Znate li tko je najtrofejniji igrač u finalu Kupa? Odgovor bi vas mogao iznenaditi

Srijeda, 18 sati, Opus Arena. Posljednji ogled vrijedan srebrnine. Dinamo i Rijeka. Finale Kupa. Derbi vrijedan da se zaokruži sezona, derbi vrijedan i "preslagivanja trofejne riznice"... Odnosno, derbi vrijedan pitanja: može li iskustvo biti presudno? A kada govorimo o iskustvu, govorimo o kumulativno - 150 trofeja!

U obzir smo uzeli igrače koji su bili dio ovosezonskih ambicija Dinama i Rijeke, u prvenstvu, Kupu i Europi, odnosno one koji se nalaze u svojevrsnih 15 na koje Mario Kovačević i Victor Sanchez računaju u borbi za Rabuzina. A računajući i trenerske dosege, zbir je - 75:75! S time da je riječki strateg u igračkoj karijeri osvojio sedam trofeja (LP, Primera, Kup kralja), za razliku od zagrebačkog šefa stožera, koji nije osvojio ništa.

Sanchez je u igračkoj karijeri osvojio sedam trofeja, Kovačević nijedan

DAMIR KRAJAC Cropix

Ako, međutim, tražimo odgovor je li iskustvo potencijalno presudno, uletjet ćemo u - slijepu ulicu. Donedavno, riječka svlačionica bila bi po tom pitanju nakrcanija, no Dinamovo osvajanje titule prvaka ipak mijenja cijeli narativ i priču gura u - egal. Ako čak i gledamo dublje, očekujući prvih 11 s obje strane, maksimirski klub u svojevrsnoj je prednosti preko Dominika Livakovića (13) i Josipa Mišića (13), ali i Gabriela Vidovića (5) i Arbera Hoxhe (4), kao predvodnika nositelja klupskih dosega. Rijeka na ovom stolu odgovara putem Justasa Lasickasa (9) i budućeg stanovnika plave svlačionice Stjepana Radeljića (7), no ulog diže preko Duje Čopa (10) i pogotovo jednog neočekivanog rekordera... Njegovo ime praktički je pitanje i za kviz: Amer Gojak nositelj je trofejne kvalitete. U karijeri je bivši dinamovac osvojio točno 16 trofeja: kroz Dinamo, Rijeku, Ferencvaroš i Olimpik!

U prijevodu, do osvajanja naslova prvaka Hrvatske ove sezone, Rijeka je bila iskustveno jača i bolja. Sada, međutim, priča je dobila drugačiju komponentu, u kojoj se, barem recentno, iskustvo - izjednačilo.

Zato je možda jedini pošten zaključak da iskustvo samo po sebi neće odlučiti pobjednika, jer ovih 90+ minuta navodi na stres, trenutak i preživljavanje, a trenutak finala uvijek je svojstven samom sebi. Ne samo igrački, već i institucionalno. Okružen klupskom veličinom. A Dinamo u toj priči tradicionalno živi komfornije. Maksimirska svlačionica godinama je odgajana u imperativu trofeja, u okruženju u kojem sezona bez pehara automatski postaje neuspjeh. Rijeka, s druge strane, posljednjih je godina izgradila drukčiji identitet; klub koji trofej ne uzima zdravo za gotovo, nego ga mora osvojiti kroz nadogradnju, energiju i glad. I upravo zato ovaj omjer 75:75 možda najbolje opisuje finale koje dolazi - dvije momčadi dolaze iz potpuno različitih mentalnih sustava, ali s gotovo identičnim kapitalom pobjedničkog iskustva.

Amer Gojak, s 16 osvojenih trofeja kroz karijeru, najtrofejniji je igrač u ovogodišnjem finalu Hrvatskog nogometnog kupa

GORAN MEHKEK Cropix

Tu zapravo dolazimo do možda i najzanimljivijeg detalja cijele priče: sposobnost da se izdrži loš period utakmice, pogreška, primljeni pogodak ili atmosfera finala segment je u kojem i Dinamo i Rijeka imaju dovoljno "preživjelih", dovoljno igrača koji znaju kako reagirati kada sve stane u jedan "časak radosti". U srijedu će zato na Opus Areni iskustvo biti važan saveznik, ali teško će biti i sudac i porota. Jer finale Kupa često dobije upravo ona momčad koja u kaosu jedne utakmice sezone uspije ostati - najmirnija. S jedne strane stoji veće igračko, a sada izjednačeno iskustvo osvajanja, s druge klupski narativ traženja trijumfa, koje je, pak, u zadnjem razdoblju bilo ili postalo nebitno. Na semaforu stoji, dakle, 75:75, prednost ima Dinamo, zbog manjeg zahtjeva potrebe i pritiska, ali s druge strane, Rijeka je van ovog zbroja tome znala doskočiti.

Možda je zbog svega teško nazrijeti pobjednika ili favorita. Izuzev - Amera Gojaka. On je zbrojem "prešao igricu" i prije srijede...