Bio je to šok. Dok je još trajalo odmjeravanje snaga i taktička priprema, Zlatko Dalić, autsajder u kockastim gaćicama, s gardom Rockyja Balboe, spreman uništiti protivnika jednim direktom, zadobio je snažan udarac u pleksus...

- Ivan Perišić na treningu je doživio kompliciranu ozljedu prednjih križnih ligamenata u desnom koljenu - glasila je grozomorna vijest s Tottenhamova treninga potkraj rujna 2023. godine.

Dalić je pao, ali i prije nego što je sudac krenuo brojati, ustao je, vjerujući u - čudo.

Ipak, u devetoj rundi (čitaj: devet mjeseci potom), dakle na Euru, u Areni u Leipzigu, Mattia Zaccagni je taman prije gonga, krošeom zahvatio sljepoočnicu. Krv je krenula liptati, a sudac u ringu morao je proglasiti tehnički nokaut. I kraj. U skupini, sa samo dva boda...

Nogomet, ovaj moderni, lomi ritmom i kvantitetom, ogromnim fondom utakmica. Upravo zbog toga, čini se više nego ikad prije, izbornici umjesto od taktičkih ploča proučavaju liječničke nalaze, minutaže i stanje mišića svojih ključnih igrača. Hrvatska je uoči Europskog prvenstva 2024., dakle, živjela upravo takvu priču. I tada je, kao i danas uoči novog velikog turnira, Zlatko Dalić najveće brige vodio oko fizičkog stanja svojih lidera.

To, doduše, nije Dalićev ekskluzivitet: Ćiro Blažević je na dva velika natjecanja (1996. i 1998.) muku mučio s ozljedom pa izostankom Alena Bokšića, najmodernijeg napadača toga vremena, Mirko Jozić je 2002. u Japan i Koreju putovao s više medicinske opreme nego rekvizita za trening (otpao Igor Tudor, senatori u problemima), Otto Barić suočio se uoči Eura 2004. s ozljedom (ne samo) Stipe Pletikose, Cico Kranjčar se 2006. borio sa stanjem Ivice Olića i oba Kovača (otpao Tomislav Butina), Slavena Bilića je 2008. strašna ozljeda Eduarda da Silve stajala napada na tron, četiri godine kasnije ostao je i bez Dejana Lovrena te Olića i Ive Iličevića, Niko Kovač je u Brazilu 2014. bio bez Nike Kranjčara, Ivana Strinića te dijelom turnira i Danijela Pranjića, Ante Čačić se u Francuskoj 2016. tijekom Eura borio s problemima Luke Modrića i Vedrana Ćorluke, dok Lovrena nije bilo ne iz zdravstvenih razloga, Dalić je uoči Rusije "čekao" Ćorluku, a još prije ostao je bez Marka Pjace, za Euro 2021. glavobolju je opet zadao Lovren, a ispada da je samo Katar 2022. prošao koliko-toliko u redu, jer tada je s popisa "skliznuo" samo ozlijeđeni Lovre Kalinić, u statusu drugog vratara...

Zlatko Dalić vjeruje da će ključni veznjak Vatrenih biti spreman za mundijalske napore

BORIS KOVACEV Cropix

Prije dvije godine, dakle, najveći simbol te neizvjesnosti bio je Ivan Perišić, koji je stigao na Euro praktički usred rehabilitacijskog procesa. Njegova pojava u kampu reprezentacije tada je bila više pitanje karaktera i autoriteta nego realnog natjecateljskog ritma. Perišić je želio biti uz momčad, Dalić ga se nije htio odreći, ali bilo je jasno da Hrvatska ne može računati na “onog starog” Perišića, čovjeka koji je godinama fizički nosio reprezentaciju. I koji je nosi i danas...

Danas se, u drukčijim okolnostima, ali sa sličnom dozom opreza, otvara pitanje Matea Kovačića. Nije riječ o dramatičnoj ozljedi poput Perišićeve, niti o višemjesečnom izbivanju koje bi potpuno izbrisalo natjecateljski ritam, ali činjenica jest da veznjak Manchester Cityja iza sebe nema sezonu kontinuiteta kakvu je priželjkivao. Ozljeda Ahilove tetive, koja je imala i nastavak, udaljila ga je od terena u važnom dijelu godine, a upravo zbog toga posljednjih se dana ponovno provlači pitanje: može li Hrvatska na velikom turniru imati pravog Kovačića? Pitanje je na mjestu, potvrdio ga je i izbornik, a dodatni argument je statistika: 32-godišnjak je ove sezone nastupio u ukupno osam utakmica za City, uz samo 211 minuta nogometa.

Nema straha za Kovačića

Dalićev odgovor, barem zasad, djeluje vrlo jasan: kao što je vjerovao Perišiću, vjeruje i Kovačiću. Samo što je između te dvije situacije ipak jedna ključna razlika. Perišić je na Euro dolazio nakon ozljede koja igraču oduzima eksplozivnost, ritam i sigurnost pokreta, dok je Kovačićeva priča više pitanje kontinuiteta nego sposobnosti. Drugim riječima, pitanje nije može li igrati, nego koliko brzo može uhvatiti maksimalni natjecateljski intenzitet.

- Mateova forma neće biti upitna. Najvažnije je da je zdrav, a s obzirom na to da je prošao dvostruku rehabilitaciju, očekivano je u solidnom fizičkom stanju. Uz njegov profesionalizam na terenu, ali i odnos prema dodatnom radu i oporavku izvan terena, uvjeren sam da će biti potpuno spreman za izazovan turnir - reći će nam u četvrtak Luka Milanović, šef zadužen za kondiciju Vatrenih.

Ta rečenica možda najbolje otkriva kako u reprezentaciji gledaju na cijelu situaciju. Unutar stožera, naime, očito vjeruju da je ključna stvar već riješena - zdravlje. A kada je zdrav, Kovačić je profil igrača koji vrlo brzo ulazi u ritam.

Iz ozljede se još uvijek vraća Joško Gvardiol, dok će Luka Modrić na pripreme stići s maskom za lice

ANTE CIZMIC Cropix

Pritom ne treba zanemariti još jednu dimenziju cijele priče - Luka Modrić ponovno, još jednom nosi reprezentaciju, iako i sam dolazi s fizičkim tragovima sezone, odnosno zaštitnom maskom koja dodatno podsjeća koliko su završnice velikih natjecanja često igra preživljavanja. Joško Gvardiol, pak, vraća se nakon problema s ozljedom, a Kovačić je u svemu onaj koji bi trebao biti čovjek koji povezuje stabilnost i tranziciju igre. Zato se njegova situacija ne promatra samo kroz pitanje forme, nego i kroz pitanje identiteta momčadi. Jer Hrvatska s pravim Kovačićem nije ista reprezentacija, jer je igrač koji omogućuje Modriću više slobode, koji iznosi presing, koji nosi loptu kroz prve linije protivnika i koji momčadi daje mir kada utakmice postanu nervozne.

U tom kontekstu usporedba s Eurom 2024. ima smisla, ali ne potpuno. Tada je Hrvatska čekala čudo s Perišićem. Danas ne čeka čudo, nego povratak ritma jednog od svojih najvažnijih igrača. A to je ipak bitno drukčija pozicija. Za razliku, pritom, od priče s Perišićem, Hrvatska danas ipak ima luksuz alternative, primarno zbog Martina Baturine, pa i Nikole Vlašića (nije ga bilo na Euru zbog ozljede), ali i Marija Pašalića te Luke Sučića. Izbornik, u prijevodu, ima opcija.

I možda upravo zato u Dalićevu stožeru nema panike. Iskustvo ih je naučilo da se veliki turniri često ne osvajaju s potpuno zdravim momčadima, već i s dovoljno spremnim liderima. Što Mateo Kovačić svakako jest. Ako sažmemo cijelu priču, zapravo se nameće jedan zaključak: situacija sigurno nije idealna, no dojam je da je prosperitetnija u odnosu na prije dvije godine. Nada, valjda, ovoga puta neće biti tek - "prijateljica noći"...