Dinamo je protiv NEC Nijmegena doživio četvrti poraz u dvadesetoj utakmici u sezoni, ali život ide dalje. Kroz strašno nevrijeme prolazi plavi brod, ali Mario Kovačević još je za kormilom. U utorak u Maksimir dolazi Rijeka, derbi je pred Dinamom, koji nema pravo na novi krivi korak. Očekuje se prava reakcija, a koje to unutarnje snage ima Kovačević da bi od svojih igrača nju i dobio? Domagoj Abramović, bivši napadač Dinama, kaže:
- Definitivno nisam očekivao poraz od NEC-a, posebno nakon onog prvog poluvremena kad sam bio uvjeren da ćemo pobijediti. No onda su se gosti konsolidirali u nastavku, malo se povukli, suzili linije, stali gušće. I kad su zabili taj treći gol, više se nije bilo lako vratiti.
Ne vidi Abramović sve tako negativno.
- Gledajte, s igrom prema naprijed sam i zadovoljan. Dva gola, bilo je još šansi, tu se nema što prigovoriti. No kao i cijele sezone, problem je taj defenzivni dio. Jako loše reakcije u obrani. Nije tu samo zadnja linija za sve kriva. Igranje obrane ovisi o cijeloj momčadi, koja se ne vraća pomoći jedinom veznjaku koji se bavi defenzivom, Josipu Mišiću, i obrani. U toj fazi igre Dinamo mora biti puno bolji, s puno više duela. Nedostaje čvrstine, gustoće...
Što se same obrane tiče, Abramović kaže:
- Razumijem forsiranje stoperskog para Sergi Dominguez - Scott McKenna, jer je taj tandem lani igrao stvarno dobro i naravno da mu trener vjeruje. Ali mislim da je sad prevelik broj utakmica u kojima su pokazali da nisu u pravoj formi. Priliku bih zato dao Niki Galešiću i Stjepanu Radeljiću, s Morisom Valinčićem na desnom i Matteom Perezom Vinlöfom na lijevom beku. Trebao bi to Kovačević probati, pa ako ne ide ni tako, lako sve vrati na staro. Opet, kažem, shvaćam trenera. Uvijek se obrana najmanje dira, ona se mora standardizirati da bi izgledala dobro. No sada definitivno ne izgleda.
Nije Abramović sve svalio na braniče.
- Luka Stojković i Luka Ivanušec jednostavno moraju bolje odraditi defenzivu, više biti u duelima, bliže suparničkim igračima. Moraju podići tu formu. Dion Drena Beljo vuče Dinamo, Mišić igra standardno dobro, u zadnje tri utakmice dobro je reagirao i Dani Rodriguez, ali premalo je to igrača u formi da bi Dinamo bio bolji. Fali lanjski Stojković, fali i Miha Zajc, a ni ostatak momčadi nije u pravoj formi. Od Ivanušeca prvenstveno očekujem više. Doveden je kao pojačanje, svi znamo da je kvalitetan igrač, ali trenutačno nije ni blizu unome što je bio. Kad bi samo njih trojica, Stojković, Zajc i Ivanušec, digli formu, već bi to bila posve druga priča. Kad bi se digao i Mislav Oršić, koji je naznaku toga pokazao u Koprivnici, Dinamo bi opet bio pravi.
Što se tiče igrača koje Kovačević ima u svlačionici, Abramović ne dvoji:
- Mislim da je kadar sasvim O.K., pogotovo za HNL, ma sigurno za HNL. Za europske utakmice fali nam malo te čvrstine u defenzivi, tu vezna linija mora bolje odraditi, a moraju i krila više pomagati bočnim igračima. Rekao sam, u Europi te linije moraju biti gušće, mora se dići duel-igra. Golovi koje je Dinamo primio protiv NEC-a su nedopustivi i puno otkrivaju o tome kako Plavi igraju obranu. Ne igraju je kako treba. Presporo se ide u blok, za što u domaćem prvenstvu uglavnom nećeš biti kažnjen, ali u Europi hoćeš. Tu su sve momčadi dobre. Možemo mi sad nešto pričati o NEC-u da su takvi ili onakvi, ali oni su bili treći u Nizozemskoj ligi s kojom se naša ne može uspoređivati po intenzitetu, brzini, trci. Nema šanse.
Mogli bi i igrači malo pomoći svom treneru?
- Apsolutno. Puno je kritika na Kovačevićev rad, ali ja sam inače pobornik kontinuiteta na klupi, ne govorim samo o Dinamu i nogometu, i nisam za smjene nakon nekoliko poraza. Nisam odvjetnik Kovačeviću, ali mislim da trenutačno Dinamu nigdje ne gori. Kovačević je osvojio duplu krunu, u prvenstvu je u vrhu, živ je još uvijek i u Europskoj ligi, tako da mislim da nema razloga za nikakvu paniku. Igrao sam nogomet i znam da u sezoni mora doći do pada forme, to je tako i kod najboljih momčadi na planetu. Sada je samo bitno pronaći način kako što prije izaći iz tog slabijeg ritma. Mislim da se Kovačeviću treba dati kredit. I prošle sezone je bio u krizi pa se izvukao. Isto tako, i igrači mu u tome moraju pomoći - kaže Abramović pa objašnjava:
- Te smušene reakcije u obrani... Pa profesionalac si, ne treba ti trener da ti govori neke stvari, nisi dijete. Znaš da ti u 16 metara igrač mora biti na ruci, da kazneni prostor, kako je i Kovačević rekao, moraš braniti životom. A Dinamovi braniči uopće ne gledaju tko im stiže iza leđa, samo igrača s loptom. Ne treba ti trener govoriti takve stvari. Dosta smo golova primili kad igrači nisu bili blizu suparničkima, gdje nitko ne skače s njima. Takve stvari uče se u pionirima. Nisam imao nijednog trenera u karijeri da se nije vježbao prekid, da se nije vježbala defenziva kod ubačaja. To se radi i u petoj i u prvoj ligi. Zato igrači moraju malo doći sebi i početi igrati kako se od njih očekuje. Moraju se malo zamisliti i svaki kod sebe preispitati neke stvari. Nešto bi momčad morala odraditi pa da i nema trenera na klupi. Obrambene reakcije, recimo kod prekida, stvar su voljnog momenta. Primiš igrača i čuvaš ga. Pa ne kaže ti trener nemoj čuvati igrača! Tu se radi o odgovornosti igrača.
Je li takvo ponašanje povezano i s odanošću treneru?
- Mogli bismo pričati o tome, ali onda se sjetim Anderlechta kada su svi zajedno žestoko slavili pobjedonosni pogodak u sudačkoj nadoknadi. Nije ni tada igra bila bajna, ali igrači su puno više grizli i bili krvoločniji nego protiv NEC-a. Ne bi se tako borili da ne stoje iza trenera. Po meni je problem u toj odgovornosti, kao da je svatko prebacuje na drugog suigrača. "Bude me onaj drugi zatvorio, bude netko drugi izašao u blok", čini mi se kao da dinamovci tako razmišljaju. Tako to izgleda. Ne vjerujem da je smjena trenera rješenje, jer što ako dođe drugi, a ti problemi ostanu? Zbog toga smo, uostalom, i izgubili prvenstvo prije dvije sezone. Zbog jednog poraza, doduše ružnog, smijenili smo Sergeja Jakirovića, a nismo trebali. Onda dođe Nenad Bjelica, koji je imao ogromnih problema s ozljedama, pa smijeniš i njega, pa Fabio Cannavaro, onda i Sandro Perković. S četvoricom trenera problemi su ostali isti. I što si dobio s tim smjenama? Ne da nisi dobio ništa, nego si sam sebe uništio.
Abramović zaključuje:
- Dinamo je klub koji uvijek traži pobjede, možeš dobiti 20 utakmica zaredom pa jednom remizirati i već stižu prozivke. Na to bi se Kovačević trebao naviknuti, pritisak u Maksimiru uvijek je prisutan. No isto bih malo stao na loptu. Sve se diglo na dimenziju kao da Dinamo zaostaje 20 bodova u prvenstvu, da je već ispao iz Europe. Samo crnilo, a nije sve crno, naravno, ni bijelo. I dalje vjerujem da je Dinamo najkvalitetnija momčad u Hrvatskoj i da će biti prvak. Siguran sam da će se dići u formi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....