Znak je stigao i s neba. Nakon što je kiša nekoliko dana neprekidno maltretirala stanovnike pokrajine Alave, u srijedu je zasjalo sunce. Hoće li zasjati i našem klubu, pitali su se navijači Deportivo Alavesa, kluba iz glavnog grada Baskije, Vitorije-Gasteiz. U 36. kolu LaLige igrali su utakmicu vrijednu ostanka, a suparnik nije mogao biti teži. Stigla je Barcelona, momčad koja je dobila 11 prethodnih ligaških utakmica, od nedjelje i pobjede nad Real Madridom i službeno novi prvak Španjolske.
Hansi Flick dogovorio je produljenje ugovora do 2028. godine i nakon nekoliko dana slavljenja titule odlučio je u tom pozitivnom tonu nastaviti i u srcu Baskije. Promiješao je trener Barcelone malo karte za Alaves, ali nije iz Katalonije stigla nekakva juniorska momčad. Dani Olmo kao glavni dirigent, Marcus Rashford na lijevom krilu kao udarna igla i Robert Lewandowski u vrhu napada bili su osiguranje da Barca ne misli pasti bez ispaljenog metka.
Alaves je igrao i za sebe i za svoju mlađu sestru Istru 1961, jer i ona financijski ovisi o uspjesima baskijskog kluba s kojim dijeli mjesto u grupaciji Baskonia-Alaves. Ispadanje bi, osim za Baske, značilo i manje novca za Puljane, tako da su utakmicu s prvakom pomno pratili i na najvećem hrvatskom poluotoku. A prije dvoboja situacija nije bila nimalo ugodna: 15. Elche 39, 16. Mallorca 39, 17. Levante 39, 18. Girona 39, 19. Alaves 37. Sreli smo u VIP-prostorima prije utakmice u Vitoriji jedno poznato lice...
- Alaves jednostavno mora pobijediti, jer mu rezultati ostalih suparnika nisu išli na ruku. Da, možda pomogne i činjenica da su igrači Barcelone još u slavljeničkom raspoloženju, možda će malo teturati po travnjaku - kazao nam je, smijući se, Oriol Riera, bivši trener Istre 1961, naglasivši da je ponosan na sve što je napravio u Puli te da je njegov dobar rad primijetila i korporacija koja ga plaća.
Vjerovao je Riera, vjerovali su svi u Alavi i gradu Vitoriji-Gasteiz s oko 260.000 stanovnika, osim onih malobrojnih koji su u srijedu navijali za Barcelonu. Trener Quique Sanchez-Flores, kod kojeg je kolega Roberto Car iz Glasa Istre detektirao nevjerojatnu sličnost, i ponašanjem i izgledom, s Paolom Tramezzanijem, pa smo ustvrdili da Baskonia-Alaves očito ima šprancu po kojoj bira trenere, jedan je od ključnih poteza povukao prije utakmice kad je u udarnu postavu odlučio postaviti igrača kojem dosad nije previše vjerovao.
Do dolaska Barcelone, 24-godišnji finski stoper Ville Koski za Alaves je odigrao 11 minuta u dvije utakmice, i to još u ožujku. U možda i presudnoj utakmici sezone, protiv najjačeg mogućeg suparnika, trener je odlučio da će ga od prve minute poslati u igru. Pomalo nevjerojatan potez, ali potez koji se pokazao pobjedničkim. Koski je odradio fantastičnu utakmicu, spašavao u ključnim trenucima pred svojim vratima i izvukao iz sebe svu energiju koju je imao, tako da je posljednji zvižduk jedva dočekao na nogama. Zimska posudba iz Istre 1961 pokazala se kao pun pogodak, pa čak i da sve počne i završi s tom utakmicom protiv Barce.
Zaustavljeni su Lewandowski i društvo, Alaves je s 1:0 pobijedio Barcelonu nakon šest uzastopnih poraza i 16 utakmica bez trijumfa protiv nje. Bila je to prva domaća pobjeda Alavesa nad Barcelonom od 1. prosinca 2001. godine, kad je u njegovu dresu od 88. minute zaigrao Jurica Vučko. Čekali su 25 godina i dočekali kad je to bilo najvažnije. Bilo je to prvo gostovanje Barce u LaLigi na kojem nije zabila od 10. studenoga 2024. I tada je zapela u Baskiji, u nedalekom San Sebastianu kod Real Sociedada. Ima Koski na što biti ponosan, kao i sve njegove kolege, ali njihov posao daleko je od završenog. Dva kola prije kraja pogled na ljestvicu kazuje da je Alaves trenutačno čvrsto u sigurnim vodama, no činjenica je da ga od zone ispadanja dijeli samo jedan bod.
Bio je Koski psihički spreman, vidljivo dobrog raspoloženja pri odlasku iz hotela Silken Ciudad de Vitoria na put klupskim autobusom, dug jedan kilometar, do stadiona prije početka dvoboja. I Istra 1961, u kojoj je Koski stasao kao igrač, mogla bi, eto, konkretno pridonijeti Alavesovu opstanku u jednoj od najjačih liga svijeta.
Krenuli su gosti snažno, a kad je Alaves zaustavio te startne napade, malo su se i ispuhali. Pomogao je, svakako, domaćinu i kriterij elitnog suca, José María Sánchez Martínez puštao je žešću igru i omogućio domaćim igračima da u takvoj bitci lakše prežive.
Stadion Mendizorrotza izgleda kao bombon, iako je izgrađen još 1924. godine i nedavno je proslavio 102. rođendan. Jedan od najstarijih stadiona u Španjolskoj posljednju je veliku rekonstrukciju doživio u sezoni 1998./99., koja je bila najava povijesnog europskog puta dvije godine kasnije i finala Kupa UEFA izgubljenog s ludih 4:5 u Dortmundu od Liverpoola. Bio je tada član Alavesa i Vučko, no nije bio u kadru za finalni dvoboj, a dobro se i danas, uz puno poštovanja, u Vitoriji-Gasteiz sjećaju hrvatskog napadača.
Uglavnom, atmosfera na Mendizorrotzi bila je kao da Alaves opet igra finale. Službeno je bilo 19.138 gledatelja, 702 manje nego što iznosi puni kapacitet, a osjećaj je bio kao da ih ima barem tri puta više. Grada Polideportivo, fondo Norte, odnosno na hrvatskom sjeverna tribina, dio je stadiona na kojem se okupljaju najžešći klupski navijači Alavesa, koji s pjesmom nisu stali tijekom cijelog dvoboja. Uglavnom bodrenje svoje momčadi, malo i vrijeđanja suparnika i suca, no vladala je apsolutno pozitivna atmosfera, što je bio i jedan od ključnih preduvjeta za uspjeh. I ostatak Mendizorrotze živio je za pad velikog suparnika, osim nekoliko stotina fanova Barcelone stiješnjenih u jedan kutak na južnoj tribini.
Dominirala je Barcelona, ali otpor je bio fanatičan, vidjelo se dobro tko se bori za goli život. Kako to u nogometu često biva, presudio je možda i najlošiji pojedinac na travnjaku. Pojeo je napadač Ibrahim Diabate, napadač iz Obale Bjelokosti, živce navijačima Alavesa nekim svojim potezima i onda u prvoj minuti nadoknade zatresao mrežu gostiju za provalu oduševljenja na stadionu. Skakalo je i staro i mlado, od 9 do 99...
Nije bilo Laminea Yamala i Raphinhe, a Flick je u 62. minuti ubacio Pedrija. Promrzao je malo katalonski majstor na klupi pa je na deset stupnjeva Celzija dirigentski štapić Barcine igre preuzeo u rukavicama. Kad je petnaestak minuta prije kraja krenula jedna od posljednjih ofenziva Katalonaca, a igrači Alavesa nisu mogli izaći iz krila svog vratara Antonija Sivere, s tribina se prolomio takav koncert zaglušujućih zvižduka da ga je mogla čuti cijela Baskija. Pomogli su i navijači da se Barca zaustavi, a kad je oko pola minute prije kraja Alaves izborio aut, na tribinama je zavladalo potpuno ludilo. Aut nakon kojeg je bilo jasno da Barcelona više neće stići izjednačiti slavio se kao titula.
Burno se slavilo na stadionu nakon utakmice, igrači su otišli pred Sjever i desetak minuta klicali i pjevali zajedno s navijačima, približavala se i ponoć, nitko nije mario što je četvrtak normalan radni dan. Bitna je bila srijeda, za nju su živjeli i preživjeli. Poslije dvoboja su kamere ušle u svlačionicu Alavesa i uživo prenosile zbivanja iz nje. Kao da je Alaves osvojio prvenstvo, a ne pobijedio u utakmici 36. kola nakon koje još ni blizu nije osigurao ostanak. Ako u nedjelju izgubi kod otpisanog Ovieda, Segunda će opet postati realna opcija...
- Donosim im sreću, uvijek kad dođem na utakmicu rezultat bude uspješan - pričao je nasmijani Riera nakon dvoboja u kojem je, dvojbe nema, sreću Alavesu donijela i šesteročlana novinarska ekspedicija iz Hrvatske, koju je ugostio Alaves, predvođena glasnogovornicom Istre 1961, Melindom Kečan. Da malo i ona vidi kako je tetama u vrtiću...
Ostanak u eliti iznimno je važan za financijski dio priče. Alaves je za prošlu sezonu samo od televizijskih prava zaradio 43,46 milijuna eura, dok je Oviedo, koji je izborio plasman u elitu, za svoje drugoligaške utakmice uprihodio oko 7,18 milijuna eura. LaLiga je za potonule klubove pripremila i padobran, kako bi im pad bio lakši, tako da bi Alavesu sljedeća drugoligaška sezona donijela 20-ak milijuna eura prihoda, no kad bi i drugu sezonu zaredom ostali u njoj, rezanje troškova jednostavno bi moralo postati radikalnije. Odahnuli su, barem do nedjelje, zato u Vitoriji-Gasteiz, odahnuli su, bome, i u Puli...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....