Barcelona u potrazi za nasljednikom Roberta Lewandowskog želi Juliana Alvareza, Argentinca iz Atletica, iako on nije jedina opcija, spominje se i Brazilac Joao Pedro iz Chelseaja, a bit će sigurno i drugih imena na obzoru. Mediji pišu da Colchonerosi traže za njega 150 milijuna eura jer su ga platili 75 Manchester Cityju i još na to imaju odvezu podmiriti 20 milijuna bonusa, a navodno Barca nudi 70 i neke igrače, s čime je malo vjerojatno da će proći.
Alvarez je u ponedjeljak izašao pred medije, ali nije ni potvrdio ni demantirao da ga golica katalonski div, iako je kazao da su društvene mreže ponekad mreže laži, referirajući se na napise. Svaki Argentinac koji je rastao gledajući Lionela Messija u dresu Barce rado bi igrao u tom klubu, govore mnogi iz zemlje svjetskih prvaka. Predsjednik Atletica Enrique Cerezo prije ogleda s Arsenalom bio je, međutim, rezolutan:
- Alvarez je igrač Atletica danas, bit će sutra, a isto tako i sljedeće sezone.
S time je dijelom umirio navijače koji sada vjeruju da njihov klub ne traži 150 milijuna, nego da nije na prodaju. Premda napisi kako nije zadovoljan s trenerom Diegom Simeoneom vjerojatno stoje. Alvarez je u River Plateu bio devetka, vidi se kao vođa napada, a na sadašnjoj adresi igra kao jedna od dvije špice i to često druga, rotirajuća, koja se nerijetko nađe na krilu ili u dubini terena. Golove u pravilu zabija iz daljine ili slobodnog udarca, a rijetko s prave pozicije špice. Isto tako ni ranije u Cityju nije mogao igrati svoju najbolju rolu jer postojao je - Erling Haaland.
Krajnji cilj je - Barcelona
Barca bi mu dala sve to, da bude centarfor kakav želi, da igra tamo gdje se Leo proslavio i što je također bitno – u klubu za koji navija. Izvan Argentine, dakako. No, što god Joan Laporta posljednjih godina pokušava kupiti ide teško i mučno jer financijski problemi režu platežne domete. Zato se taj transfer može dogoditi jedino ako igrač bude inzistirao do kraja, a Barca se ispruži i preko granice koja se čini realnom. Priča da je Alvarez zatražio transfer nije potvrđena, ali ni demantirana.
Vrijedi li Alvarez 150 milijuna eura, ako bi to doista bio zahtjev Atletica? Kad se pogledaju cifre koje su dosad za njega plaćene, sve kritike koje šibaju Pepa Guardiolu zbog toga što ga se riješio, značenje za Atletico i odlučnost da ga ne proda, bilo bi iznenađenje ako bi njegov transfer, kad bi do njega došlo, bio bitno manji. Ispod 130 milijuna praktično je nemoguće očekivati, a 150 je objektivno. Ne zato što bi se za nogometaše trebale davati takve svote nego stoga što se već otprije daju.
Malo je vrhunskih špica, a igrač koji je uništio Hrvatsku u polufinalu Svjetskog prvenstva u Kataru kad je donio Argentini prva dva gola, jedanaestercom i pogotkom iz kontre, ima sjajne vrline iako ne zabija koliko bi mogao i morao. Samo osam golova u prvenstvu ove sezone podatak je koji u većoj mjeri ide na dušu golemim oscilacijama i čudljivom karakteru momčadi nego njemu. Više je, deset, dao u Ligi prvaka. Protekle sezone je u prvenstvu završna brojka bila 17, a u Ligi prvaka 7. Pritom je bitno što Alvarez može bolje, nije dosegao ni svoj najkvalitetniji nogomet, a kamoli najbolju statistiku. Kad bi igrao u Barceloni, velika je vjerojatnost da bi udvostručio brojke, ako ne i više od toga.
Može biti još bolji
Tek bi tada svi znali koliko vrijedi. Suparnici koji su ga osjetili na terenu imaju samo jednu riječ – paklen. Nije isključivo brz, okomit, izvrsne tehnike baratanja s loptom i šuta, nego i agresivan, trkački raspoložen, jak u presingu u fazi obrane. Kreativan je, taktički ne toliko definiran, ali to ide na dušu trenera. Julian Alvarez je klasa koja je pokazala jako puno, no još nije do kraja otključao svoj potencijal, snažan je dojam da u nogometu kakav igra Diego Simeone trati talent i kapacitete, da gubi godine te bi ga upravo netko kao Barcelona, Bayern ili PSG doveli do vrhunca karijere. Ima 26 godina i idealan je trenutak za takav iskorak.
No, predsjednik Atletica je decidiran, makar mnogi nisu toliko sigurni da će ostati među Crveno-bijelima. To je saga koja bi krešendo tek trebala dobiti.
- Ponavljanje tog pitanja za nas je sve bolnije – dodao je Cerezo htijući poručiti svima, a pogotovo Barci, da im se skinu s vrata.
I dalje je dvije najveće odštete u povijesti nogometa platio PSG, Barci za Neymara 222 milijuna eura, što je bila klauzula, te Monacu za Kyliana Mbappea 180 milijuna eura. Treća je Barca koja je za Philippea Coutinha dala Liverpoolu 145 milijuna eura. Alvarez bi sa 150 bio treći. Zvuči puno, ali inflacija je i na nogometnoj sceni.
No, možda na kraju rješenje doista bude Joao Pedro, napadač kojeg mnogi u Barceloni zagovaraju, profil kakav Hansi Flick voli, snalažljiv na malom prostoru. Ili netko treći... Vjerojatno će izlaziti nova imena. U neko ranije doba Barce, kad se trošilo bez previše pitanja, Alvarez bi bio puno bliže, iako ima odštetnu klauzulu pola milijarde eura. Što je apsurdno puno, ali opet dvostruko manje od Viniciusa i još nekoliko igrača Reala. Godišnje zarađuje 12,5 milijuna eura, s bonusima 15.
Na konačnu odluku može utjecati i završnica sezone, ako kojim slučajem osvoje Ligu prvaka, što im malo tko daje šanse, a pitanje je hoće li Alvarez zbog ozljede igrati uzvrat s Arsenalom, veći bi bili izgledi da bude zadovoljan i ne inzistira na transferu. U protivnom mogao bi zaključiti da su dvije godine Atletica bile dovoljne. Samo, zainate li se Cerezo i društvo do kraja, neće moći ništa.










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....