Chelsea pod Toddom Boehlyjem ili priča kako to izgleda kad imaš love, a nemaš pojma o poslu kojim se pokušavaš baviti. Skoro će se navršiti četiri godine otkako je danas 52-godišnji američki biznismen odgojen u Virginiji, čije bogatstvo Forbes procjenjuje na 9,3 milijarde dolara, postao vlasnik kluba sa Stamford Bridgea, koji je dugo živio nemirne dane nakon odstupanja blokiranog, dugogodišnjeg uspješnog čelnika Romana Abramoviča. Osnivač Eldridge Industries vrhunski je biznismen, no nogomet mu nije jača strana.
Prvi put smo dokaz za to dobili 6. rujna 2022. Prvu utakmicu u Ligi prvaka klub u njegovu vlasništvu odigrao je na Maksimiru. Dok je Chelsea na travnjaku iskazivao nemoć, koja je rezultirala pobjedonosnim pogotkom Mislava Oršića u 13. minuti Dinama pod vodstvom Ante Čačića, Boehly je briljirao u svečanoj loži koju su pohodili i predsjednik UEFA-e Aleksander Čeferin te njegov tada još uvijek najbliži suradnik Zvonimir Boban. Takvo neznanje o nogometu kakvo je svojim provalama u maksimirskoj loži iskazao Boehly, koji je bez problema tri mjeseca ranije zgotovio posao kupovine Chelseaja sa svojim konzorcijem BlueCo vrijednim pet milijardi eura, oni koji su ih čuli uživo nikad neće zaboraviti.
Dan nakon strašne pljuske, Boehly je odlučio smijeniti svog prvog trenera. Da, bila je to njegova odluka, budući da se vlasnik u lipnju nakon preuzimanja kluba privremeno i službeno postavio i na poziciju sportskog direktora. Thomas Tuchel nije bio njegov izbor, a u Zagrebu je dočekao ono što je želio. Njemački trener koji je 2021. godine Chelseaju donio njegov drugi naslov prvaka Europe, nije više bio dovoljno dobar. Zna Boehly...
Tri i pol godine kasnije, nakon što je samo za odštete igrača i trenera, plaće i otpremnine, potrošio oko dvije milijarde eura, dok nijedan drugi klub na svijetu nije prešao ni jednu milijardu, nakon što je Liam Rosenior postao peti trener kojeg je doveo i šesti kojem je zahvalio na suradnji, Chelsea četiri kola prije kraja Premier lige drži osmu poziciju na ljestvici, koja mu osigurava jedino to da sljedeće sezone neće vidjeti Europu. Ne bi im bilo prvi put pod Boehlyjem. Njegovu premijernu vlasničku sezonu 2022./23., koju je na trenerskoj klupi počeo Tuchel, nastavio Graham Potter, a okončao danas veliki Coventryjev junak, Frank Lampard, pamtimo po prvom padu Bluesa u donji dom PL-a od 1996. godine. Završili su na 12. mjestu i prvi put se glasnije iz redova plavog navijačkog londonskog puka moglo čuti "eh, gdje nam je sad Abramovič".
- Navijači su zahtjevni, traže pobjede i to shvaćamo. I mi želimo pobjede. No ovo je za nas dugoročni projekt i potrebno nam je strpljenje. Ušli smo u najjaču ligu svijeta, u najbolji svjetski grad, a u njemu imamo nevjerojatnu lokaciju - pričao je Boehly potkraj te svoje prve sezone.
Završetak citata sve govori o njegovim namjerama. Chelsea je za njega isključivo posao na kojem želi zaraditi. Ni prvi ni zadnji, a činjenica da mu nije problem trošiti novac ipak je ostavila trunku optimizma kod navijača. Doveo je 2023. Mauricija Pochettina, nije išlo, pa onda ipak nekako izvukao dobitnu kartu angažmanom Enza Maresce godinu dana kasnije. Prve je sezone na odštete igrača potrošio 630 milijuna eura, Pochettinu osigurao nove za 448, a Marescin je, pak, kadar za sezonu 2024./25. ojačan za igrače plaćene 282 milijuna eura. Nekakav plod ipak je morao biti ubran. Maresca je u ljeto 2025. odveo Chelsea do naslova svjetskog klupskog prvaka i prije toga, ipak očekivano, osvojio Konferencijsku ligu. Kupljen je novi kontingent nogometaša za 339 milijuna eura, Chelsea je napokon trebao krenuti pravim putem, ali opet je zalutao i završio u jarku. Spomenimo, za novu sezonu već je dogovoren dolazak novih igrača za 63 milijuna eura, od čega 51 otpada na Geovanyja Quendu iz lisabonskog Sportinga.
Maresca je u kaosu Stamford Bridgea ostao do Nove godine. Tada je rekao "dosta, ja u ovome više ne želim sudjelovati". Nije Boehly, naravno, jedini problem, ima on dosta posla u svojem biznisu da bi stalno pazio na Chelsea. Problem su i njegovi kadrovski izbori. Za svoje nasljednike na mjestu sportskog direktora odabrao je dvojicu. U veljači 2023. na toj su poziciji potvrđeni Paul Winstanley doveden iz Brightona te Laurence Stewart koji je stigao iz Monaca. Njih dvojica čvrsto su preuzeli uzde, ne samo u Chelseaju nego i u Strasbourgu, kojeg je BlueCo kupio prije tri godine. Toliko čvrsto da Maresci nisu dali blizu transferima, uz to su mu se miješali i u izbor momčadi, što Talijan nije mogao podnijeti. "Dvojac sportskih direktora sljedeći mora otići", bila je jasna poruka većine navijača Chelseaja, ali Boehly nije mario. Oni su se i dalje nastavili zabavljati njegovom skupom igračkom.
Iz Strasbourga je za menadžera na ugovor od nevjerojatnih šest i pol godina doveden, pa tri i pol mjeseca kasnije smijenjen Rosenior, o čijim ćemo trenerskim mogućnostima moći raspravljati tek nakon sljedećih poslova koje bude odrađivao. Kratka i vrlo neuspješna era u Chelseaju ne može poslužiti kao dokaz, jer pitanje je bi li itko u takvim okolnostima bio uspješan. Sportski direktori ionako vežu konja gdje im gazda kaže, dovode mlade talente za ogroman novac kako bi na njima kasnijom prodajom zaradili još veći. Chelsea je najmlađa momčad Premier lige, Strasbourg najmlađa u cijeloj Europi, a put do uspjeha na najvišoj razini s takvim načinom funkcioniranja skoro pa je nemoguć.
Momčad je privremeno nakon otkaza Rosenioru u srijedu preuzeo Calum McFarlane, koji je kratko naslijedio i Marescu u siječnju. Četrdesetogodišnjak kojeg su prošle godine doveli iz Southamptona pokušat će spasiti što se spasiti da nakon što je Rosenior upisao pet uzastopnih ligaških poraza bez postignutog gola (najgori klupski niz od 1912.), ali jasno, nije dugoročno rješenje. To bi mogao biti Andoni Iraola, koji je nakon odlično odrađenog posla s Bournemouthom već objavio da ga napušta na kraju sezone. No nije glavni problem Chelseaja trener, on je mnogo dublji. Riba, znamo, smrdi od glave.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....