Od Cardiffa, Zenice do Seattlea, od Walesa, Italije do Katra, u samo tri mjeseca čudesnog putovanja do šesnaestine finala Svjetskog prvenstva u Americi, Kanadi i Meksiku. Jedna si jedina, od Save do mora, od Drine do Une - Bosna i Hercegovina.
Orilo se to uz hitove Halida Bešlića nakon što su dva dječaka rođena u Austriji, Kerim Alajbegović i Ermin Mahmić, te neuništivi Edin Džeko u 41. godini i 150. nastupu u dresu Zmajeva, osigurali pobjedu 3:1 nad pustinjskim internacionalcima koje ima Katar. Bacili su time u trans sve navijače jedne po mnogo čemu nevjerojatne zemlje, ali što bi komadić zvjezdane prašine zvan Zemlja bio da nema te Bosne i Hercegovine? Mnogo više prazan i besmislen, a eseje i knjige njezinog Nobelovca Ive Andrića svima preporučujemo u toplim ljetnim danima jer u njima je mudrost normalnih ljudi.
Svih onih koji je vole i beskrajno se vesele onome što je napravio sastav trenera Sergeja Barbareza, a na nogometnim akademijama jednom će se izučavati kako je 55-godišnjak rođen u Mostaru iz pepela napravio zlato, koje će sjati još godinama i biti svjetionik generacijama koje dolaze. To što je preko 20 tisuća njezinih navijača bilo na tribinama u dalekom Seattleu, devet sati vremenske razlike od ovih krajeva, a poput njih s istim željama disali su milijuni, pobjeda je ponajprije života, suživota i ljubavi, a onda i nogometa.
U Cardiffu, Zenici i Seattleu rođena je nova generacija igrača, od kojih će u godinama koje dolaze mnogi postati - igračine! I vrijedit će milijune, i njihove igre i njihove poruke koje su vođeni nepokolebljivom rukom Sergeja Barbareza izgradili u samo tri mjeseca, od ožujka do lipnja 2026. Nezaboravno i neuništivo, poput kapetana Džeke koji protiv Katarana bijesan izlazi iz igre u 64. minuti, ali ne da bi se na nekoga ljutio, već da bi pokazao kako je po teškoj sparini sjevernoameričkog podneva spreman i umrijeti za tu toliko željenu pobjedu. Onu koja će se prepričavati desetljećima, kao i transparent u Seattleu na kojem je pisalo - "mijenjam punca za dres, a punicu dajem gratis".
Često se kaže i događa u sportu da je najteže pobijediti utakmicu u kojoj to moraš. Bod nije značio ništa ni jednima, ni drugima. Ili tri ili "go home". U najvažnijoj utakmici u povijesti nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine položen je najteži mogući test. Ponekad su noge zadrhtale, nije bilo jednostavno i bez stresa, ali Barbarez je stvorio neustrašive Zmajeve. Vidjela je to već i nekad velika Italija u Zenici, a kako ne bi poluanonimni Katarani, koji s pustim milijunima ne mogu kupiti balkanski talent i igrački gen. Kad im je Alajbegović u 29. minuti spremio torpedo u mrežu s 21 i pol metra, počela je raspsodija koja je trebala završiti vodstvom 3:0, ali nakon što je Džeko suparnika natjerao na autogol, ispriječila mu se vratnica i za gol, koji bi sve odlučio i prije svih očekivanja. Malo opuštanje donosi i malu dramu jer Katar do odmora smanjuje zaostatak i zamalo izjednačuje, ali ovaj put je saveznik vratara Nikole Vasilja bio okvir vrata.
Barbarez na poluvremenu smiruje nervozu svoje momčadi i mijenja formaciju, a izmjenama traži balans u sredini terena i uz fenomenalnu partiju svestranog veznjaka Ivana Bašića opet vraća kontrolu igre. Konačna nagrada dolazi u 80. minuti kada Džekina zamjena Ermin Mahmić postiže pogodak za 3:1, što je za Katarane bilo nedostižno.
Velika je simbolika u tom golu jer dok dijamant Džeko nakon dijamantne karijere silazi sa scene, na nju velikim koracima stiže 21-godišnjak rođen u austrijskom Welsu. Prošao je Mahmić sve uzraste austrijske reprezentacije, ali kada je trebalo odlučiti u kojoj će seniorskoj zaigrati, srce ga je odvuklo - doma. Kao i Alajbegovića, Bajraktarevića i ostale, koje je Barbarez okupio oko zajedničke platforme, dokazavši svima kako napraviti zajedništvo i obesmisliti sve podjele i prevare koje samo guraju unatrag. Nažalost desetljećima, ali uvijek postoji točka preokreta koju je nogomet već i stvorio. Još od onih godina kada je na izborničkoj klupi rodne mu države sjedio i neponovljivi Travničanin Miroslav Ćiro Blažević, a Barbarez se pokazao i više nego dostojnim mu nasljednikom. Kult nacionalnog dresa, koji ujedinjuje i snaži, od nemogućeg čini moguće.
- Nisam poznavao Mahmića i nisam mislio da ima toliko kvalitete. Kada on igra i ulazi, zabija golove i zaista je vrlo dobar. Velika je prednost za njega i ostale koji su rođeni u zapadnim zemljama da stiču sjajne radne navike i mentalitet koji je drugačiji nego na ovim prostorima - kazao je u studijskoj analizi utakmice hrvatski trener Nenad Bjelica, koji također ne dvoji da najveća ostvarenja reprezentacije Bosne i Hercegovine tek dolaze.
Dok se slavi širom nje i po svim kontinentima, neka kao sljedeći pod kotačima Zmajeva zapnu i Amerikanci.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....