Kovačević i Boban dobili odgovor: Ako je ovo put Dinama, kamo vodi, ako se ne traži rezultat, gdje je - igra?

Nula kao - kuća, rezime je Dinamova otvaranja nove sezone Europske lige, u utakmici u kojoj se očekivalo dosta, a kući se odlazi i više nego zadovoljno...

- Mislim da bi javnost, a barem ozbiljniji novinari, trebali imati malo više respekta prema meni i prema klubu.

Mario Kovačević izgovorio je to manje od 24 sata prije utakmice u Bukureštu, nakon serije upozorenja i uoči dvoboja koji definira ovu modru europsku epizodu. Hapoel Beer Sheva, budimo realni, bila je utakmica u kojoj tri boda postavljaju temelje daljnjeg plana i ambicija. Dinamov trener, međutim, krenuo je u kontru javnosti, a dok smo gledali taj nesuvisli "Kovaball", u pamćenje je stigla i rečenica Zvonimira Bobana od prije dva tjedna:

- Radi jednog rezultata nećemo mijenjati svoj put, nema šanse. Naš put temelji se na igri.

Imalo je smisla. Samo, problem je što se u prvih 45 minuta protiv Hapoela taj Dinamov put izgubio i uz premium navigaciju. Nije stvar u rezultatu, na semaforu je na poluvremenu, kao i na kraju, stajalo 0:0, ali to je u biti najmanji problem cijele priče. Mnogo je neugodnije izgledala slika momčadi koja je u Europu stigla dokazati da su Viking, Istra, Gorica, Osijek... bili tek incidenti koji čekaju veliki preokret.

MIHAI BARBU Afp

I OK, početak je doista ponudio nekoliko naznaka da Kovačević uzvikne: "Rekao sam vam!": Dinamo je visoko uzimao lopte, Lisica je tražio Oršića, čiji je pokušaj završio u bloku, a Stojković je iz dobre situacije glavom pucao preko gola. No, onda je nakon 20-ak minuta stigao preokret. Hapoel je došao na štih, bez ikakvih čarolija, kvalitete ili ludog presinga.

Ne, bio je jednostavno življi, kompaktniji i jasniji; Forson je sredinom poluvremena s 20-ak metara pogodio stativu, East se nakon okomite lopte našao u sjajnoj situaciji pa sve pokvario prvim dodirom, a kako se približavao odmor, Dinamo je sve više visio.

Kovačević je, pritom, u utakmicu bez Belje krenuo bez klasične devetke, s Oršićem, Hoxhom i Lisicom, ali napad se prečesto vrtio oko opasne zone umjesto da u nju ulazi. Dodatni problem stigao je u 24. minuti kada je zbog ozljede otpao Kačavenda, pa je ušao Zajc. No, ozljeda ili ne, jedan ili drugi igrač, dojam je ostajao isti: Modri nisu mogli spojiti ni nekoliko minuta konkretnog plana i programa, čime je egzistiralo osnovno pitanje: Ako je ovo put, kamo točno vodi, ako se ne traži samo rezultat, gdje je igra?

Posjed, udarci, dodavanja, gotovo sve je bilo debelo na strani Izraelaca. A Dinamo je djelovao nervozno, nesigurno i razinom izvedbe daleko od nivoa Lige prvaka, pa i Europske lige, možda negdje oko Konferencijske. Ako...

Dinamo, naime, u nastavku spašavaju Kotarski s nekoliko intervencija, tu je i Mišić, Kovačević mijenja, ali bez ikakvog učinka, štoviše, Zagrepčani su u teškoj defanzivi, gdje se "nula" čini - idealnim ishodom. Čak i oni najoptimističniji dinamovci umjesto cuge tražili su šećera i vode. Razumjela ih je i konobarica. Na kuću...

Naime, nakon očajnog prvog dijela, drugi nije donio pomak nabolje, već je servirao nastavak drame. Koja traje. I, bez obzira na bod, koji je jako tanak, s jednim udarcem u okvir, nema kraja...

Zapravo, što je dvoboj dulje trajao, to je sve manje izgledao kao lov na tri boda, a sve više kao borba za preživljavanje. Respekt se, izgleda, ne traži na presicama, već na - terenu.