Izuzmemo li da hrvatska lista 26 imena za Svjetsko prvenstvo po Transfermarktu vrijedi samo 28,8 posto one Tri lava jer engleski su igrači tradicionalno precijenjeni, dvije su ključne razlike popisa Zlatka Dalića i Thomasa Tuchela, a zanimljivo, čak tri strateške sličnosti.

Eh, da su nama Phil Foden, Cole Palmer i Lewis Hall. Iako se Tuchelov popis raščlanjuje iz različitih perspektiva, pogled iz Hrvatske kao prvog suparnika ima dva ključna rakursa – momčad koju je Nijemac ponudio, ma koliko bila skuplja, od Vatrenih je sigurno kvalitetnija jedino u napadu, a da nam je pokupiti spomenute koji su njemu višak, možda ne bi bila ni to.

Dok Dalić nema vrhunskih krilnih igrača osim Perišića, a nije zaključio da je već vrijeme za Segečića, engleski izbornik razbacuje se brzacima i majstorima na ofenzivnim bokovima kao pijani milijarder. Priuštio si je da eliminira s liste španere kao što su Foden i Palmer, koji bi nama zlata vrijedili na poziciji desnog krila, čak i desetke, dok je Hall ponajbolji lijevi branič Premier lige, točno ono što je Hrvatskoj druga bolna točka. U našem rosteru takvih profila nema dovoljno ni za lijek, a Englezi ne znaju kuda s njima. Zamka je za Nijemca je li dobro odabrao.

Najsjajnije zvijezde su Bellingham, Rice, Kane i Saka i po njima se ravna igra. Drugi faktor po kojem se Tuchel bitno razlikuje od Dalića su desetke. Za razliku od hrvatskog izbornika koji je uzeo pet-šest igrača kojima je to glavna pozicija, Nijemac je većinu takvih otpisao. U našem kadru su Baturina, Mario Pašalić, Vlašić, Fruk, Luka Sučić, a velika je vjerojatnost da će to igrati i Kramarić u nekim susretima, pa čak i Petar Sučić; u isto doba Tuchel zna da je taj Bellingham, kao alternativa Eze, opcionalno Rogers, i gotovo. Razočarao je sve ostale - Gibbs-White (Nottingham Forest), Wharton (Crystal Palace), Bowen (West Ham), a u taj kontekst mogu i Palmer i Foden.

Nije to najbolja Engleska

Engleska je među najvećim favoritima Mundijala, njezina dva finala Eura daju joj za pravo vjerovati da ima generaciju koja je igrački kvalificirana za najveće stvari, a je li i mentalno – to je kod njih uvijek pitanje. Tuchel je bio jasan – nije si dao za cilj povesti u Ameriku 26 najboljih igrača, nego 26 koji će činiti najhomogeniju momčad, jer "prvenstva ne osvajaju pojedinci nego ekipe". Kad imaš takvu širinu, možeš birati svoje kojima vjeruješ, ali i odgovornost je maksimalna. Tuchel i Dalić po tom pitanju kao da su školovani na istoj akademiji jer prvi kriterij bio je izabrati igrače koji su – dio obitelji, s kojima su izgradili najbolji odnos. Isto tako, kao što je Tuchel posegnuo za Toneyjem zato što je htio "jače tijelo u šesnaestercu" ako će morati ganjati rezultat, tako i naš izbornik ima Budimira, Matanovića i Musu. Osim toga, Daliću nije smetalo što Musa i Marco Pašalić igraju u MLS-u, kao ni Tuchelu što je Toney u Al-Ahliju iz Saudijske Arabije.

Hrvatska 17. lipnja izlazi na okršaj ekipi Tri lava u Dallasu. Tablica od 26 imena kod Engleza ima vrijednost po Transfermarktu milijardu i 240 milijuna eura. Hrvatska 357 milijuna eura. Je li popis dodatno ohrabrio engleske navijače ili doveo u sumnju? Po prvim reakcijama – ovo drugo; mnogi nisu sigurni da Tuchel radi pravu stvar. Foden i Palmer nisu imali očekivanu sezonu, Saka i Madueke su s Arsenalom ponudili više, ali... A Henderson? Stones? Taj Toney? Trebaju li oni biti? Da nam je uzeti igrače koje je Tuchel odbacio, imali bismo barem 20 posto jaču momčad. Brojne polemike izazvalo je i izostavljanje Trenta Alexander-Arnolda i Morgana Gibbs-Whitea, a u javnosti su se posebno naljutili Harry Maguire i njegova mama.

Hrvatska je 2018. imala jaču ekipu od Engleske, iako su i tada oni držali veću cijenu. Vidjelo se to po raznim aspektima, od prvih treninga u Rusiji gdje su naše igrače bolje poznavali i dočekali ih kao veće zvijezde do polufinalne utakmice. U međuvremenu vaga je krenula na stranu družine s Otoka, a ako danas odbacimo cifre s tržišta, kako objektivno stoje Engleska i Hrvatska? Bjelodano je da individualno ne možemo dobiti, jedina šansa je kolektivna izvedba na najvišoj razini. Nisu imali dobre prijateljske utakmice, poraženi su u ožujku od Japana 1:0 i remizirali s Urugvajem 1:1, ali sastav nije bio kompletan. Foden je dobio priliku u obje te utakmice, igrali su i Palmer i Maguire, možda im je to presudilo.

Englezi su zdraviji i moćniji, ali...

Vratar im je Jordan Pickford, naš je Dominik Livaković – stavljamo neodlučeno. Jednako ocjenjujemo i obrane, pritom ćemo mi vjerojatno igrati u formaciji s trojicom, a oni s četvoricom, pa komparacije nisu jednostavne. No, čovjek se mora zapitati zašto ‘Djed Spence‘ (Tottenham) na lijevom beku, a ne Hall (Newcastle)? Pogotovo stoga što je Spence slomio vilicu i sad mora igrati s maskom.

Recimo da će njihov defenzivni četverac biti James, Konsa, Guehi i O’Riley. Naš trojac Šutalo, Vušković, Gvardiol. Kad se doda veza, njihova je vjerojatno Rice, Anderson, Bellingham. Naša u toj formaciji Stanišić, Modrić, Kovačić, Perišić. Nad Vatrenima su pitanja: koliko točno će moći Modrić i Perišić kao veterani, do koje razine će biti spremni Kovačić i Gvardiol te kako će djelovati debitant Vušković. Ispune li svi najbolja očekivanja, u cijelom tom srednjem i defenzivnom redu ne vidimo da je Engleska išta bolja. Hrvati se neće imati razloga sramiti. Pritom u konkurenciju za vezu dodajemo i Petra Sučića, Martina Baturinu i Marija Pašalića, a i oni imaju Ezea, Rogersa, Mainooa...

Kladili bismo se da bi Tuchel pozvao – Matea Kovačića. Kad bi mogao. Tako je sastavljao listu – od onih s kojima najbolje "klapa", a Mateo mu je bio desna ruka u Chelseaju. Malo je igrao tijekom sezone, no zar John Stones nema samo osam nastupa u Premier ligi, a devedeset minuta na travnjaku ne pamti od kolovoza? To je treća sličnost izbornika. Nisu se odrekli onih koje cijene, makar malo boravili na terenu. Što ne znači da bi od naših htio samo njega.

Na papiru razliku čini napad, jer Saka i Madueke su desno, a tu može igrati i Rogers, te Gordon i Rashford lijevo, a i Eze. Još na to dođe i prvi napadač Kane. Hrvatska će u ogled ući možda samo s Kramarićem naprijed ili još jednom špicom – Budimirom, Matanovićem ili Musom.

Površna dijagnoza kazat će – Englezi su zdraviji i moćniji, Hrvatima ne ginu traume; dubinski pogled će pak reći – Englezi jesu jači, ali ne mora to biti dovoljno ako se taktikom, kompaktnošću i hrabrošću bude na najvišoj razini.

Tuchel je još ponovio:

- Engleska – Hrvatska, to je utakmica dostojna četvrtfinala.

Sve se više veselimo najjačem dvoboju cijele faze po skupinama mamutskog Svjetskog prvenstva.