Plan je bio vrlo jasan: stabilizacija, izgradnja, prosperitet. Te tri slatke riječi kao zalog, kao manifest. U svemu tome bilo je jasno jedno: u ostvarenju svega toga, jedan čovjek ne može sam...
Kada smo 6. travnja 2025. godine, dan nakon potopa Cannavarova Dinama u Puli (0:3), ekskluzivno objavili da je na pragu gotovo nezamisliva senzacija, svi dinamovci s kojima smo pričali govorili su samo jedno: "Ako ne on, i ako ne sad, onda cijela ideja nekog novog, slobodnog Dinama neće imati smisla..."
Tada, dakle, prije 15 mjeseci Jutarnji je donio vijest koja se, očito, brižno, ali i tajnovito pripremala, samo da bi se pustila "van" kada je vrijeme za istu dozrijelo. Nema sumnje da je on diktirao tempo, kao i vrijeme. OK, probili smo je malo ranije, ali već dovoljno kasno da primi korijene. Kada smo, naime, objavili da je Zvonimir Boban prelomio da se vraća "doma", moralo je biti jasno da povratak nije stvaran "ad hoc", jer sve što je uslijedilo dalo je do znanja da je pripreman dugo.
Još i duže se vapilo za njegovim povratkom, pogotovo u času kada se osnovna "proljećarska" vizija krenula raspadati. Nakon uvodnog naslova, naime, uslijedio je tulum svih tuluma, "častili" su svi, naručivalo se štošta, od pelina i pive do šampanjca, no kada je trebalo podmiriti ceh, društvo je počelo upirati prstima u onog drugoga. Velimir Zajec bio je simbol i poster-lice željenih promjena, no u moru sjajnih CV-a nije bilo onog ključnog - liderskog i nogometnog. Mnogi su se željeli "igrati", no nitko nije želio reći: "Ja sugeriram, ja odgovaram." Uglavnom, gledajući razasute krhotine na podu i konobara s računom izgubljenog naslova, četiri trenera, pregršt promašenih pojačanja, manjkom rješenja, likovanja... u plavi salon zakoračio je Onaj kojeg se čekalo.
- Na mene je - rekao je mirno i trijezno mamurnom društvu Boban. - Ali bez "putne"...
Ipak, u svojoj aktovci imao je nešto puno potrebnije: aspirine, da smire glavobolju, i apaurine, da smiri histeriju. Prevedeno i konciznije, imao je plan: Roster, Škola, Statut, Stadion, Kamp. I osnovnu misao:
- Ovo je moj posljednji "posao" u životu. Dat ću se cijeli, uz nadu da mogu odraditi dva mandata, a nakon toga se kanim povući. I guštati u "svome plavom"...
Boban je pritom, kao budući "mandatar" i predsjednik "plave Vlade", jasno odlučio koga želi u ključna tri resora: ministar školstva i demografije bit će Albert Capellas, ministar graditeljstva Ivan Nauković, a ministar svlačionice i rezultata Mario Kovačević. Zajec, pak, kao počasni predsjednik. Uz Zvonimira Manenicu kao ministra financija, te sijaset drugih pomoćnika, savjetnika, ali najviše - šljakera. Njih je, naime, najviše nedostajalo...
Sada, napokon, izađimo iz forme metafora.
Boban je reformu Dinama zamislio u četiri točke: rekonstrukciju momčadi, "rebuilding" Škole kao ključnog aspekta dugoročnosti, inzistiranje na novom stadionu te redefiniranje Statuta, odnosno potpuno otvaranje kluba svojem članstvu. Osnovni, rezultatski i stvaralački plan, koji će biti najviše u fokusu javnosti, povjerio je, dakle, sebi, Kovačeviću i Capellasu. Uz ključni detalj koji je u Maksimiru postao vrući kesten: Odgovornost za sve preuzimam ja. I za to snosim konzekvence.
Malo manje od 15 mjeseci nakon toga, ovaj Dinamo odradio je konstrukcijsku obnovu svlačionice, obnovio temelje svoje Akademije, uz naglasak (i) na popravak/povratak proizvodne linije stvaranja (B-momčad), uveo u završnu fazu izgradnju nove Kranjčevićeve kao zalog novog Maksimira, a iako se neslužbeno znalo čuti da ne "jaše" na promptnom rezultatu, tijekom sezone redefinirao se i taj dio, znajući da nova sezona bez trofeja nosi eho pesimizma, kritika, ponajviše dugoročne (financijske), potencijalne i vjerojatne destabilizacije.
Malo manje od 15 mjeseci nakon objave, u subotu navečer, 23. svibnja 2026., Dinamo je euforično proslavio duplu krunu. Boban je, međutim, svjestan da posao tek počinje. Oko stadiona, prije svega, jer novi Maksimir ugrađen je kao "nulta točka" opstojnosti i prosperiteta, s kojim se redefinira budžet, prodaje, roster i ambicije, ali dok se čeka novi rodni list Maksimira, dvije su točke u Dinamovu, i izbornom validacijom potvrđene, kao "conditio sine qua non": one Marija Kovačevića i Alberta Capellasa.
Španjolac kao šef Akademije uvodnu sezonu potvrdit će vjerojatno naslovima u juniorskoj i kadetskoj konkurenciji (nije još sve gotovo), no posao s ultimativnom egidom stvaranja vrijednosti za prvu momčad tek počinje. Jerko Leko vodit će B-momčad u drugome rangu (Prva NL), Milan Badelj preuzima juniore, no unutar toga postoji niz potreba kako bi proizvodnja rasla. Ima, kako čujemo, još svojevrsnih pitanja ili neshvaćanja Capellasove ideje, što je dio procesa (i) privikavanja na neke drugačije zahtjeve, a ujedno i potreba izgradnje Kampa, kao katedrale. Pitanje (do)selekcije i igrača i trenera, sustava i sistema, načina rada, dodatni je dio pitanja koja traže odgovore.
A oni su, ujedno, usko vezani i uz Kovačevića. Službeno najbolji trener SHNL-a, osvajač duple krune, "dobri čovjek" Mario, naime, u budućnosti će morati - ako sve uzročno-posljedično krene po planu - otvarati sve više prostora klincima. Prošao je krize i skepse, Boban mu je u ključnom, olujnom dijelu sezone "otvorio more", a sada zajednički skiciraju momčad i napad na Ligu prvaka. Europa, uz širi opseg korištenja svoga vrtića i škole, ostaje prostor gdje se i od Kovačevića u sezoni pred nama očekuje napredak. Da, osigurao je prolaz skupine, no na polju europske konkurentnosti svakako i on sam očekuje više. To će, doduše, ovisiti i o rosteru, koji je, pak, ovisan i o financijama, polju koje odaje razmjer objektivnih projekcija. Rupe se, naime, moraju popuniti, a istodobno stvoriti prostor daljnjeg napretka... Taj dio bit će iznimno važan.
Prva Bobanova sezona imala je i emocionalni pogon novog lidera, pune podrške, mobilizirane publike, energije promjene, no imala je i (logičnih) krivih evaluacija pojačanja (Gonzalo Villar, Dejan Ljubičić...), pogrešnih vrednovanja svojih kapaciteta (Luka Stojković), a sada je čeka ono teže: neminovna prodaja uz pojačavanje konkurentnosti, guranje klinaca uz rizik pojedinih rezultata, Europu kao mjerilo i ono neminovno - držanje "levela" kada se počne gasiti početni romantizam.
Dinamo, novi, drugačiji Dinamo, sada iza sebe ima apsolutnu podršku, ima pun Maksimir koji slavi, ima rekordni broj članova (cca 60 tisuća), ima opći konsenzus svoje vojske koja vjeruje i ideji za koju se borila, i ideji lidera koji ih vodi. Taj "trio 4-3-3" dobio je placet, koji je opravdao drugačijim razmišljanjem, ali i rezultatima. Taj "trio 4-3-3", pak, u periodu pred nama kreće dalje. Dugoročno, kao svjetionik, stoje stadion(i) i kamp; kratkoročno, pak, stvaranje još bolje momčadi, dominantne unutar HR-nogometa, konkurentnije u Europi, nošene na plavom valu, ali i objektivno uvjetovane temeljem financija. Bobanov mitološki kapital, međunarodni kredibilitet, ne samo nogometna inteligencija, preuzimanje odgovornosti, konačno i ostvarenja, u punom su fokusu, iako će i on i klub neminovno ući u rascjep i s realnim rizicima budućnosti, ponekim neminovnim konfliktima, njemu svojstvenoj tvrdoglavosti, a time i racionalnom pitanju održivosti cjelokupnog modela. Hoće li u tome uspjeti, odat će vrijeme pred nama, no nema sumnje da je prva sezona Bobanovoj viziji dala za pravo...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....