Razbio je kamp, doveo labradora i zaposlio sve oko masline. Sad je najplaćeniji trener svijeta

Bask iz San Sebastiana, svojedobno kao klinac od 15 godina doveden u La Masiju kao silno velika nada budućnosti veznog reda Barcelone, ali ondje nije uspio iz vrlo jednostavnog razloga. Bilo je to doba kada su ondje stasali, rasli, vršnjaci mu praktički Iniesta, Xavi, Guardiola. Stoga ga je igrački put vodio na posudbu u PSG početkom ovog stoljeća, pa onda Glasgow Rangers, povratak u rodni grad i u momčad Real Sociedada.

Naposljetku se skrasio u Engleskoj. Šest godina u Evertonu, pet ljeta u Arsenalu. To je igrački put. Solidan i vrlo, vrlo dobar veznjak, ali ne više od toga. Nije bio briljantan. Nije svjetska klasa. Do španjolske A vrste recimo nije nikad stigao. Ha, opet su ondje ipak dugo trajali Iniesta, Xavi... To je u kratkim crtama igračka priča Mikela Artete.

Istog ljeta kada je okončao igračku karijeru (2016. u Arsenalu), počeo je trenersku. Kao pomoćnik Pepu Guardioli u Manchester Cityju. Njih dvojica su prijateljski usko vezani još iz doba La Masije. Tri godine kasnije je zasjeo kao prvi strateg na klupu Arsenala. Kluba u kojem je završio igračku karijeru. Teče evo sad i sedma godina kako je ondje.

Ove je godine odveo Topnike do naslova prvaka Engleske, te do finala Lige prvaka koje je izgubio tek jedanaestercima. Što u Arsenalu misle o Mikelu, koliko ga cijene, pokazali su ponudom novog ugovora s kojim ga kane zadržati do 2030. Na ugovoru je stajala brojka, tako tvrde upućeni, 20 milijuna funti. Preračunato, 23.5 milijuna eura. Godišnje, dakako! Onako... solidna svota.

Šalu na stranu, Mikel Arteta je ovime (jasna stvar da je potpisao ugovor) postao najplaćeniji nogometni trener u Engleskoj, na svijetu. Pa, čovjek je valjda to i zaslužio, toliko vrijedi, barem tako misle gazde Arsenala.

Zanimljiv je međutim bio prvi radni dan Mikela Artete kao trenera Topnika. Tamo, sada pomalo davne 2019. godine. Ne bi imali pojma kako je izgledao njegov prvi radni dan, da sam Mikel Arteta to nije ispričao za američki "The Athletic", vjerojatno najbolji sportski portal na svijetu, inače dio New York Timesa.

- Bilo je pripremno razdoblje, ušao sam u naš trening-kamp i u jednoj od tamošnjih soba za trenere, za stožer i za sastanke, pobacao sam na pod sva računala, prijenosna računala, kabele. Ono, sve! Zatim sam se obratio pomoćnicima, ondje zaposlenima i rekao: ‘Slušajte, čuo sam za ovu metodu i ne znam je li istina. Dakle, mnogi ljudi dijele isto mišljenje o tome kako se osjećaju radeći u ovom klubu. Ovdje sam da vam pomognem uživati u vašem poslu, životu i strasti koju svi dijelimo. Ako želite da vam u tome pomognem, imate dvije minute da ovo dovedete u red i budete spremni za zajednički rad‘. I izašao sam van. Iskreno, to je mogao biti i kraj moje trenerske karijere jer, da je sve ostalo po starom, više ne bih imao posao.

Što se onda dogodilo, odnosno što se dogodilo dvije minute kasnije? Arteta otkriva...

- Vratio sam se i zatekao sve u besprijekornom stanju. Svi su šutjeli, širom otvorenih očiju, spremni slušati. Rekao sam im tada: ‘Ovo je tek početak‘. Tomu se moramo posvetiti svakodnevno. ‘Što god želimo postići, morat ćemo to učiniti zajedno. Ne mogu to sam. Problem s kojim se suočavamo mnogo je dublji od toga, ali mogućnosti su neograničene‘.

Možda malo neuobičajena metoda izgradnje momčadskog duha, ali očito je upalila. Nije jedina jer znao je Mikel Arteta i kasnije, tijekom godina sam inscenirati svakojaka stanja. Od angažiranja džepara ukrade lisnice njegovim igračima do namjernog izazivanja poteškoća tijekom putovanja u pripremama.

Jasno, ovo s džeparima je sve bilo nadzirano. Nitko nije ostao bez novca, sve bi završilo kod trenera koji bi nakon nekog vremena i reakcije momčadi (to je želio isprovocirati) sav novac svakomu vratio. Imao je Arteta i treninge sa zvučnicima na kojima bi glasno puštao "You‘ll Never Walk Alone", legendarnu himnu Liverpoola; pa je onda u klub doveo i psa i nadjenuo mu ime Win (Pobjeda). Riječ je o kujici, smeđem labradoru. Bilo je to prije tri godine i tada je pojasnio njezino dovođenje u trening-kamp.

- Win od nas zahtijeva odgovornost jer se i o njoj moramo brinuti, o njezinim emocijama i onome što joj je potrebno.

Win je postala simbol kluba, stalno je na treninzima momčadi, a inače kod jednog od Artetinih pomoćnika. Međutim, o njoj svi moraju brinuti. Ne samo o Win. Ima toga još.

- Još jedan simbol kluba je naše stablo koje zahtijeva puno brige. Riječ je o maslini staroj više od 150 godina, baš poput kluba, te moramo svakodnevno paziti na njezino korijenje, osigurati da se ne otruje, ne ošteti, te da ostane u dobrom stanju.

Iako nekonvencionalne metode, one su možda djelićem razloga zbog kojeg je Arteta uspio vratiti Arsenal u sam vrh engleskog nogometa. Mikel Arteta (44) je želio potaknuti svoje igrače i članove stožera da djeluju kao cjelina, njegujući mentalitet zajedništva u kojem se suprotstavljaju cijelom svijetu.

- Onog dana kad sam prihvatio ovu nevjerojatnu priliku, odlučio sam dati svoj život, dušu, cjelokupno znanje i sve svoje sposobnosti kako bih ostvario san. Povezati ovaj nogometni klub od vrha do dna. Tada sam sam sebi obećao; moram uživati u tom putovanju i prepustiti mu se. Jer nisam znao koliko će biti teško; nisam imao iskustva i nikad prije nisam radio tako nešto. Morao sam ostati iznimno budan i znatiželjan, te jednostavno ići dan po dan.

Eto ga, sedam godina kasnije je doprvak Europe, prvak Engleske. Da, i zarađuje od sad 23 i pol milijuna eura godišnje.