Svi su uoči ždrijeba željeli Kauno Žalgiris, mangupski se smješkao Željko Sopić na press-konferenciji uoči Dinama. Blago sarkastičan ton hrvatskog trenera trebao je ostaviti dojam da se u njegovu laboratoriju kuha otrov, koji bi na opće iznenađenje mogao uspavati i paralizirati plave, ali ništa od te zagonetne alkemije nismo vidjeli u utorak u Maksimiru. Trijumfalna koračnica plavih, nikad lakše izborena pobjeda u naizgled škakljivoj fazi natjecanja, samo je potvrdila uvjerenje da su svi u ždrijebu željeli Kauno Žalgiris - s pravom.
I prije nego što je Miha Zajc udarcem s ruba kaznenog prostora otključao gostujuću bravu i utabao stazu prema pobjedi, dalo se prepoznati da je Sopićeva momčad samo nogometni ‘spin off‘ velikog košarkaškog kluba iz Kaunasa. Dobro bi joj došao neki Sabonis ili Valančiunas da agresivnije zatvori reket prije nego što McKenna iz peterca zatrese mrežu lako kao na terminu, a pomogao bi zapravo i iole pismeniji playmaker koji bi znao čvrsto uloviti loptu u ruke.
Za vratara Švedkauskasa lopta je bila vrući krumpir u 31. minuti, prešla mu je preko dlanova nakon Zajcova udarca i uz pomoć vratnice odšetala u mrežu. Dvije minute poslije na semaforu je već stajalo 2-0. Game over, uzdah olakšanja na tribinama i u svlačionici, ali i signal hrvatskom prvaku da grogiranog suparnika dotuče ofenzivom u nastavku utakmice te uzvrat za tjedan dana aranžira kao bezbrižno turističko putovanje kroz ‘zelenu šumu‘.
Dinamo je do prvog pogotka bio dobar, ali ne i spektakularan. Strpljivo su plavi gradili napade, ali fleksibilan Sopićev niski blok nije im dopuštao da se razmašu i dođu do pravih prilika. Jedan lukav Stojkovićev udarac vratar je pročitao odbivši loptu u korner, a sve drugo je u prvih tridesetak minuta ostajalo nedovršeno, kao najava prijetnje. Trebalo je malo sreće da se odčepi, a čim je prva lopta prešla gol-crtu litavskog gola, Žalgiris je počeo vožnju na rezervi samopouzdanja.
Za razliku od Sopića koji još dovodi igrače i slaže momčad, Mario Kovačević je u fazi kada glanca fizionomiju šampionskog sastava i podmazuje sve prepoznatljivije mehanizme u igri. Jedan od lako uočljivih mehanizama jest onaj u kojem Mateo Lisica nakon suradnje s bekom i osvajanja krilne pozicije, umjesto oštrog centaršuta u peterac, podvaljuje povratnu loptu u zonu udarca Luki Stojkoviću.
Dinamo je režirao više ozbiljnih prijetnji kroz ovu suradnju, a Kovačević je plastično ilustrirao zašto je Lisica zadržao ulogu startera, premda je Fran Topić kao konkurent za istu poziciju u posljednje vrijeme igrao u boljoj formi.
Već po običaju Stojković se nalazio u izvoru svake ‘frke‘ koju plavi priređuju suparniku u posljednjoj trećini terena. U meč je utrčao s pucnjem iz startnog pištolja, natrčavši na centaršut vrlo poduzetnog Pereza-Vinlofa, ubrzo nakon toga je rastegnuo litavskog vratara udarcem sa 15-ak metara, a do kraja poluvremena se pobrinuo za asistenciju strijelcu Zajcu. U nastavku je raširio krila i odličnu predstavu zaokružio preciznim udarcem s distance za 4:0 nakon čega je Sopić bacio ručnik u ring.
Kovačević je preživio dramu protiv Thuna, u sljedećoj utakmici sa Slavenom Belupom razigrao prvog napadača Belju, da bi u sljedećem naletu već ozbiljno produžio roster i zaoštrio konkurenciju. Za dresove će se ovim tempom ubrzo ravnopravno boriti 15 ili 16 igrača, što je najbolja vijest za Dinamo uoči posljednje prepreke na putu do skupine Lige prvaka koja jamči jesen punu spektakla i financijsko blagostanje za sljedećih godinu ili dvije života...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....