Približava se kraj ove sezone i, kako je to uobičajeno, eto da mnoštvo igrača seli na sve strane. U pitanju su većinom selidbe koje se virtualno događaju svakog dana, pa se jedan igrač može i u istom danu, unutar istog medija, tretirati kao budući član Barcelone, Manchester Cityja, a možda i nekog saudijskog kluba koji ima novca više nego svi ostali zajedno.

Logičan slijed karijere

Dani Olmo, da čovjek ne povjeruje, prije par tjedana navršio je 28 godina. Čini nam se kao jučer kada je stigao u Zagreb u transferu koji je djelovao "čudan". Jer dolazak u HNL klub, nakon što ste kapetan u omladinskim kategorijama Barcelone, izdanak čuvene La Masije, upućivalo je na to da nešto ne štima. Nije u tome bilo uobičajene zloće oko dolazaka mladog igrača, u stilu "takvih ima na tone kod nas", jer Dani Olmo imao je pokriće perspektive u statusu mladih kategorija Barcelone. Očito je da je njegovo okruženje, agencija koja je brinula o njegovoj karijeri u suradnji s roditeljima, racionaliziralo situaciju. Lijepo je da ste kao mlad igrač kapetan i po logici stvari tretirani perspektivom.

profimedia

No, pogled na ondašnji roster seniora Barcelone davao je naslutiti da će idućih 3-4 godine, najmanje, biti jako teško upasti u prvu momčad. Pored legendi kao što su Iniesta, Xavi, Busquets, pa Rakitić, Sergi Roberto i drugi iskusniji igrači, 16-godišnjem Olmu bilo je praktično nemoguće napredovati u hijerarhiji. Još jedna stvar bila je jako važna, taktička situacija. Dani Olmo je po svojem profilu potencijala prilično jasno pokazivao da je tipična polušpica, trequartista. Barcelona je donedavno uvijek igrala u sustavu 4-3-3, u kojem zapravo nije bilo mjesta za ofenzivne vezne takvog tipa...

U Maksimir je Olmo došao kao 16-godišnjak i nije odmah djelovao kao nešto posebno moćan igrač. No, upravo odluka njegova okruženja, odnosno njegovo prihvaćanje, pokazala se ključnom da Olmo iskorači u karijeri. Vrlo je brzo ulazio u prvu momčad i skupljao velika iskustva "s velikim dečkima" Modre svlačionice, u HNL-u pa u Europi. Zanimljivo, Španjolci su ga pozvali u reprezentaciju još 2019., vjerojatno da što prije odagnaju ikakvu opciju da Olmo prihvati poziv Hrvatske...

Olmo je napredovao postupno i kontinuirano. Njegov transfer iz Maksimira u Leipzig, za 35 milijuna, bio je logična viša stepenica u odnosu na Dinamo. Tamo je Olmo potvrdio da sazrijeva kao vrlo talentirani ofenzivni vezni, koji se sjajno snalazi tamo gdje je najteže - između linija -, može stvarati višak u sredini i ima odličan šut. U španjolskim se reprezentacijama (U-21, Olimpijska, pa A-selekcija) sjajno snalazio, a pomoglo je i to da je sve reprezentativno išlo uz Luisa de la Fuentea. Zajedno su osvojili europsko prvenstvo U-21 (2019.), pa i seniorsko (2024.)...

ANDER GILLENEA Afp

Dani Olmo je rodom iz Terrase, mjesta u okrugu Barcelone. To ga je, naravno, definiralo u nogometnim snovima, a oni su uvijek počinjali i završavali s igranjem u dresu Blaugrane. San mu se ostvario 2024., kada je, nakon 10 godina dugog puta oko "svijeta", via Dinamo, Leipzig, napokon dočekao konkretizaciju stalnih glasina o povratku kući. Barcelona je za igrača kojeg je imala u svojoj školi nogometa izdvojila čak 61 milijun. I to sve unutar razdoblja kada klub iz Katalonije ima teške muke s financijskim bilancama. Da ni povratak ne bude tečan, Olmo je još morao prolaziti razne muke s registracijom i pravom nastupa, obzirom na probleme Barcelone s premašenim proračunom plaća. Nakon pritiska La Lige da se to ima staviti u red kao i drugi klubovi, Barca je žrtvovala više igrača, a među njima i Lionela Messija. On je bio najveće opterećenje jer je koštao blagajnu kluba preko 100 milijuna godišnje...

Kako god, Olmo je ostvario svoj san i vidi se izdaleka kako je sretan u Barceloni. Slavio je već pet trofeja sa svojima: dva naslova prvaka, Superkup i Kup Španjolske. Izostao je europski iskorak, ali ova Barca je vrlo mlada škvadra i čim bude mogla kupovati prije svega moćnije braniče, sigurno će imati više uspjeha u Ligi prvaka. Hoće li Olmo biti dio te priče?

Guardiola pred odlaskom

Gledajući iz kuta neutralnih promatrača, logično bi se ljudi zapitali, a zašto ne bi bio, kada je Barcelona za njega izdvojila prije nepune dvije godine 60 milijuna odštete. No, ponovno su potaknute glasine da bi ga Pep Guardiola rado želio u Manchester Cityju. Priča je već prilično potrošena, jer je City bio u điru i prije dvije godine, kada je odlazio iz RB Leipziga. U međuvremenu se puno toga dogodilo. Prije svega, Olmo je odabrao srcem i vratio se kući. Druga stvar, Pep Guardiola je danas, s velikom vjerojatnošću, "trener Cityja pred odlaskom".

Katalonac ima ugovor još jednu sezonu na Etihadu, ali kroničari iz Manchestera kazuju nam da je novi sportski direktor već sve dogovorio s nekadašnjim Guardiolinim pomoćnikom, Enzom Marescom. Nakon što je dobio neočekivani otkaz u Chelseaju, Maresca je potom odbio nekoliko ponuda, među inima i onu iz Napolija, gdje ga je De Laurentiis smatrao idealnim nasljednikom Antonija Contea. Maresca je očito "blokiran" od strane Huga Viane, sportskog direktora koji je zamijenio nakon 13 godina Txikija Begiristaina, velikog Guardiolinog prijatelja.

Slični igrači

Upravo zato su mnogi uvjerenja da Guardiola zaključuje svojih fantastičnih 10 godina na Etihadu, iako, kažu kroničari, s Pepom se nikad ne zna...

Nadalje, u Manchesteru je od prije dvije godine, kada je Olmo bio aktualan, došlo više igrača sredine terena. Na poziciji na kojoj se Olmo najbolje snalazi, jedan od najvažnijih igrača je Phil Foden, kojem su tek 25 ljeta. Prošle sezone kupljeni su Nizozemac Reijnders (55 milijuna) te Francuz Rayan Cherki (37 milijuna). Ono što im je zajedničko, osim pozicije, to je da su svi igrači u sustavu toplo-hladnog statusa kod Guardiole. Ne igraju stalno, kao recimo Bernardo Silva, koji je u 32. godini i MC mu nije produžio ugovor. Nakon 10 godina odlazi s Etihada...

Dakle, još se ne zna tko će biti trener Manchester Cityja iduće sezone, i onda je još dvojbenije hoće li klub "unaprijed" rješavati transfere. Ima li onda logike da bi Dani Olmo išao na Etihad nakon samo dvije (uspješne) godine u Barceloni?
Takve logike nema.

Osim što je Olmo sretan na Camp Nouu, postoje i drugi razlozi. Olmo, naime, u Barceloni nema status nedodirljivog prvotimca, što zapravo pripada samo određenim zvijezdama momčadi, kao što je, primjerice, Pedri. U dvije sezone, Olmo je odigrao 87 utakmica (20 pogodaka i 17 asistencija), a na terenu je provodio u prosjeku 54 minute. Uz kašnjenje registracije, pa neke ozljede, taj status je prve sezone bio razumljiv. No i ove je sezone sličan. U LP je startao u 4 od 10 utakmica, u prvenstvu u 23 od 32 utakmice. Dok je lani imao prosjek od 49 minuta igre, ove sezone je na 58 minuta. Dakle, Olmo stalno igra, u različitim statusima, kao starter ili s klupe.

Što bi se promijenilo po tom pitanju u Manchesteru? Kako sugeriraju odnosi na Etihadu, tamo bi mu bilo više-manje isto. Zašto bi onda zamijenio ugodu sunčane i rodne mu Katalonije s uporno i monotonom kišnom pričom Manchestera? Teško je reći bi li imao bitno viša primanja, a lakše je ustvrditi da City ne bi baš tako lako (najavili su manje transfere i pomlađivanje kadra) izdvojio 60-ak milijuna koliko bi moguće tražila Barcelona za igrača u 29. godini.

U nogometu je, doduše, danas zbilja svašta moguće, pa i to da Barca možda primorava Olma na transfer kako bi zaradila novac za uravnoteženje bilanci. No, u to je teško vjerovati. Dugo su ga vabili kući, platili su ogroman novac za domaćeg dečka, i k tome Olmo igra odlično i ne želi ići iz Barcelone...