Bruno Conti (71) je talijanski nogometni velikan. S reprezentacijom je 1982. godine postao svjetski prvak, a godinu dana kasnije postao je prvak Italije s Romom, s kojom je osvojio i četiri trofeja Kupa Italije.
Conti bi nakon 53 godine ovog ljeta mogao napustiti Romu, klub u kojem je imao zapažene uloge kao igrač, direktor, trener i voditelj nogometne škole.
O svojoj karijeri u nogometu, ali i o borbi s opakom bolešću, Conti je govorio u intervjuu za Vivo Azzurro TV, kanal Nogometnog saveza Italije.
- Prije tri godine dijagnosticiran mi je tumor na plućima. Dirnuo je u ono što najviše volim, moju kosu. U početku nisam imao volje ni za što, a sreća mi je bila što sam uz sebe imao obitelj. Supruga mi je dala nevjerojatnu snagu, njoj dugujem sve – rekao je Conti, koji je dobio najvažniju životnu bitku.Ipak, kako bi bio bliže obitelji, odlučio je napustiti voljeni klub nakon što mu u lipnju istekne ugovor. Osvrnuo se Conti i na aktualno stanje u talijanskom nogometu i ponudio svoje rješenje.
- Danas vidim da se prednost daje fizici u odnosu na tehniku. Od uzrasta do 10 i do 14 godina potrebni su odgajatelji, a ne treneri. Potrebni su ljudi koji podučavaju osnove nogometa, tehnički pokret. Ne smije se pričati o taktici. Moje najveće zadovoljstvo nije bilo osvajanje naslova prvaka, već gledanje momaka poput Tottija, De Rossija i Aquilanija kako ulaze u prvu momčad. To je bio moj cilj. Moramo ponovno otkriti omladinske pogone u Italiji i dati povjerenje našim mladićima – naglašava legendarni Talijan.
Prisjetio se i svojih igračkih početaka.
- Prvih godina su govorili: “Tehnički je dobar, ali fizički nije spreman.” No, ja se nisam loše osjećao zbog toga; sljedećeg dana bih opet bio na ulici i igrao se s prijateljima. Za mene je sport bio zabava. U Nettunu su se igrali poznati turniri kafića. Jednog dana utakmicu je došao pogledati Antonio Trebiciani, koji je trenirao Rominu Primaveru. Te iste večeri nazvao me predsjednik Anzija i rekao da me Roma uzela. Kad sam to rekao ocu, ogromnom navijaču Rome, bio je izvan sebe od sreće – otkrio je Conti.
Pomalo nevjerojatno zvuči podatak da ga je u dobi od 15 godina bejzbol-momčad Santa Monice pozvala u Sjedinjene Američke Države.
- Kako bi to završilo? Nikad nećemo saznati. I bolje je tako. Ljeti sam igrao bejzbol, a zimi nogomet. Počeo sam u ‘Black Angelsima’ i bio sam bacač. Čelnici Santa Monice vidjeli su me kako igram, došli su do naše kuće i željeli su me odvesti u Ameriku, ali je moj otac tada rekao da sam premlad za odlazak...
Odrastao je u obitelji sa sedmero djece.
- Moje djetinjstvo je bilo predivno, iako uz mnogo poteškoća. Radio sam u trgovini kućanskim potrepštinama kod tete Marije i biciklom dostavljao plinske boce u kuće. Zatim bih poslijepodne išao na trening. Kad bih kući donio 5 lira, bio sam ponosan jer sam znao da sam dao svoj mali doprinos.
Samo par godina kasnije kući je donio naslov prvaka svijeta.
- Kad sam se vratio u Nettuno nakon Svjetskog prvenstva, izgledao sam kao Papa. Došli su po mene kući s kabrioletom, ja sam stajao na sjedalu i mahao. Bilo je puno ljudi, vidjeti prijatelje s kojima si odrastao kako mi ljube ruke bilo je nevjerojatno.
Poseban kompliment udijelio mu je brazilski velikan Pele, koji je rekao da je Conti bio najbolji igrač Mundijala u Španjolskoj.
- Govorimo o Peléu, fenomenu. Bilo je to ogromno zadovoljstvo.
Nadimak mu je Marazico, a nastao je iz spoja dvojice drugih velikana, Maradone i Zica.
- Svaki put kad bismo se zagrlili prije utakmice, Maradona bi mi šapnuo na uho da dođem u Napoli. Gajim ljubav prema Diegu koja nadilazi sve, ali Roma je Roma – zaključio je Bruno Conti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....