Znate onaj ružan osjećaj kad gledate svoju ekipu i vidite da će izgubiti. Nadate se da neće, ali...

Zlatko Dalić dobio je kritike nakon Dallasa, ne toliko zbog generalno prikazanog koliko formacije igre, a Slaven Bilić čak i pohvale nakon Londona, za dvije utakmice u kojima su Vatreni protiv Engleske odigrali s trojicom stopera i završili poraženi. Pritom su imali šanse za bolje, ali kad se istina ogoli mogli su proći i lošije, a takve različite percepcije dokaz su jednoga – koliko su se spustili kriteriji!

Nakon sedmice mnogi su zadovoljni što nismo pometeni, nego eto samo poraženi. Sportski, a ne sramotno. S time smo se kao nacija izgleda počeli miriti, a ne bismo smjeli. Ne zato što smo jaki nego stoga što ovakvi kakvi jesmo ne želimo ostati.

Nakon što su Vatreni na startu Svjetskog prvenstva u tom rasporedu 3-4-2-1 ili 5-4-1, odnosno 5-3-2, zavisno napadaju li ili se brane, izgubili 4:2, izbornik je odustao od te ideje, a većina stručnjaka oštro se okomila na njega tvrdeći da se toga mača nije ni trebao laćati jer je morao znati da će od njega poginuti. Nakon Wembleyja, gdje su Vatreni izgubili 2:1, Bilić je govorio o "jako, jako dobroj igri", a i dio komentatora i analitičara ga podržava. Pa što je to bilo toliko različito, a kamoli toliko bolje nego u Dallasu? Malo toga, ništa krucijalno.

Točno je, Hrvatska je djelovala stabilnije i imala ravnopravniju statistiku, no dojam je da je tome velike pridonio laganiji pristup domaćina koji je naumio rutinski obaviti posao i sačuvati snagu za Španjolsku, gdje želi prekinuti fantastičan niz svjetskih prvaka i osvojiti prvo mjesto u skupini. Osim toga, Engleskoj nedostaju ozbiljni igrači. Za razliku od Dallasa, gdje je išla punim gasom, u Londonu je tek na trenutke dizala ritam.

Što se dogodilo jednako? Engleska je ponovno dobila kazneni udarac nakon kornera, samo što ga je tamo skrivio Modrić, a sada Smolčić. To znači da je jedan gol primljen iz prekida, tada dva. Englezi su još jednom zabili preko naše lijeve defenzivne strane, koja je ponovno bila najpropusniji dio ekipe. U Dallasu je Jude Bellingham sve napravio sam, a u Londonu je asistirao Rogersu. Razlika je što udarci Gordona nisu završili u mreži, a u Dallasu je jedan šut Rashforda, koji je ušao s polulijeve pozicije, matirao Livakovića. Naši su se ponovno naoko solidno nosili, ali je protivnik bio moćniji, konkretniji i opasniji. Isto je i što se u hrvatskim redovima i ovaj put najviše istaknuo Martin Baturina. Tamo je dao gol, sada imao niz minijatura, čak šest driblinga.

Što je bilo drugačije?

U Dallasu se igralo jačim intenzitetom koji su nametnuli izabranici Thomasa Tuchela, što se manifestiralo na rezultatu 4:2, u odnosu na 2:1, a statistika govori da je Engleska imala 62 posto posjeda, 22:10 u udarcima i 7:2 u velikim prilikama. Sada je Hrvatska bolje kontrolirala loptu, manje je zaostala u posjedu 54:46, a na papiru je ravnopravnije stajala statistički jer omjer udaraca je 15:13, a po SofaScoreu velikih prilika 3:3, iako se teško s tim omjerom prigoda složiti jer do Vlašićeve u 81. minuti i prije toga gola Sučića nakon kornera i pogreške Quansaha, zapravo prave velike šanse za naše nije bilo.

Makar je na kraju Budimir u dvije situacije mogao napraviti više, dok su Englezi imali veći broj prigoda. Dovoljno je samo spomenuti Kaneovu, koju je blokirao Stanišić, i promašaj Rogersa. U zbroju, Hrvatske su brojke malo bolje, a Engleske niže, no ostaje za "akademske lamentacije" koliko je za to zaslužna Hrvatska, a koliko su oni bili manje gladni. Ocjena autora ovog teksta je - jedno i drugo pomalo, ali više drugo. Iskalili su se u Rijeci. Previše je kod nas bilo defenzivnih pogrešaka i ofenzivne sterilnosti da bismo se nešto posebno ohrabrili, osim što je pristup bio pravi.

Razlika je što je Hrvatska u Dallasu na poluvremenu imala 2:2, a u Londonu je gubila 1:0. Koncept igre bio je sličan, no pojedini akteri čine diferenciju – Modrić i Mario Pašalić u sredini veznog reda igraju drugačije nego Mišić i Kovačić, a Perišić, dakako, lijevo ima druge osobine i navike nego Vlašić koji se našao na stranoj mu poziciji. Koju nikad ranije nije igrao. Iskazao se energijom i ofenzivnim dolascima, ali i logičnim defenzivnim mukama u prepoznavanju situacija.

Slaven Bilić je već na jednoj od prvih presica jasno rekao da mu sustav s trojicom stopera nije stran i da bi ga mogao primijeniti. U Londonu je potvrdio da će sto posto Hrvatska i ubuduće neke utakmice tako igrati. Ima to potencijala, često smo pisali, ali puno toga treba bolje posložiti. Bilić sada nije imao vremena, priprema mu se uglavnom svela na teorijsku i malo taktičkog treninga. Ovo što je pokazala na Wembleyju nije mnogo bolje od Dallasa, da bi Hrvatska na takav način počela pobjeđivati, a ne samo dostojanstveno gubiti, morat će puno toga unaprijediti.