U Budimpešti se u subotu igra veliko finale Lige prvaka. Osim što je odlučujuća utakmica za europski naslov, ovo je finale statusa "velikog" i zbog aktera. Dva trenera, nekadašnji (kratko) suigrači i dobri prijatelji, oba Španjolci, imaju priliku ostaviti dubok trag u povijesti svojih klubova. Luis Enrique, koji će biti u prilici osvojiti treći naslov (Barcelona, PSG), ima šansu i da bude prvi trener nakon Zinedine Zidanea, koji će obraniti naslov europskog prvaka. Takav prestižni domet je važan i za PSG, klub koji je unatoč milijardama uloženih u najskupocjenije zvijezde, 14 godina bio neuspješan, sve dok Luis Enrique nije nametnuo zakone nogometa a ne novca...
Mikel Arteta je Arsenalu donio naslov prvaka Engleske, koji je u vitrinama topnika nedostajao od 2004. i Wengerove ere. Već zbog toga može se osjećati vječnim u klupskim analima, a da još uspije osigurati sa igračima i najprestižniji trofej, prvi puta u povijesti Arsenala, to bi bio "kraj svijeta" za sve njih. Mikel Arteta, kao i Luis Enrique pripada ideji škole Barcelona. Dakle, određeni stil igre (posjed, kontrola ritma, okomitost...) koji je u temelju ofenzivnog pristupa, ali iznad svega, kolektivni pristupi. Svejedno koje veličine su individualci, svaki od njih mora veslati u istom pravcu kao i ostatak momčadi. Tko se u tom pristupu ne snalazi, jednostavno otpada...
PSG igra najmoćniji nogomet
PSG je izgubio jedno finale (2020.), sa zvijezdama kao Mbappe, Neymar, Di Maria, i to protiv Flickovog Bayerna, u kojem su bili Lewandowski, Alaba, Perišić i drugi. Bila je to zapravo borba onih koji su prioritetno funkcionirali individualno (PSG) te onih koji su po klupskoj tradiciji prije svega kolektiv. Trebalo je proći još nekoliko godina, i sličan eho sa Lionelom Messijem, da bi na Parku Prinčeva uvidjeli da postaju predmet ismijavanja umjesto poštovanja. Dolazak Luis Enriquea, koji je zatekao rasturenu svlačionicu, bio je početna promjena.
Iako je bilo otpora, pa je čak španjolski trener "visio" u statusu, naposljetku su Katarani prihvatili njegova načela. Riješili su se svih vedeta koje misle da su iznad kluba, doveli u dva prijelazna roka niz mladih i vrlo moćnih igrača, i eto, već drugu sezonu zaredom dominiraju. Ne samo više u Francuskoj, nego i u Europi. PSG igra najmoćniji nogomet, u kojem su gotovo svi igrači po svim linijama brzi, prodorni, izdržljivi i, što je ključno, kolektivnog pristupa. Od vječnog problema kakav je bio Dembele, Luis Enrique ga je razvio do točke da je osvojio Zlatnu loptu i potvrdio svoj ogromni talent...
Artetin izostanak uspješnosti i dolazak do trofeja Premier lige
Mikel Arteta u Arsenalu ima neke druge kriterije funkcioniranja. Već dugo je klub sa Emiratesa ustrojen tako da se promiču mlade vrijednosti i nakon određenog razdoblja natjecateljskog "iskorištavanja" ih se transferira, da bi oslobodili mjesto drugima. No, takva je sirova politička linija Arsenala doprinijela da se naslov prvaka Engleske čekao 22 godine.
Izostanak uspješnosti postajao je veliki uteg vodstvu kluba, i prerasta u averziju navijačkog puka prema načinu funkcioniranja Arsenala. Mikel Arteta došao je prije 7 godina i trebao je promijeniti te krivulje (ne)uspješnosti. Uložilo se više novca, ali rezultati nisu dolazili, između ostalog i zato što u Engleskoj postoji 4-5 kluba koji isto i više ulažu u igrački kadar i struku. Kad je Arsenal iskoračio tada su se ambicije lomile na Guardiolinom Cityu, koji je dva puta bio ispred topnika, pa na Liverpoolu.
U šest sezona prije ove Arteta je u nekoliko navrata bio na rubu odlaska. No, u klubu su vjerovali da to "prokletstvo" (tri druga mjesta zaredom) neuspjeha u trci za naslov i onda kada se čini da je sve gotovo u korist Arsenala, mora stati. Arteta je dobro radio, nametao je kolektivni pristup, poticajnu atmosferu unutar svlačionice. I onda je u ovoj sezoni sve došlo na naplatu. Nadvladana je tipična Arsenalova "žuta minuta" i gubitak natjecateljskog ritma u finišu sezone, odoljelo se napadu MC-a i navijači su napokon mogli slaviti! K tome je Arsenal izborio finale Lige prvaka i sada "prijeti" da upiše najuspješniju sezonu u povijesti kluba!
Što očekivati u finalu?
Budimpešta je kruna sezone za oba kluba, trenera i njihove igrače. Gledamo li kvalitetu igre, individualne vrijednosti i formu, dojam je da je Paris SG bolji te kao takav favorit za drugi uzastopni europski naslov. No, Arsenal je pogotovo nakon skidanja velikog tereta sa leđa, osvajanja naslova prvaka Engleske, maksimalno olakšan i psihološki revitaliziran. Takvo stanje može biti odlučna prevaga da jedna momčad, koja se do jučer činila ispuhana, zaigra u svom maksimalnom izdanju.
Vraćamo se međutim tezi da u slučaju da obje momčadi igraju u maksimalnom izdanju, onda je ona koju vodi Luis Enrique bliža pobjedi. PSG igra moćno, samopouzdano, ima brze igrače po bokovima, natrag i naprijed, ima jasne automatizme i stvaranje prostora da brzanci po bokovima idu u prodor 1 na 1. Arsenal je po tom pitanju manje ekipiran, ali ima jednu točku na kojoj može stvoriti problem funkcioniranja PSG-a. To je defenzivna igra. Arsenal je tu značajno ojačao, dobro brani svoj gol, a onda kroz tranziciju ili posebno kroz izvođenje prekida igre, ugrožava suparnički gol. Na stranu (sjajni) pojedinci na obje strane, ovo je utakmica u kojoj će prevagu donijeti funkcioniranje momčadi i sposobnost da se vlastite vrline nametnu suparniku, ili ako želite, kvaliteta da se iskoriste mane koje svaki suparnik ima...
Nadamo se samo da spektakularnost utakmice neće biti ugrožena sa previše taktičkog nadmudrivanja, obzirom da je ulog povijesno velik...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....