Nije bilo nikakve "drame" u 264. El Clasicu. Barcelona je uvjerljivije nego što to rezultat (2:0) pokazuje pobijedila Real Madrid i tako ostvarila optimalne uvjete da i formalno proslavi 29. naslov prvaka Španjolske! Omjeri dominacije Katalonaca su vrlo porazni za Blancose. Barcelona već sada ima čak 14 bodova prednosti nad Realom, što je ne samo poraz madridskog kolosa, to je ravno poniženju za navike Kraljevskog kluba.
Ismijavanje gostiju
Osjećajući što se događa, predsjednik Florentino Perez preskočio je dolazak na Camp Nou Spotify, gdje se 62.213 gledatelja, uz nešto malo madridista, cijelu utakmicu sprdalo s gostima. Pjevali su Arbeloi da ostane na klupi Reala, ismijavali su Viniciusa, zapravo su "mučili" suparnike svim realnim pokazateljima (ne)uspješnosti dva kluba. Drugu sezonu zaredom Real Madrid ostao je bez trofeja, onih koji se smatraju "glavnim" (prvenstvo, Liga prvaka, Kup Kralja). To je situacija koja se nije dogodila 16 godina (2009. i 2010.) i s obzirom na sve okolnosti ovosezonskog debakla, u Madridu su sa pravom ozbiljno zabrinuti što nosi perspektiva.
Naime, lani je Barcelona slavila titulu sa četiri boda prednosti, doduše nije bilo tako dramatično da bi Real imao za žaliti, ali u svakom slučaju to je decentnije djelovalo za Blancose. No, aktualnih minus 14, pa činjenica da je to drugu godinu zaredom slavlje Katalonaca, a da su osvojili i tri titule u posljednje četiri sezone, sve to ne sluti na dobro za realovce...
Laportina hrabrost
Joan Laporta, koji je upravo osvojio i četvrti mandat na predsjedničkoj funkciji u Barceloni, s pravom se veselio trijumfu kao malo dijete. Vratio se na Camp Nou u trenutku kada je klub bio u super teškoj financijskoj situaciji, devastiran za duže vremensko razdoblje od prethodne uprave (J. Bartomeu). To je iziskivalo teške i odveć nepopularne odluke, poput one da se odrekne Lionela Messija, igrača koji je previše zarađivao i bio teškim utegom za bilance Barcelone. Messi mu to nikad neće zaboraviti i u više je navrata iskazao koliko je ljut na Laportu. No, novi kurs Barcelone, s manjim proračunom plaća, bez mogućnosti kupovanja "pravih" pojačanja, s ogromnim rizikom kakvim je ulaganje u gradnju novog stadiona (još nije zgotovljen), ali i jasnim naznakama kako će se financijska situacija samo tako popraviti i u perspektivi postati normalnija, eto sve to sada polako odaje hrabrost katalonskog odvjetnika.
Najveći rizik je bio s trenerom. Laporta je otkazao još jednoj klupskoj legendi, Xaviju Hernandezu, koji sada bezobzirno javno optužuje Laportu da je učinio sve da makne Messija iz Barcelone i time skuplja jeftine poene kod nostalgičara "ondašnje" Barce, a opredijelio se iznenađujuće za Hansija Flicka. Nijemac na klupi katalonskog ponosa, to je djelovalo kao naslov optužbi o nenormalnim Laportinim potezima. No, Flick se pokazao ne dobrim, nego sjajnim trenerom za Barcelonu i njene temeljne postavke igre i oslonca na vlastite snage.
Koliko okruženje Barcelone sada obožava njemačkog stratega, moglo se vidjeti upravo u ovoj prilici. Sat vremena prije El Clasica Flick je saznao da mu je u Njemačkoj preminuo otac. Koliko god pogođen tom viješću, Flick je odlučio da će voditi momčad u utakmici koja može formalno, i to protiv Reala, označiti slavlje španjolske titule. Svi su mu gledatelji iskazali veliki respekt, kao i igrači obje momčadi, jer je to težak trenutak za svakog. Kad su postigli pogotke, Rashford i Torres jurili su mu u zagrljaj. Općenito se i u ovoj utakmici vidjelo kako Barcelona djeluje kao obitelj, a na drugoj strani Real kao razbijena vojska i skupina tipova koji su međusobno zavađeni.
Još ako dođe Mourinho...
Na stranu to inzistiranje na kvalitetnim međuljudskim odnosima, Hansi Flick je svoje stručno vođenje potpuno prilagodio i potencijalima Barcelone te njenim financijskim problemima. Jedino "pojačanje" sezone bilo je dovođenje vratara iz Espanyola, Joana Garcije, koji se pokazao kao pun pogodak. Unatoč tome, njegova momčad je dominirala, ima 18 pobjeda u isto toliko domaćih nastupa, ima takav kadar da u odlučujućem meču sezone protiv Reala starta s mladim igračima Ferminom, Gavijem i Ferranom, dok vedete kao što su De Jong, Raphinha i Lewandowski sjede na klupi. I to pored ozlijeđenog Yamala, čuda od djeteta, koji je s 18 godina proslavio već treću titulu prvaka Španjolske!
Upravo ta mladost, i ne samo ona, jasan je pokazatelj da će Real u idućim sezona čekati novi krugovi natjecateljskog pakla. Blancosi su utrošili ogromne novce u okupljanju aktualnog kadra, a djeluju kao da su razularena banda, tehnički i taktički ispod razine Realovih kriterija. Barcelona djeluje moćno na svojim temeljnim postavkama. U dvoboju s Realom čak devetorica od 11 startera su igrači koji mogu biti pozvani u reprezentaciju Španjolske! Sve to bez Yamala koji se oporavlja od ozljede i cilja nastup na Mundijalu.
Uz to osmorica od 11 igrača koji imaju najveću minutažu u ovoj sezoni su proizvod La Masije! Nije zato čudno da djeluju kao familija, jer su to mladići emotivno vezani jedni za druge kroz godine formiranja nogometnog potencijala, odnosno za svoj klub. S takvim potencijalom, uz činjenicu da će uskoro napokon moći kupiti nužna pojačanja (prije svega obrambena), Hansi Flick i Barcelona mogu samo još više odmagliti Blancosima i osnažiti ciklus dominacije. Još ako u Madrid stigne Jose Mourinho, kojeg Perez vidi kao "stečajnog diktatora", sposobnog uvesti red u svlačionici, ali ne može "sakriti" dekadenciju Portugalčeva nogometa, onda...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....