Jedan koračić dijeli Dinamo od povratka u prirodno okruženje. Iako je svima u Maksimiru, nedvojbeno, draža i elegantnija praksa s otvaranja prošle sezone, kada su Modri krajem ljeta preskočili samo jednu stepenicu (Qarabag) za rezervaciju mjesta u Ligi prvaka, u prethodna dva desetljeća čak su 17 puta u lov na elitu zakoračili kroz drugo kolo kvalifikacija. Od daška egzotičnih suparnika, poput Ekranasa, Fole Esch i Saburtala, do onih, ipak, mrvu zvučnijih, poput Ludogoreca, Cluja i Astane. Dinamo je u prethodnih 20 godina na europskoj mapi nizao trijumfe i rovao put do najsvečanije himne na nogometnom planetu, zbog čega se i nerijetko etiketirao kao "kralj kvalifikacija", a nakon što su ljetos uzeli predah od takvih avantura - jer su zaradili izravan plasman u Europsku ligu - od srpnja će, prema svemu sudeći, ponovno sletjeti na drugu kvalifikacijsku postaju.

Dok je utrka za hrvatskog prvaka prilično izvjesna kroz čitavo proljeće, na kontinentu će se do fotofiniša voditi ljute bitke za tron, zbog čega se još ne treba upuštati u sastavljanje lista s potencijalnim suparnicima, ali se, ipak, Dinamu smiju skicirati planovi i nadanja za idući iskorak na međunarodnu pozornicu.

Mario Kovačević i Zvonimir Boban su u prvoj maksimirskoj sezoni ispunili cilj i vratili naslov

DAMIR KRAJAC Cropix

Jesu li Dinamove proljetne prezentacije zalog za ozbiljniji optimizam na europskoj sceni? Odgovor na ovo pitanje mora biti potvrdan jer - nakon što je plesala po rubu osmine finala Europske lige - momčad Marija Kovačevića tek je na uzvratnoj partiji u Genku, zapravo, u potpunosti postala svjesna svojih kapaciteta i dosega, pa je prije produžetka u Belgiji trijumfirala (3:1) pored momčadi od 140 milijuna eura. Vrijednosti i "imena" kao da su se, pak, u ligaškoj fazi natjecanja prerušili u uteg za maksimirsku družinu jer su u bitke protiv Celte, Lillea i Betisa, pa i Midtjyllanda, ugazili s pretjeranom dozom strahopoštovanja, zbog čega su u startu potpisivali kapitulaciju.

Sinkronizirani pritisak

Osim što su brojnim prinovama to bili možda i prvi doživljaji u inozemnim provjerama, to su sigurno bila premijerna iskustva za Kovačevića u europskim utakmicama, koji je u ovoj sezoni skupio prvih deset međunarodnih ispita u svojoj trenerskoj pustolovini, uz gol-razliku - 16:22. U prijevodu, Dinamo nije osjetljivo štedio u napadu, ali je, ipak, u više navrata vadio loptu iz svoje mreže, pa je obrambena faza svakako segment igre na koji će morati obratiti naročitu pozornost, što su potvrdile i Kovačevićeve riječi iz prethodnih tjedana, kada je, usprkos pobjedama, naglašavao da suparnicima dopuštaju previše.

Kako to popraviti pod europskim reflektorima? Na papiru - prilično lako. Dinamo u međunarodna natjecanja mora prenijeti proljetne navike iz prvenstva, u kojima mu je najbolja obrana, zapravo, njegov napad. Visoko postavljene linije, sinkronizirani pritisak na suparničku obranu, ekspresno hvatanje reposjeda po izgubljenoj lopti. To su elementi s kojima su Kovačevićeve trupe zagospodarile hrvatskim terenima ovoga proljeća, pa su u njihovu mlinu redom završavali svi klubovi (osim Rijeke). Naravno, takve postavke i filozofija neće biti mogući protiv svih suparnika, naročito protiv najjačih i najskupljih, pa je za te dvoboje potrebna i taktička fleksibilnost, koju je sada Kovačević, vjerojatno, usvojio nakon prve europske sezone, pa će se nekada morati i prilagoditi jačima.

- Ljut sam na sebe zbog prvih 20 minuta protiv Genka - odgovorio nam je Dinamov strateg u Varaždinu nakon utakmice u veljači, kada smo ga upitali o planovima za uzvrat u Belgiji, a Kovačević se tada posuo pepelom zbog prve utakmice, koju je njegova momčad otvorila sramežljivo i skromno, pa je Genk već u spomenutom razdoblju imao dva pogotka prednosti.

Mario Kovačević odradio je deset utakmica na europskoj sceni u prvoj sezoni s Dinamom

GORAN MEHKEK Cropix

Ozbiljni i promišljeni klubovi u proljetnom su dijelu sezone, a naročito krajem travnja, već u konkretnim kalkulacijama i skiciranju planova za iduću sezonu, pa se i u Maksimiru već sada precizno i jasno definiraju ciljevi u idućem prijelaznom roku. Ljetna tržnica iz prošle godine - u kojoj se svlačionica podno južne tribine transformirala u prvoklasni kolodvor, s gustim rasporedom odlazaka i dolazaka - neće se ponoviti, vjerojatno nikada u povijesti, a Dinamu za dva mjeseca slijedi nova runda doselekcije.

Prvoklasna potvrda

Prema rosteru koji je Kovačeviću trenutačno na raspolaganju, u Maksimiru će ponovno potražiti igrača profila poput Josipa Mišića, klasičnu "šesticu", kao i pojačanja na krilu, možda i na "osmici", a cilja se i prema podebljavanju snaga u obrani. Scott McKenna, Sergi Domínguez i Niko Galešić su tri igrača za srce zadnje linije, iako nije nemoguće da budu atraktivni stranim udvaračima, a dok se Raúl Torrente još oporavlja, na priliku čeka i Marko Zebić, 19-godišnjak iz klupske akademije. Kévin Théophile će, pak, sve je izvjesnije, okončati svoju avanturu u Maksimiru. Na nišanu će, zatim, biti i rješenje za desnu stranu obrane, kao i još jedan napadač, a ulazne transfere će, naravno, diktirati i oni izlazni, odnosno, u slučaju prodaje uslijedit će kupovina i obnova.

Usporedimo li (n)ovu Dinamovu momčad sa sastavom iz sezone 2018./19. - kojemu je ta kampanja bila i premijerna nakon, također, opsežne obnove i ljeta u kojemu su u svlačionicu sletjeli Petković, Oršić, Théophile, Leovac, Dilaver i ostali, uz mlađahnog Olma - prošla je generacija u prvoj sezoni otišla do osmine finala Europske lige protiv Benfice, dakle, jednu stepenicu više od (n)ove. No, u drugoj sezoni ovjerila je vizu za Ligu prvaka, a zatim i plesala po rubu osmine finala elitnog natjecanja protiv Šahtara, koji je još bolna tema u Maksimiru. Na istoj lokaciji slijede vedriji i uzbudljiviji dani, potencijalno i čarobna jesen u društvu najboljih europskih klubova. To bi bila samo prvoklasna potvrda kvalitetne tranzicije i rekonstrukcije.