Zadnje informacije iz Maksimira govore da je u zdravstveni karton Scotta McKenne zavedeno: "Ništa strašno, bit će to OK", što je sigurno, s obzirom na situaciju oko stoperskog kadra uoči derbija, ubrizgalo boju u lice Marija Kovačevića. U konkurenciji za Hajduk, dakle, nema suspendiranog Sergija Domingueza (četiri akumulirana kartona), ali uz Škota tu su Niko Galešić, povratnik Raul Torrente... Ali, realno, i dečko koji bi u subotu mogao stati nasuprot Livaji i prijateljima. On je - Marko Zebić.
Storija je ovo o 19-godišnjem klincu koji je ove sezone debitirao za seniore kontra Genka u Europskoj ligi, a tjedan dana nakon toga bio je starter u Kupu kontra Kurilovca. Sada bi, eto, svoj HNL-debi mogao imati u majci svih derbija. Da, život doista piše priče...
Roditelji porijeklom nisu iz metropole, no Marko je dijete novozagrebačkog asfalta. Tamo je, konačno, sve i počelo, i to sa četiri godine, kada je malac na tetin "poguranac" upisan u NK Utrine. Bio je napadač i kao napadač je s osam godina stigao u Dinamo, gdje je na četiri godine potpisao prvi "ugovor". Kreću, logično, rotacije, pa je Zebić bio i krilo, ofenzivni vezni, a kada je uzrasno mali teren zamijenio velikim, postao je - zadnji vezni. Ipak, tamo negdje prilikom ulaska u kadete 2, Zebić postaje stoper, iako ga se i danas zna koristiti kao desnog beka. Ne uspoređujemo, ali sličan put u Dinamu prošao je i Joško Gvardiol, s razlikom što je danas najskuplji hrvatski igrač ljevak, a Zebić dešnjak...
Odrastao je, životno i nogometno, uz Leona Jakirovića, uz kojeg je slovio kao mladić iznimne perspektive. Nisu ni njega zaobišle ponude, kako čujemo, kroz godine su u Maksimir i na kućnu adresu, u novozagrebački stan gdje i dalje živi s obitelji, dolazile ponude Borussije Mönchengladbacha, Seville, u zadnje vrijeme pogotovo Leccea i Valencije. Ipak, obitelj nije ni trepnula jer, po onome što znamo, davno je odlučeno da jedini put mora biti kroz Dinamo. Što je jasan kontrapunkt modernoj pošasti izuzetnog nestrpljenja koja se uvukla u klince, pogotovo preko njihova okruženja, iako su rani odlasci, a primjera je more, odlazak na stratišta karijera.
Ulogu u tome sigurno ima Zebićeva obitelj, koja je "malog" vozila na treninge, a kada je odrastao, ZET-ova "sedmica" postala mu je svakodnevna prijateljica. I danas, kako čujemo, još uvijek nema automobil... Da je karakterno izgrađen, pokazuje i činjenica da je od selekcije i poziva u reprezentaciju U15, preko U17, pa do danas u U19 reprezentaciji Siniše Oreščanina, nosio kapetansku vrpcu. Pritom, pak, dobio je i pozivnicu za U21, ali zbog ozljede ju je morao otkazati. Sada, ujedno, kao predvodnik U19, čeka ljetni Euro u Walesu, gdje Hrvatsku u skupini čekaju ogledi s Italijom, Srbijom i Ukrajinom. Povrh svega, dakle, u utorak s juniorima Dinama ganja Kup, a onda se nada da će osigurati i duplu krunu svoga uzrasta. A tada kreće podizanje letvice...
U Dinamu, naime, Zebića vide kao puni potencijal za velika djela. Kroz treninge sa seniorima, fond utakmica u B-momčadi, ali i kroz sve veću minutažu u kadru Marija Kovačevića.
- Marko i Šunta zasad su igrači koji odskaču, s time da Zebić ima prednost - reći će nam više insajdera vezanih uz mlađe uzraste.
Put, dakako, mora i dalje biti linearan: Zebića u ovome času karakteriziraju odlično otvaranje igre, ofenzivni, tzv. progresivni pas i čitanje igre, ali još uvijek ima prostora u smislu skok-igre, agresivnosti, snage u duel-igri, pogotovo na seniorskoj razini. Svjesni su toga svi koji su dio njegova okruženja, ali i unutar kluba, od Zvone Bobana, Alberta Capellasa, Jerka Leke, Marija Kovačevića, kao i stopera u prvoj momčadi, gdje je sve češće, nakon što je u srpnju 2024. bio na pripremama pod Sergejem Jakirovićem, ali, pritom, ne i na ovozimskim pripremama, iako ga je Kovačević tijekom veljače priključio radu s prvom momčadi.
U klubu ga već dulje vrijeme silno hvale, no vrijeme (više) nije saveznik odgađanja. Istina, vakuum koji je stvoren stupidnim ukidanjem B-momčadi prouzročio je veliku štetu u procesu proizvodnje, no povratkom tog poligona, ali i činjenica da Zebić ima 19 godina, više ne ostavljaju prostor za alibije. Dinamo, konačno, nema prostora zanemarivati svoj DNK, kako povijesno, proizvodno, financijski, ali i igrački.
Jasno, u cijelom pronalasku prostora za konačni iskorak prema svlačionici, a onda i udarnom sastavu prve momčadi, ključnu ulogu ima i Marko Zebić. Jer, stiglo je vrijeme konačnog obračuna s prijelazom koji je mnoge karijere ugušio. Zebić ulazi u period tranzicije koja će ga definirati. Strpljenje, rad, igrački napredak, ključni su pojmovi presvlačenja iz talenta u - igrača. Zebić je u tome "nulta točka", no ipak ne i jedina: povjerenje, strpljivost, vjera, pa i rizik, stvari su koje mora preuzeti i klub, s naglaskom na trenera i stručni stožer prve momčadi. Jer, jedno je hvaliti, a posve drugo stati iza nekoga i dati mu priliku.
Koju je već, realno, i mogao dobiti. I koja bi, konačno, poslala poruku da se, nakon dvije-tri godine perioda otklona od svojih "akademaca", Dinamova vizija temelji na povratku korijenima. Poruka ne samo Zebiću, već brojnim drugima koji čekaju tu promjenu paradigme. Ako, u prijevodu, "mali" vrijedi - neka se dokazuje na treninzima, a onda i neka - igra. Pa i protiv Hajduka...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....