Svi smo svjesni da ni sami ne znamo kako će naša momčad izgledati. Ali, kakva god da ona bila, stvoren je kostur i mentalna snaga da budemo još bolji i čvršći po svakom pitanju, kazao je nekidan Mario Kovačević našem Andri Poliću u ekskluzivnom razgovoru, otkrivajući da je "mercato" uvijek najneizvjesnija utakmica na koju se možeš najbolje pripremiti, ali ne znaš kakve ideje, planove, ali i smicalice koriste konkurenti. U kontekstu stvaranja, pak, ponovio je već znane "targete": "šestica", dvije "osmice", dva krila, napadač... Jedno krilo je, pritom, u međuvremenu riješeno: povratnik Mislav Oršić "skinuo" je jednu točku potrage.
Sve je to, ujedno, u korelaciji s "njegovim veličanstvom" - financijama. Jer, Dinamovim "ulovom" skupina Lige prvaka, Čeferin prema Maksimiru baca "bronhi", ali ozbiljan klub ne može igrati na "crno ili crveno". Pogotovo jer je plava blagajna ionako već dugi niz godina, pa i desetljeća, predmet "copperfieldovskih" majstorija. Upravo stoga i dalje egzistira osnovni plan o zaradi teškoj 27 milijuna eura, od čega je dosad uprihodovano cca sedam milijuna eura (Sandro Kulenović, Leon Jakirović, Dejan Ljubičić, Mauro Perković). Ako - iako to nije naglašeno u osnovnoj projekciji iskomuniciranoj na Skupštini - računamo određene bonuse koji će "kapnuti" na osnovi trofeja, nastupa i dohvaćenih rezultata bivših, prodanih igrača (Petar Sučić, Martin Baturina...), kao i rasterećenja budžeta plaća (Dino Perić, KTC, Ronäel Pierre-Gabriel, Ismael Bennacer...), Dinamo i dalje cilja transfernu zaradu od okvirno 15-20 milijuna eura. Znamo, pritom, da su ponajviše u izlogu Sergi Dominguez, Scott McKenna i Luka Stojković, kao glavni kapitalci, u B-projekciji svakako je Mounsef Bakrar, dok se barem neslužbeno nešto kani zaraditi i na Marku Soldi, Franu Topiću i Arberu Hoxhi...
U cijeloj križaljci, međutim, postoji još jedan "rebus": igrači koji se vraćaju s posudbi. Naglasak je, jasno, na starijim igračima, a ne klincima koji se kale preko Brava, Vukovara 1991, Rudeša, Jaruna, Kustošije..., već frajerima koji su, budimo realni, posuđeni da se - ne vrate. Ali, izuzev gore nabrojenih, gdje su klubovi ili iskoristili, ili bili primorani ispoštovati klauzule, u Maksimir se ovih dana vraća cijeli set onih koji su stigli kao pojačanja, ali danas nisu podvučeni kao oni koji bi mogli biti rješenja za u Maksimiru označene deficitarne pozicije. Radi se redom o Nikoli Čavlini (vratar posuđen u Como, koji neće aktivirati opciju kupnje), zatim Morenu Živkoviću (stoperu koji je bio u Vukovaru i koji je realno jedna od većih žrtava maksimirskih lutanja i kriznih odluka), onda Sammyju Mmaeeu kao personifikaciji vladavine Marka Marića (vraća se iz Qarabaga, koji ga, prema našim informacijama, nema namjeru zadržati u Azerbajdžanu), pa Lukasu Kačavendi (osvojio naslov s LASK-om, vraća se u Zagreb), apsolutnom miljeniku navijača Robertu Mudražiji (proljeće u AEK Larnaci bez ciparske želje da ostane), te - Gonzalu Villaru. U ovom nizu zaboravljenih asova njegovo je ime trenutačno najinteresantnije, jer proteklih dana pisalo se da je Elche ostankom u Primeri ispunio uvjet za njegov puni angažman u iznosu od 1,5 milijuna eura, no to ipak, prema našim saznanjima, nije istina. A na tome su tragu i mediji bliski tom klubu iz Alicantea. Španjolci su zadovoljni, nije sporno, ali prica, iako dolaze signali sa hoće, još uvijek nije zaključena...
Elche je, naime, krajem zimskog prijelaznog roka posudio Villara, ali u ugovoru ne postoji nikakva obveza otkupa, a zasad tamošnji gazda Christian Bragarnik nije prema Maksimirskoj 128 poslao faks "namjere". Villar je, inače, doveden prošloga ljeta iz Granade za tri milijuna eura, uz bonuse i plaću od 80 tisuća eura mjesečno. Rješenje se krije na negdje oko milijun, nešto više eura, maksimalno 1,5.
Iako, dakle, načelno postoji želja za dovođenjem igrača koji profilno odgovaraju ovim ljudima s liste posuđenih, pogotovo u veznom redu (Kačavenda, Mudražija, Villar), logično je zaključiti da sportski sektor plavih već sada traži trajna rješenja njihove budućnosti. Koja, eto, neće biti u plavom dresu. Kačavendu je, kada sumiramo, najviše stajala (ne samo jedna) ozljeda, kao i ogromna fluktuacija trenera i različitih vizija taman kada se nakon oporavka trebao nametnuti, Mudražija je potpisan prije dolaska Kovačevića, u svrhu neke drugačije ideje, dok je Villar stigao s velikim očekivanjima, tijekom ljeta čuli smo više puta da će programiranim fizičkim napretkom doći na željenu razinu i biti jedan od ključnih igrača, no Španjolcu je, ipak, presudio i karakterni moment, odnosno javno traženje statusa, što je i Zvonimir Boban okarakterizirao ponašanjem "uvrijeđene frajle"...
Pokušali smo tijekom četvrtka doći do nekolicine tih igrača, no šutnja s druge strane jasno detektira primarnu potrebu rješenja statusa, odnosno traženje novih destinacija. Teško je, doduše, procijeniti koliko Dinamo na njima može zaraditi, na kraju će svi biti svedeni pod "minus", no i odlazak, trajni ili ponovno privremeni, donijet će dašak olakšanja plavom, bankovnom računu. Za ostvarenje projekcije, ali i stvaranje uvjeta novih ulaganja, što nosi tu ponovljenu dugu klackalicu plesa oko "crvenog".
Iz subjektivnog kuta, bez ksenofobnih primisli, zapravo ostaje žal oko Čavline, Živkovića, Kačavende i Mudražije, kojima su presudile krive odluke, vremenski okviri, sudbina, mnogo više nego Mmaeeu ili Villaru, koji su primarno - presudili sami sebi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....