Na papiru najkomfornija trenerska pozicija na svijetu, ona osvajača dvostruke krune, u Dinamovoj stvarnosti baš i nije bila jamstvo duge i plodne vladavine. Neki bi friško okrunjeni kraljevi s trofejima u rukama padali odmah u ciljnoj ravnini sezone, drugi bi dobacili u sljedeću jesen, a samo bi se oni s čvrstim (obiteljskim) vezama kod vladajućih zadržali u sedlu duže od dvije godine bez prekida.
Osvojivši prvenstvo i kup Mario Kovačević je upravo ušao u trenerski VIP klub osvajača Dinamove duple krune. Led je na ovom planu probio Zlatko Kranjčar 1996. godine, no šampanjac i konfeti Cici su prisjeli već početkom lipnja kada se klub u želji za europskom afirmacijom odlučio za iskusnijeg Otta Barića. Nakićen medaljama - između ostalog i dvaput ‘Doppelmeister‘ s bečkim Rapidom - Barić je u sljedećoj sezoni ponovio Kranjčarov uspjeh, no otišao je iz kluba čim se fotografirao sa dva komada srebrnine jer je Fenerbahce mahao ugovorom koji se ne odbija.
Kranjčar se vratio doma već u veljači 1998. godine, naslijedivši Marijana Vlaka, pa kraj sezone dočekao bogaiji za novu duplu krunu. U drugom naletu izdržao je osam mjeseci, do listopada kada su zaredali porazi u Ligi prvaka začinjeni kup blamažom u Dugom Selu.
Tranzicijsko doba, na razmeđu između Zlatka Canjuge i Zdravka Mamića, ostavilo je klub bez povlastice da sezonu završava kao apsolutni vladar hrvatskog nogometa. Na sljedeću dvostruku krunu trebalo je pričekati svibanj 2007. godinu kada je Branko Ivanković u Plavi salon dostavio oba pokala. Premda je izglancao i ulaštio momčad Josipa Kužea, tako da je Dinamo igrao zaista atraktivan nogomet, Ivanković nije dočekao kraj sljedeće sezone. Dvostruku krunu navijačima je pokazao Zvonimir Soldo, koji je momčad preuzeo u siječnju. Shvativši da se ne treba nadati ozbiljnijoj trenerskoj autonomiji, Soldo se zahvalio na dužnosti odmah po ceremoniji uručenja medalja.
Krunoslav Jurčić je duplu krunu osvojio 2009. godine, tijekom prvog trenerskog mandata u Dinamu. Došao je u ožujku te godine, zgrabio trofeje i izdržao do svibnja sljedeće sezone kada ga je zamijeno Velimir Zajec. Sljedeći dvostruki trofejni pothvat bizarna je priča iz koje je kolateralno profitirao Marijo Tot. Ovaj 53-godišnji pomoćnik Igora Štimca u Zrinjskom, 2011. je asistirao Vahidu Halihodžiću u Dinamu. Kada je nadmudrivanje Vahe i Mamića oko iznosa otpremnine u završnici prvenstva preraslo u talačku krizu, Tot je preuzeo momčad i danas službeno slovi za osvajača ‘doublea‘ s plavima. Tot je razdužio stvari čim je natjecanje završilo.
Ante Čačić preuzeo je žezlo uoči Božića 2011. godine, osvojio dvostruku krunu i svejedno izdržao samo do studenog 2012. Maksimir je tih godina funkcionirao kao pokretni prijeki sud za trenere, nije bilo tog uspjeha koji bi jamčio duže zadržavanje na klupi i tako je ostalo do ustoličenja Zorana Mamića u ljeto 2013. Premda često u konfliktu sa starijim bratom, Zoran je izdržao pune tri sezone i u tom je razdoblju osvojio dvije dvostruke krune. Prvu u sezoni 2014/15 kada su plavi Hajduku u prvenstvu pobjegli 38 bodova, a na puno ozbiljniji splitski orah natrčali u finalu kupa, gdje su svladali RNK Split tek izvođenjem jedanaesteraca. Sezonu poslije Mamić je reprizirao uspjeh, još jednom uvjerljiviji u HNL-u nego u finalu kupa, gdje su plavi tijesno pobijedili Slaven Belupo (2-1).
Nenad Bjelica došao je u Dinamo na kraju turbulentne sezone 2017/18, taman na vrijeme da u biografiju upiše dvostruku krunu s plavima, a klub je napustio tijekom koronakrize nakon nesuglasica s upravom u vezi financijskih rezova. Na sličan način Damir Krznar je u ulogu prvog trenera uskočio u ožujku 2021. umjesto dotadašnjeg šefa Zorana Mamića, dva mjeseca kasnije pokazao pokale navijačima, ali je već u prosincu iste godine bio bivši. Dvostruku krunu s Dinamom na koncu je osvojio i Sergej Jakirović u sezoni 2023/24. Šampionski imunitet istekao mu je četiri mjeseca nakon proslave, uslijed preteške 2:9 porcije protiv Bayerna u Ligi prvaka...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....