Vatreni duo vrijedan 144 milijuna eura nakon ovoga više ne može igrati zajedno? Ne da može, nego - mora

Jedan poznati nogometni trener javio se ovom novinaru:

- Vidio si da Vušković i Gvardiol ne mogu igrati kao stoperski par.

Slaven Bilić najavio ih je kao sadašnjost i budućnost Vatrenih, izabrao ih kao tandem, stao iza njih, njegove riječi govorile su da im čvrsto vjeruje, to su igrači plaćeni od engleskih klubova 144 milijuna eura, pa što bi izbornik sad trebao napraviti? Točno je da ima i Josipa Šutala, tu je i Marin Pongračić, stopera bi mogao igrati i Josip Stanišić, ali hoće li Bilić već nakon jedne utakmice u kojoj su imali probleme promijeniti središnje braniče i protiv Španjolske odustati od tandema Vušković – Gvardiol?

Ako su oni "ti" i siguran je u njih, neka to pokažu protiv svjetskih prvaka. Izbornik treba stati iza Vuškovića i Gvardiola tako da se ustale, uigraju, da kliknu, to se neće dogoditi ako će sada, kad dolazi najteža utakmica, završiti na klupi ili Gvardiol na beku. Ne, Vušković i Gvardiol kao partneri moraju rasti kroz nastupe. Neka igraju protiv Španjolske te u drugačijem profilu dvoboja pokažu koliko vrijede. Naravno da i Šutalo mora dobiti priliku, ne treba forsirati igrače da u sva četiri susreta budu na terenu, iako je stoperima to najlakše, a Vuškoviću i Gvardiolu više od ičega trebaju zajednička iskustva. Prvi put igraju kao dvojac. Izbornik ne bi smio reterirati. Čak i ako je planirao drugačiju varijantu s La Rojom, nakon Praga bi trebao inzistirati na njima, pa potom dati šansu drugima s Engleskom.

Joško Gvardiol i Luka Vušković

STEFAN KOOPS Nurphoto Via Afp

Hrvatska je napala Čehe, u dobrom dijelu susreta dominirala, obrana je morala biti visoko, Vušković i Gvardiol često su se nalazili na suparničkoj polovici. Kad presing na loptu ne uspije, rival koji nešto vrijedi i ima brzinu može kazniti i najpokretljiviju obranu, a kamoli ne Vuškovića i Gvardiola. Kad su Česi došli do kisika, bjelodano je bilo da se, pogotovo Vuškovića, ne smije ostaviti na brisanom prostoru. On tu ne može puno. Manjkava nam je bila defenzivna korekcija u veznom redu, čime je zadnja linija dolazila na vjetrometinu.

U Sevilli će se igrati drugačije, svjetski prvaci "gutaju loptu", njihovi proboji, trokuti, povratne, ruše gotovo sve. Englezi su htjeli parirati agresijom, išlo je donekle, ali ne dovoljno. Bilić priprema novu taktiku. Hrvatska će stati u srednji blok i po potrebi niski. Španjolci su brzi s loptom i okretni, niti protiv takvog rivala Vuškoviću i Gvardiolu neće biti lako, ali izvolite, pokažite koliko vrijedite. Nakon jedne utakmice mogu se dati prve dijagnoze, ali ne treba žuriti sa zaključcima. No, jednog dana će se morati reći - jeste ili niste. Bilić se kune da jesu.

Nitko od nas ne zna što će Luis de la Fuente promijeniti u startnoj postavi, ali i on je svjestan da se igraju četiri utakmice i sigurno neće poslati na teren istu ekipu kao s Engleskom. Lako je moguće da Yamal i Olmo neće startati, a možda i hoće jer potom ih čeka najslabija Češka. Za othrvati se Španjolcima, pa im ujedno i prijetiti, nije dovoljno odabrati prave stopere. Curilo je i po bokovima, pogotovo lijevom, a specijalno kroz sredinu. Opcija je da se stavi lijevo Stanišića, a desno Smolčića ili Jakića. Perišić bi u tom slučaju mogao na krilo.

Bilić nije bitno mijenjao reprezentaciju, međutim dao joj je svoj štih u nekoliko poteza, prije svega - stoperskom tandemu Vušković – Gvardiol, te pozivima Mišiću i Belji. Ako postoji utakmica u kojoj ima smisla testirati Mišića to je Španjolska. Igrač sa 33 godine nema prostora za razvoj, koliko danas može dati to je maksimum. Ukoliko vrijedi za nacionalnu vrstu neka igra sa Španjolskom.

Klasa Modrića, Perišića i Kovačića odavno je iskristalizirana, pa to što su bili najbolji u subotu nije razlog za veselje. Puno bi nas više hrabrilo da su kraj njih još bolji Sučići, Vušković, Gvardiol, Matanović... jer to bi značilo da imamo moćnu reprezentaciju. S La Rojom će morati biti ako želimo dobar nastup. Nitko od Hrvatske ne traži da pobijedi svjetske prvake, ali ako smo Hrvatska moramo se postaviti da možemo sve. Bilić traži od igrača najveće ambicije, pa ih iz tog rakursa i analiziramo.

Izazov je igrati sa Španjolskom, izbornik možda ponovi vezni tandem Modrić – Kovačić, no čekaju nas dvije domaće utakmice i ne bi bilo loše da podijele minutažu, da se ne ubiju. Mišić, Petar Sučić i jedan od njih djeluje kao rješenje za vezni red. Perišić i Marco Pašalić na krilima, asistent i strijelac pobjedničkog pogotka, a Budimir ili Matanović u špici. Tu su i Beljo i Musa.

Jedini put kad smo imali ciklus Lige nacija sa četiri utakmice u lipnju 2022. startali smo daleko lošije, osječkim porazom od Austrije 3:0. Pred nama su bili dvaput Francuske i tadašnji hit Danska. Iskočili smo iz pepela te uzeli sedam bodova. Prije svega čvrstom obranom jer u tri ogleda primili smo samo jedan gol.

Zašto i sada ne vjerovati u slično? Hrvatska konačno mora igrati dobru obranu za pozitivan dojam, a kamoli pokoji bod. Ključno za La Cartuju je kako će izbornik posložiti defenzivni dio igre. S takvom taktikom, dobrom obrambenom i trkački provedenom, bio je blizu 2012. čak izbaciti Španjolce s Eura, na kojem su kasnije osvojili krunu. Nije, veliku je ulogu odigrao i sudac, a sad nam treba jednak gard, ali i pamet.

Ako su Vušković i Gvardiol klase to je posao za njih. Ako to nije posao za njih, onda moramo dobro razmisliti tko nam je budućnost i kakva bi to izbornikova poruka bila. Koliko im doista vjeruje. Bilić se ne bi smio pokolebati. Ne, mora nastaviti putem kojim je krenuo. Nekoliko treninga nisu mogli promijeniti DNK ekipe, koja zna blistati, ali se i raspasti. Ovo drugo se, barem u pojedinim fazama, prečesto događa i njegov je glavni zadatak tome stati na kraj. Ima viziju, ideju i plan, treba ga testirati na Španjolcima.