Kad se tamo negdje na prijelazu godina, u tjednima ususret roku za razmjene igrača u NBA ligi, zakotrljala priča da Giannis Antetokounmpo (opet) traži trade iz Milwaukeeja, kao jedna od potencijalnih destinacija, možda i najpoželjnija ako se uzme u obzir mogućnost "paketa" za kojeg bi došao NBA prvak i dvostruki MVP lige, spominjao se San Antonio. I zaista, Spursi na svom rosteru imaju gomilu mladog talenta za spojiti s pickovima na draftu, Antetokounmpo bi pak bio izuzetan dodatak mladoj momčadi i s Victorom Wembanyamom potencijalno stvorio najbolji obrambeni tandem u povijesti, ali priča je stala na jednom imenu...
Dylan Harper.
Njega se San Antonio ni po koju cijenu nije htio odreći. Prošlogodišnji drugi pick sa Sveučilišta Rutgers, dvadesetogodišnjak koji je odlično krenuo u sezonu pa zaradio lakšu ozljedu (dva tjedna) nakon koje je tek u posljednjih mjesec dana osnovnog dijela pronašao formu sa starta. Kako se ovo gore navedeno događalo u međuvremenu, pomalo nevjerojatno je izgledalo inzistiranje Spursa na tome da se ni pod koju cijenu ne žele odreći Harpera.
Međutim, u San Antoniju su znali zašto.
A sad to zna i cijeli svijet. Pustimo na stranu to što su Spursi završili osnovni dio sezone na drugom mjestu Zapada, u čijem finalu su sad prvoplasiranog, aktualnog prvaka, Oklahoma City odveli u majstoricu, fokusirajmo se na Dylana Harpera koji u ovogodišnjem doigravanju postaje ono što je zamislio biti - NBA zvijezda.
Iako je "na papiru" treći bek iza Stephona Castlea i De‘Aarona Foxa, u posljednjih mjesec dana je Harper malo izmijenio stvari, ozljedom daleko iskusnijeg suigrača (Foxa) otvorio mu se veći prostor, što je on iskoristio za 27 poena Blazersima u bitnoj - serija je bila izjednačena - trećoj utakmici prvog kruga, za prosječno 15 poena, uz 57 posto šuta, protiv Minnesote u konferencijskom finalu, "eksploziju" s 24 poena, 11 skokova, šest asistencija i sedam ukradenih lopti na startu finalne serije u Oklahoma Cityju.
Kad jedan rookie pokaže ovakav kontinuitet u NBA doigravanju, koje je za njega i većinu mu suigrača potpuno "neistražen teritorij", onda se tu mora raditi o posebnom igraču. Pritom ne treba biti ni previše šokiran kad se zna da je tu riječ o sinu bivših košarkašice i košarkaša. Pritom je tata bio peterostruki NBA prvak s gotovo 14 tisuća poena u svojoj petnaestogodišnjoj profesionalnoj karijeri...
- U čemu sam bolji od oca? U svemu. Bolji sam šuter, bolji sam s loptom, ubojitiji strijelac, možda tek... Ma ne, bolji sam i obrambeni igrač.
Tako se mladi Dylan predstavio svijetu ususret prošlogodišnjem NBA draftu. I ništa od ovoga ne bi bilo čudno da Dylanov tata nije Ron Harper, starter vjerojatno najbolje momčadi svih vremena, trostrukih uzastopnih prvaka Bullsa od 1995. do 1998. Malo stariji će se sjetiti petorke Chicaga u kojoj su, uz Harpera, bili Michael Jordan, Scottie Pippen, Dennis Rodman i Luc Longley, dok su treneru Philu Jacksonu prve opcije s klupe bili naš Toni Kukoč i Steve Kerr.
Taj Ron Harper je u Bullsima bio "igrač uloge" nakon što je prvih devet NBA sezona zabijao po 20 za Cavalierse i Clipperse, za Phila Jacksona je istu ulogu odradio u Lakersima za još dva naslova, na kraju karijere koju je zaključio s više od tisuću utakmica i 13,8 poena u prosjeku.
E, sad, kad jedva punoljetni klinac izjavi da je "u svemu bolji" od tu opisanog igrača, onda to može biti ozbiljna bahatost, ali i - argumentirano samopouzdanje. A dok smo prije godinu dana naginjali ovom prvom, Dylan Harper na parketu pokazuje da bismo se ipak mogli nakloniti drugom. Pritom, uz košarkaški talent, tijekom doigravanja pokazuje i osobnost koja ga čini jednim od najzanimljivijih igrača na konferencijama za novinare.
Dakle, još jedna stvar koju NBA zvijezda mora imati, još jedna "kućica" koju Harper ispunjava.
Mama je definitivno napravila dobar posao. Da, mama, ona košarkašica spomenuta koji odlomak ranije. Ime joj je Maria, djevojački Pizarro, rođena je Filipinka koja je s obitelji kao sedmogodišnjakinja preselila u SAD, dok je s bivšim košarkašem dobila dvojicu sinova - stariji Ron Jr. (26) igra za Boston Celticse - i razvela se 2012., kad je Dylan imao šest godina.
Tako je zapravo budući NBA košarkaš odrastao daleko od oca s obzirom na to da je majka dobila puno skrbništvo nad djecom. I negdašnja košarkašica na Sveučilištu New Orleans, poznata po "tvrdoj igri i maksimalnom angažmanu", uvela je svog mlađeg sina u sport, trenirala ga kroz osnovnu i srednju školu, doslovno ga naučila svemu.
- Što ga je dovelo do NBA lige? Ljubav prema igri, odlučnost, poniznost i težak rad.
Recept je jednostavan. Zapravo i prilično poznat, ali mama je u ovoj izjavi zaboravila jedan detalj. Talent. Koji je mogao pokupiti od tate, ali i nje...
- Igrala sam prilično "neuredno". Branila sam kao luda, kreirala napad iz obrane. Nisam bila šuter, gledala sam kako uključiti suigračice. I jako sam voljela igrati.
Ima tu nekih dodirnih točaka s igrom njezina sina, koji također "kreira napad iz obrane". I koji također zna biti "neuredan". Za razliku, pak, od oca koji je svoju igru podređenu drugima svojedobno "uredio" gotovo do savršenstva.
Dylan Harper definitivno ne mora ići daleko da bi tražio uzore. Mogu mu to biti roditelji, može mu biti i brat koji je u ligu stigao tri godine prije njega, može i suigrač Wembanyama... Međutim, već danas - sa samo 20 godina - Dylan Harper također može biti uzor mnogima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....