Hajduk je bio kao Red Bull, i energetski i igrački. Daje krila, traži još. A onda je stigao Dinamo. I na tacni donio - Normabel. Dobro, Beljo je na kraju pogodio iz jedanaesterca, Modri su pobijedili, Maksimir odahnuo, bilo je bolje, ali nemojmo sada zbog tri boda glumiti da nas je netko razbudio. Jer ako je ovo reakcija nakon Poljuda, onda se valja zapitati kako bi tek izgledao izostanak reakcije...
Mario Kovačević nije sjedio prekriženih ruku. Vratio se Mišić, Stojković je donio nešto prijeko potrebne okomitosti, Galešić s desnog beka pokazivao inicijativu, Hoxha pokušavao u svojem stilu, prodorom, driblingom, traženjem viška. Želja, dakle, nije sporna. Ali to su bile zasebne epizode, pokušaji pojedinaca da pronađu izlaz iz problema koji je, zapravo, zajednički. Osim uvodnih desetak minuta oba poluvremena i ponekog trzaja, Dinamo je ostao opet sterilan. A solidni, ali ne baš raskošni Anderlecht djelovao je ozbiljnije i zato što mu je domaćin to dopuštao. Uostalom, među boljima kod Modrih bili su Kotarski i dvije maksimirske vratnice.
A onda ruka, penal i Dion Drena Beljo. I Kovačević, visoko uzdignutih ruku... Gol za pobjedu, za mirniju noć, ali nikako potvrda da je Dinamo pronašao igru. Rezultat je važan, itekako, druga čista mreža u Europi, pogotovo u trenutku kad se kriza počela prelijevati sa semafora na travnjak i natrag. No jedanaesterac ne može izbrisati ono što mu je prethodilo. Može, apsolutno, samo na trenutak odgoditi neugodna pitanja, no ne i dojam da Dinamo može bolje. Mora bolje. Je li ovo prekretnica ili odgoda apatije, vidjet ćemo uskoro... U svakom slučaju, vrijeme je kupljeno, teško koliko i plava igra. Sjećamo se, naime, druženja sa Zvonimirom Bobanom posljednjeg dana kolovoza, kada je baš ona postavljena kao imperativ, pa makar se izgubilo i pet razlike. Od tada? Umjesto iskoraka, gotovo slobodan pad, osobito igrački. Bljeskovi postoje, ali ostaju tek tragovi u pijesku: pojave se, a već ih sljedeći napad izbriše.
- Za Dinamo se najlakše pripremiti. Stalno igra 4-3-3, što samo po sebi nije problem, ali kad nema iznenađenja, protivniku je sve otvorena knjiga. Već s 4-4-2 natjerao bi ga da se pola sata traži - rekao nam je baš na dan utakmice bivši Dinamov trener. I odmah dodao bitnije: džabe i promjena formacije ako nemaš igru. Jer formacija je tek raspored figura, a nogomet ono što se među njima događa. Tko otvara prostor, tko ga napada, kad se ide u presing, kako se reagira na izgubljenu loptu. Kada to imaš, možeš mijenjati dijelove, a da momčad ne izgubi lice. Dinamo mijenja lica, a slika ostaje ista. Nije to detalj koji se može pokriti jednim pogotkom. Beljo je, u svakom slučaju, spasio stvar. I to je najbolja, mnogima i jedina dobra vijest iz Maksimira.
Bodovi su, dakle, tu. No potraga za igrom - traje i dalje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....