Čim je Baturina zabio, dobili smo poruku iz Njemačke. Sad im je pokazao zašto u Dinamove igrače treba vjerovati

Martin Baturina dao je hrvatski potpis na prvo kolo Lige prvaka, njegova impresivna izvedba lansirala ga je među heroje četvrtka te je nadmašio Lovru Majera i Ivana Perišića čiji trag također vrijedi istaknuti.

Čim je Baturina zabio na Sinigagliji, dobili smo poruku iz Njemačke kako su ga dva menadžera u dva navrata nudila RB Leipzigu, ali nisu uspjeli uvjeriti njegove šefove da ga uzmu. Koliko ih je žestoko “drobio” na terenu, djelovao je poput osvetnika...

Treba razumjeti RB Leipzig. Nakon što su se “prevarili” s Danijem Olmom, kojeg im je “otela” Barcelona za 61 milijun eura s bonusima, pa su ih potom još gore “namagarčili” s Joškom Gvardiolom, kojeg je “maznuo” Manchester City za 90 milijuna eura, logično je što ne vjeruju više u Dinamove igrače jer, zamislite, da su uzeli i Baturinu, mogao bi netko doći s ponudom za njega od 100 milijuna eura, a što bi tada? I tako nisu znali kamo s tih 151 milijun eura za Gvardiola i Olma pa su kupovali sve i svašta, što sada vidimo po izgledu ekipe u njihovom dresu. Dok su se Martin i Como poigravali s igračima koji su “pravi za RB Leipzig”, ironija je navirala sama... Sreća da su kupili Dina Klapiju iz Kustošije.

PIERO CRUCIATTI Afp

Za aktualnu sezonu Lige prvaka prijavljeno je četrnaest hrvatskih igrača. To je više nego lani, kad ih je bilo jedanaest, a tu su i dvojica trenera, Niko Kovač (Borussia Dortmund) i Ivan Leko (Club Brugge). Baturina je jedini u uvodnoj rundi bio igrač utakmice, njegov gol, asistencija i još set poteza za sažetke vinuli su ga u orbitu. S tribina su ga gledali otac Mate, brat Roko, također poznata nogometna imena, i prijatelji. Ljudi iz kluba i mediji utrkivali su se u komplimentima, kao i na račun Lovre Majera u utorak. Como je prvi put igrao u Europi i matirao RB Leipzig 4:1, a AEK s Majerom proslavio prvu pobjedu u Ligi prvaka nakon 20 godina.

U startnoj postavi su, osim Baturine, Majera i Perišića, čiji je PSV odigrao remi sa Šahtarom, igrali i Joško Gvardiol (Manchester City), Robert Ljubičić (LASK), Franjo Ivanović (Lens) i Ivan Lepinjica (Sabah), ali nisu ostavili dublji dojam. S klupe su ušli Mateo Kovačić (Manchester City), Petar Sučić (Inter), Josip Stanišić (Bayern) i Ivan Smolčić (Como), dok su među pričuvama ostali Dominik Livaković (Barcelona) i Domagoj Vida (AEK), a niti na klupi nije bio Filić Pavić (Bayern). Prema popisu na stranici UEFA-e, Dominik Prpić (Porto) nije prijavljen za to natjecanje.

Iako broj Hrvata nije mali, utjecaj naših igrača na elitnu ligu daleko je od nekadašnjeg, jer bez Hrvata više od desetljeća nije se moglo biti prvak Europe. Primjerice, u četvrtfinalu 2018. godine našla su se petorica i to u prvom planu, osim Kovačića u Realu – Modrić, Lovren, Rakitić, Mandžukić. Po imenima klubova u kojima danas naši igraju, male su šanse da petorica budu u završnih osam, a pogotovo da pritom imaju mjesto u startnoj jedanaestorici. Veseli nas svaki gol i izvedba Hrvata koja ga čini protagonistom, jer toga je malo.

Zato je Baturinina večer značajnija, a nadamo se da će biti još pogodaka. To je pokazatelj i koliko su Vatreni bili jaki prije osam ili deset godina, kad je Hrvatska imala svoju najbolju momčad u povijesti, ali i gdje smo danas. Oko toga moramo biti realni. Za Baturinu, Petra Sučića, koji se tek treba izboriti da postane nositelj igre, i druge mlađe, bili sad u Ligi prvaka ili će to doživjeti kroz godinu-dvije, ključne stube tek trebaju proći kako bi stekli utjecaj u europskom nogometu kakav su imali spomenuti. I ne samo oni nego i Perišić, Brozović, Vrsaljko, Subašić... To ne znači da Hrvatska nije kvalitetna, nego da je dio ekipe prošao zenit, a dio u njega još nije stigao.

U elitnom natjecanju su i pojedini igrači koji nisu reprezentativci jer nose dres manjih klubova, poput Ivana Lepinjice, veznjaka azerbajdžanskog Sabaha. Izbornik Slaven Bilić na svoj popis 26 stavio je devetoricu: Baturinu, P. Sučića, Smolčića, Gvardiola, Kovačića, Ivanovića, Perišića, Stanišića i Livakovića. Pritom su Smolčić, Kovačić i Livaković standardno rezerve, a jedino su Baturina, Gvardiol i Perišić stalni starteri. Iako je pitanje treba li Cesc Fàbregas na svakoj utakmici vaditi Baturinu tako rano, kao ovom prilikom u 66. minuti?

Dogodilo se i u Napulju i sada da je bio najbolji na terenu, a prvi je išao van. Kako je kod istog trenera prošle sezone igrao duže, pa i često cijeli susret, koja je sad to fora? To što se dosjetio strategije da se zatvori s petoricom u obrani kad ima rezultat koji želi sačuvati, ne mora značiti da je baš uvijek Baturina taj koji mora na klupu.

Gvardiol je u utorak čak i ranije zamijenjen. Na gostovanju u Portu, gdje su slavili 2:0, izašao je u 47. minuti. Enzo Maresca gledao je da ga sačuva od potencijalnog drugog žutog kartona. Franjo Ivanović bio je u napadu Lensa u Pragu, ali samo 61 minutu. Ostao je bez udarca na gol. Josip Stanišić i Ivan Smolčić korektno su odradili posao, ali sve rjeđe su u prvoj postavi, drugi praktično više niti nije, barem zasad. Za razliku od protekle sezone kad je prvi standardno igrao, a Smolčić nerijetko. Livaković je na klupi Barce kao jedan od dva pričuvna golmana, pa možda nekad i uđe...

Prvo kolo ima prolaznu ocjenu, ali na hrvatskim igračima je da ponude i više u Ligi prvaka.