva mu je asocijacija bio majstor iz rodnog mu grada.
– Navijač sam Flamenga, zato sam poznavao veličinu karijere Da Silve. Nisam toliko znao o njemu dok 2014. nije zaigrao za Flamengo, tada sam ga istražio, vidio da se radi o čovjeku hrvatskog državljanstva i reprezentativcu. Od tada ga pratim i volim, sjetio sam ga se čim sam stigao u Hrvatsku. Jesmo li se dosad nekako čuli? Nismo, no jako bih volio da se javi.
Komplikacije oko poziva u Hrvatsku
Mnoštvo ponuda u Osijeku, nakon što je s 14 golova bio treći strijelac lige, Limi su stigle kao potvrda da sve drugo mora ostaviti po strani jer, kako kaže, shvatio je da na parketu može napraviti nešto veliko. U ljeto 2023. prihvatio je ponudu Novog Vremena, prošle sezone Makarani su nakon četiri godine ponovno zasjeli na tron, a Lima je proglašen najboljim igračem u izboru 10 kapetana i trenera.
– U razgovoru sa suprugom odlučio sam se okladiti na futsal. Bilo je i ponekih ponuda izvana, ali želio sam ostati u Hrvatskoj. Da, 2025. se stvarno ispostavila najboljom godinom moje karijere. Ponosan sam što stvari ne moram pripisati sreći, nego predanom radu i vjeri u vlastiti potencijal. Uz svoju momčad i trenera, hvala Bogu, došao sam do ove razine. Daj Bože da se i u 2026. takve stvari mogu ponoviti, to je ono za što radim.
Trešnja na tortu ipak je stigla u vidu poziva izbornika Marinka Mavrovića. Bilo je i ponešto komplikacija. Naime, Brazilci bi pet godina trebali provesti u zemlji za koju žele nastupati, a mnoge reprezentacije u recentnom su razdoblju koristile brazilske igrače koji nisu ni izbliza ispunjavali taj uvjet. Bio je to ozbiljan skandal i FIFA je podijelila brojne suspenzije. Lima je, stoji na stranici Novog Vremena, hrvatski državljanin od 28. veljače 2025., ispunjavao je uvjet boravka, ali „zapelo” je u prva dva pokušaja dolaska na okupljanje.
– Kad sam dobio državljanstvo, mislio sam da ću odmah završiti u nacionalnoj vrsti. Govorili su mi "nema što, sigurno si unutra!" Zatim je stigao rujan i utakmica s Portugalom, gledao sam pozive i vidio da izostajem. Bio sam tužan i ljutit, pomislio sam da ovo možda nije za mene. Zatim sam shvatio da to nema veze s HNS-om, izbornikom ili nečim trećim, već da je stvar u dokumentaciji i ranijim problemima s Brazilcima u Europi, zbog kojih je FIFA na sve gledala strože. Tu sam se smirio, ljudi iz HNS-a brzo su to riješili, zato sam zahvalan koordinatoru futsalskih reprezentacija Borisu Durlenu, Hrvoju Hrkaču i cijelom Savezu.
Stoga je prvi nastup stigao protiv Slovenije u listopadu. Hrvatska je nakon više od 30 godina i tri stotine službenih utakmica dobila prvog naturaliziranog Brazilca u reprezentaciji, a čekanje i neizvjesnost samo su pojačale Limin doživljaj. Nekoć je lijepio naljepnice na automobile, sada je lice s plakata malonogometne Hrvatske.
– Napokon, ostvarenje snova! Nisam mogao vjerovati, no bila je istina. Uh, kako je bilo teško protiv Slovenije! Nervoza kao nikad u životu, strah od pogreške, krivog pasa... Brzo je to nestalo, ali mislio sam da će mi srce iskočiti na usta.
Navijači mogu očekivati velike stvari na Euru
Hrvatska na Euru igra protiv Francuske, Gruzije i Latvije u skupini A, dvije najbolje reprezentacije idu u četvrtfinale. Lima uvjerava da imamo dobre razloge ostati prikovani za male ekrane.
– Navijači mogu očekivati velike stvari! Francuzi su među pet-šest najboljih u Europi, Gruzija i Latvija također su dobre. No, Hrvatska ima dobru generaciju s kvalitetnim i iskusnim igračima, a forma nam se poklopila s terminom prvenstva. Dobro mo odradili pripreme i ostavit ćemo srce na terenu. Najviše smo radili na obrani jer to je najbitniji segment u futsalu. Do detalja izrađujemo i napad, tranzicije i kompletnu taktiku, kornere i aute, jer dovoljna je jedna lopta da dobiješ utakmicu. Treniramo dva puta dnevno i iz dana u dan izgledamo sve bolje. Najvažnije je da se pojavimo s pravim mentalitetom. Moramo vjerovati, a ja vjerujem da možemo i do polufinala! – najavljuje Lima ponovljeni uspjeh iz 2012., kad je Euro bio u Hrvatskoj.
Uspjeh na Euru glavni mu je cilj 2026. godine, kaže i da će s Novim Vremenom „jače ući u drugi dio utrke i okrenuti sezonu koja nije počela kao prošla”, a u neko skorije vrijeme u Hrvatsku će, bude li sreće, stići i majka.
– Ona i brat i dalje su u Riju. Majka je posljednjih godina sezonski radila u Orebiću u jednom hotelu. Odradi šest mjeseci, a onda se mora vratiti. Ona bi se rado doselila i ostala ovdje, no vize su uvijek problematične. Makarska i Orebić su blizu, sve je lakše kad je ona ovdje. Od 2018. nisam putovao u Rio, ali ovog ljeta planiram povesti suprugu i djecu. Moraju znati odakle je otac stigao – zaključuje Vitor de Lima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....