Roberto Baggio, Alessandro Altobelli, Andrea Pirlo, Luca Toni, Dario Hübner, Stephen Appiah, Mario Balotelli, Josep Guardiola, Gheorghe Hagi, Sandro Tonali... Svi su oni svojedobno, u nekim dijelovima svojih uspješnih igračkih karijera odijevali dres talijanske Brescije. A najpoznatija trenerska imena ovoga kluba iz talijanske pokrajine Lombardija bili su Azeglio Vicini, Edoardo Reja, Zdenek Zeman i Mircea Lucescu. I svi su dio 115-godišnje povijesti kluba koji - više ne postoji...
U utorak je, naime, sud u Bresciji dovršio likvidaciju kluba, koji je tako i pravno ugašen, nakon što je momčad prošle godine bila raspuštena i isključena iz profesionalnog nogometa (Serie B) zbog uočenih financijskih nepravilnosti i neplaćenih dugova. Akumulirani dugovi bili su oko 20 milijuna eura, unatoč nekim pokušajima spašavanja to se nije dogodilo i klub, pod imenom Brescia Calcio, više definitivno ne postoji, otišao je u povijest...
Ostat će zapisano da je Brescia „nestala” u vladavini predsjednika, Massima Cellina, kontroverznog moćnika, koji je preuzeo klub 2017. godine, uz gromoglasnu najavu:
- Pomaknut ću Bresciju iz osrednjosti!
U osam godina na čelu, Cellino je jednom uveo klub u Serie A, bili su prvoligaši u sezoni 2019./20., ali odmah su ispali i vratili se rang niže. Cellino je u tih osam sezona promijenio čak 24 trenera, pa je u talijanskim medijima dobio nadimak „žderač trenera”. A klupska se likvidacija dogodila baš na predsjednikov 70. rođendan...
Buran je Cellinov životopis. Rođen je u Cagliariju 28. srpnja 1956. godine, obogatio se u obiteljskom poduzeću koje je prodavalo pšenicu i srodne prehrambene proizvode. To je bio posao, ali njegove su strasti bile glazba i nogomet, pa su ga zvali „rock predsjednik”. Uvijek je bio spreman uzeti električnu gitaru i odsvirati neki „rif” Led Zepellina ili Jimija Hendrixa, mlinovi i supermarketi donosili su mu novac, a uživao je s gitarom u ruci i na nogometnom igralištu...
- Kad sviram gitaru, osjećam da sam posve slobodan! Ljepši je to osjećaj nego kad pobjeđujem u nogometu – znao je govoriti Cellino.
Bio je predsjednik Cagliarija od 1992. godine, a 1994. je pokušao pokrenuti neovisnu glazbenu izdavačku kuću, međutim taj je projekt ubrzo propao. Nije se više „petljao” u glazbenu industriju, za svoj je „gušt” svirao gitaru, a poslovno je ostao u svojoj drugoj strasti, nogometu. Pune 22 godine, do 2014., vladao je Cagliarijem i u tom je razdoblju promijenio čak 36 trenera!
Četiri godine prije odlaska iz Cagliarija, poželio je nogometno poslovanje preseliti u Englesku, nakanio je kupiti londonski West Ham, ali u tome nije uspio. Međutim, nakon što je napustio Cagliari, ipak je ostvario svoj „engleski san” – preuzeo je Leeds i bio je vlasnik engleskog kluba tri godine. Bilo je to iznimno burno razdoblje, zaradio je dvije suspenzije vodstva Lige, a promijenio je sedmoricu trenera u te tri godine. Dobro ga pamti i Slovenac Darko Milanič, koji je na klupi Leedsa proveo samo 32 dana (rujan-listopad 2014.) i bio je brzinski otpušten nakon što nije pobijedio ni jednom u šest utakmica...
Cellino je otišao iz Leedsa sredinom 2017. godine i nekoliko mjeseci kasnije preuzeo je Bresciju. Nerijetko je u životu bio u problemu sa zakonom, no u većini slučajeva bio je oslobođen optužba za financijske malverzacije, ali jedno je vrijeme proveo u zatvoru (zbog uočenih nepravilnosti prilikom izgradnje stadiona u Cagliariju)...
- Ja sam poduzetnik, a ne svetac – rekao je Cellino jednom prilikom.
Pamti se i da je 1997. godine pucao na lopova (Tunižanin) koji je provalio u njegovu vilu, a pratio ga je i glas da je bio strahovito praznovjeran. Mrzio je ljubičastu boju i broj 17 (u talijanskoj kulturi ta boja i broj navodno donose nesreću), pa na stadionu Brescije nije bilo ljubičaste boje, niti sjedalica s brojem 17, uveo je broj 16b! Užasavao se crnih mački, mijenjao je parkirna mjesta svaki put kad bi Brescia izgubila, a u jednoj je sezoni, kad se klub borio za ostanak u Serie A, zabranio spominjanje riječi „ispadanje” i „poraz”. Nije pomoglo...
- Netko nas je „vuduirao” – pronašao je Cellino razloge neuspjeha.
Brescia je u svojoj povijesti balansirala između Serie A i Serie B, bila je prvoligaš 23 sezone, a rekorder je po broju odigranih sezona u drugoligaškoj konkurenciji, čak 66 puta igrala je u Serie B. Posljednja zvijezda Brescije bio je Sandro Tonali, koji je otišao u Milan prije pet godina za 15 milijuna eura. Potom ga je Milan prodao Newcastleu 2023. godine za 67 milijuna eura, a ovoga ljeta kupio ga je Tottenham za senzacionalnih 108 milijuna eura!
I od tog transfera, Brescia je dobila 3,5 milijuna eura, ali to nije bilo dosta za klupski spas. Neuspješni su bili Cellinovi pokušaji restruktuiranja kluba, a predloženi dogovori s vjerovnicima, nisu uvjerili sud da Brescia može dalje normalno poslovati i navijači sad oplakuju gašenje „provincijskog velikana”...
Dodajmo i da su dres Brescije odijevala i devetorica Hrvata, posljednji je bio današnji napadač Rijeke, Ante Matej Jurić, koji je u tom klubu igrao u sezoni 2024,/25. Prije njega, za Bresciju su nastupali Marko Pajač, Ricardo Bagadur, Igor Bubnjić, Franjo Prce, Tonči Kukoč, Anthony Šerić, Ivan Javorčić i pokojni Miljenko Kovačić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....