Slaven Bilić u prvom je mandatu na klupi Vatrenih, koji je trajao od 2006. do 2012. godine, imao pregršt trenutaka za pamćenje. U nastavku donosimo neke od najljepših, a potom neke od najbolnijih slika i (ne)prilika šestogodišnje avanture...
ČETIRI SLIKE ZA PAMĆENJE
ENGLESKA, ŠAH-MAT
U šest godina izborničkog mandata najveći domet Slavena Bilića je četvrtfinale Eura 2008. godine, a na putu do njega pobjede nad Engleskom u kvalifikcijama. Zagrebački trijumf 2:0 pokazao je da Hrvatska može bitno više nego što su mnogi očekivali. Bila je to potvrda igrača poput Luke Modrića, Eduarda da Silve, koji je dao gol, Vedrana Ćorluke, Mladena Petrića... ali i cijele ekipe i Bilićeva rada. Uoči drugog ogleda u Londonu, kojim su Tri lava otvorili novi Wembley, Hrvatska je imala osiguran Euro, a Engleskoj je trebao bod. Vatreni su pobijedili 3:2 i proslavili žestoko sa 7-8 tisuća navijača. Godinama je referentna točka bila tko je taj dan bio na Wembleyju. Nije nam trebalo, ali razbiti Engleze i ostaviti ih bez Eura bilo je - neprocjenjivo. Tako veliko i toliko izazovno da se i slavilo jednako bučno i burno. Iz zagrebačke utakmice pamti se i autogol Garyja Nevillea, čuvena "krtica" koja je skrenula loptu, a iz Londona sve, a posebno pogoci Kranjčara, Olića i Petrića.
ČETVRTFINALE KAO OLIMP
Najveći rezultatski domet došao je odličnom igrom i velikom pobjedom nad Njemačkom u Klagenfurtu 2:1, a gotovo je nevjerojatno da se od tada s Elfom više nismo sastali. Zabili su Srna i Olić. Radilo se o utakmici drugog kola u skupini koju je Hrvatska prošla s maksimalnim učinkom i svih devet bodova. Prvo je svladala Austriju 1:0, a potom istim rezultatom i Poljsku. Austriji je gol dao Modrić iz jedanaesterca, dakle i Bilić ga je stavio da izvede, a ne samo kasniji izbornici, iako je tada prvi pucač bio Srna, a Poljacima Klasnić. Odličan dojam i lagan plasman najavljivali su puno, ali put sreće stao je u četvrtfinalu porazom od Turske. Taj Euro ostao je među najljepšim i najružnijim slikama Bilićeva prvog mandata. Svakako najupečatljivija, što za vođenja nacionalne vrste nije uspio nadmašiti.
LUDA NOĆ NA BOSPORU
Mnogi su Bilića oplakali i prežalili prije nego što je sjeo u avion i poletio prema Istanbulu, gdje je na Martinje, 11. studenoga 2011. godine, imao prvu utakmicu doigravanja za Euro s tada usplamtjelom Turskom. Brojni novinari i stručnjaci, pa čak i na dan utakmice u Istanbulu, vidjeli su Hrvatsku poraženom, a Bilića smijenjenim. Bez Eura. Međutim, Slaven je ponudio taktički šokantno rješenje s Vedranom Ćorlukom na lijevom beku, "nabrijao" ekipu i dobio 3:0. Bila je to jedna od najvećih i najdražih kvalifikacijskih pobjeda toga doba, ujedno i plasman na EP. Zabili su Olić, Mandžukić i Ćorluka. Slavili smo kao kasnije neke pobjede na Mundijalima jer uvuklo se nepovjerenje u reprezentaciju. U uzvratu su Vatreni s 0:0 u Zagrebu sačuvali miran plasman na Euro, ali su propustili pobjedom izboriti drugu kategoriju u ždrijebu, bili su u trećoj, te izvukli Španjolsku i Italiju.
TEMELJI RUSKOG SREBRA
U šest sezona Bilićeva izborničkog mandata, osim velikih pobjeda i četvrtfinala Eura, specijalno značenje imala je gradnja nove reprezentacije. Iako nikad nije radio radikalnu smjenu generacija, malo-pomalo iz ekipe su izlazili Niko i Robert Kovač, Šimić, Rapaić, kojeg je on i vratio, Klasnić... a ulazili Mandžukić, Perišić, Vrsaljko, Lovren, Strinić, Vida... Postavljeni su temelji momčadi koja je šest godina nakon Slavenova odlaska, dakle u Rusiji 2018. na Svjetskom prvenstvu, pod vodstvom Zlatka Dalića, igrala finale. Dio njih osvojio je i broncu u Kataru 2022. godine. Svaki izbornik dao je doprinos, i kasnije su uvodili igrače poput Kramarića, Kovačića, Brozovića, Rebića... kao što je i Dalić nakon Rusije redizajnirao ekipu, no ostat će da je većina srebrnih debitirala pod Bilićem.
ČETIRI IZ NOĆNE MORE
BEČKA TRAGEDIJA
Bečki poraz od Turske odavno je prestao biti nogometna utakmica, u historiografiji Hrvata bilježi ga se stradanjem uz bok bitke na Gvozdu, Krbavske bitke, pandemije kuge, strahota Prvog i Drugog svjetskog rata, Križnog puta, Vukovara, Ovčare, Škabrnje...
- Ništa ne može biti kao Beč – kazao je nedavno Luka Modrić u Torontu nakon ispadanja od Portugala sa Svjetskog prvenstva u krajnje dramatičnim okolnostima.
Slaven Bilić je 20. lipnja 2008. godine grubo zaustavljen u nadiranju trenerske karijere za koju se dotad činilo da može otići vrlo visoko. To četvrtfinale Eura na kraju mu je ostalo najveći domet, uz plasman s WBA u Premier ligu, jer trofej nikad nije osvojio. Kratko su mu tekli med i mlijeko, a potom je sve bilo drugačije. Slike Pratera, Klasnićeva gola, izjednačenja Semiha, jedanaesteraca pucanih u suzama... i završnog očaja, na sljedećih deset godina odredile su reprezentaciju. Kao onu koja gubi. Sve do Rusije.
FONTANA I FUNTANA SRAMOTE
Jedan noćni klub u kojem se svašta događalo i jedno mjesto u Istri sličnog imena, primjeri su iskakanja iz tračnica discipline i rana Bilićeva prvog mandata. Nitko neće reći da u reprezentaciji nije bilo reda, ali puno gore od Fontane i Funtane, koje su same po sebi više simbol nego događaji s dalekosežnim posljedicama, bio je ples ega i taština te nedovoljna odgovornost i posvećenost koji su Bilićev autoritet dovodili na golema iskušenja. Iz toga mora puno naučiti. Nije odigrao ni prvu službenu utakmicu u rujnu 2006., a trojica igrača, Darijo Srna, Ivica Olić i Boško Balaban, pobjegli su tijekom noći iz hotela u Čatežu u noćni klub u Zagrebu, gdje su se iza pet ujutro skrivali u WC-u zbog nasilnika koji je nasumično pucao iz pištolja. Tri godine kasnije team-building u Funtani oteo se kontroli, neki su se igrači vratili toliko pijani da su Anasa Sharbinija i Nikicu Jelavića jedva pospremili u hotel, pa je još u autobusu došlo do sukoba zbog čega je izbacio za jednu utakmicu Josipa Šimunića i Ivicu Križanca. Kao i ranije trojac iz Fontane.
WEMBLEY UŽASA
Već na poluvremenu, kod 2:0 za Engleze, izgubili smo volju za utakmicom, najbolje bi bilo da smo mogli u tom trenutku kući. Engleska je na Wembleyju 9. rujna 2009. matirala Vatrene, taj dan bez vatre, 5:1 i praktično zapečatila sudbinu. Hrvatska se nije plasirala na Svjetsko prvenstvo u Južnu Afriku. Debakl. Tko se bavio nogometom napao je Bilića zbog Pokrivača na lijevom beku, tko se bavio analizama druge vrste isticao je osvetu Tri lava za utakmicu nepune dvije godine ranije na istom mjestu.
Luka Modrić prošao je kroz miks-zonu na štakama, još "zagipsan" zbog loma noge, na svoj 24. rođendan. Slika tako jadnog Modrića bila je i slika jadne Hrvatske. Toga dana tako male. Upravo te godine Luka je ponio desetku, dotad je nosio broj 14. I to kako. Na pitanje ekonoma Mladena Pilčića tko je želi, jer bila je slobodna odlaskom Nike Kovača, javio se Mladen Petrić.
- Nećeš ti nositi desetku, daj je Luki – skočio je Darijo Srna, a konačno prelomio Slaven Bilić.
Noć bez desetke, noć bez Hrvatske, noć nakon koje više nismo ovisili o sebi i jedini put otkako postojimo kao reprezentacija ostali smo bez SP-a.
PIREJ KAO ČISTILIŠTE
U avionu koji je letio iz Atene prema Hrvatskoj Zdravko Mamić, tadašnji veliki gazda hrvatskog nogometa, toga 8. listopada 2011. godine, kazao je Slavenu Biliću:
- Više nisi izbornik.
Za dan-dva se predomislio. Već drugi put, nakon 2009. godine, našao se na izlaznim vratima. Dobio je šansu ostati do kraja i dostojanstveno otići svojom odlukom 2012. godine. Poraz u Grčkoj 2:0 značio je da Hrvatska neće biti prva i neće izravno na EP, a trebala je izboriti i dodatne kvalifikacije s drugog mjesta. To je napravljeno, a iako Vatreni na Euru nisu prošli skupinu, i iako će Slaven sada kazati da bi sigurno u tome uspjeli, kad bi postojao VAR, ispadanje od Španjolske i Italije, koje su uzele prve dvije pozicije, nije tretirano toliko dramatično kao stradanje u Pireju. To je ujedno bila i zadnja kriza Slavenova šestgodišnjeg mandata.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....