Kada je James Harden prije nepunih osam godina zaključivao pobjednički govor - dok mu je u naručju sijao trofej za najkorisnijeg igrača u ligi - odvažno je poručio: "Vidimo se i iduće godine." I pogriješio. Ne samo da "Brada" ponovno nije zakoračio na istu pozornicu, nego ta nagrada u idućih sedam navrata nije sletjela u ruke njegovih sunarodnjaka. Iako Amerikanci novog MVP-a iščekuju, eto, još od 2018., nakon koje je ta nagrada završavala u rukama Grka, Srbina, Kamerunca i Kanađanina, hoće li zakonski okvir lige, zapravo, otvoriti prostor za okončanje te suše?

Naime, NBA je u pretprošloj sezoni uveo pravilo "65 utakmica". U gustom i gotovo nepreglednom ligaškom kalendaru, s ukupno 82 partije u osnovnom dijelu sezone, broj 65 je tajna lozinka za elitne karike. U prijevodu, svi igrači koji žele biti legitimni kandidati za nagrade i priznanja na isteku sezone moraju odigrati minimalno 65 utakmica u prvom dijelu kampanje. Ligaška povijest pamti pet slučajeva kada su se igrači okitili epitetom "najkorisnijeg", a da su pritom odigrali manje od 65 utakmica, ali Bill Walton jedini je takav podvig režirao u sezoni s 82 utakmice. Za Portland Trail Blazerse je 1978. odigrao 58 utakmica, ali žiri je zažmirio na to i nagradio ga titulom MVP-a.

Preostala četiri slučaja? Bob Cousy sa Celticsima 1957. (64 nastupa u sezoni sa 72 utakmice), Karl Malone s Jazzom 1999. (49 nastupa u "lockout" sezoni s 50 utakmica), LeBron James s Heatom 2012. (62 nastupa u "lockout" sezoni sa 66 utakmica) i Giannis Antetokounmpo s Bucksima 2020. (63 nastupa u "korona" sezoni sa 73–76 utakmica).

Začarana granica

Takva se situacija garantirano neće odvijati u lipnju, kada će se ponovno dijeliti ova, ali i ostale prestižne nagrade u NBA-u, na kojima će lista pretendenata potencijalno biti skraćena za očekivana najbolja imena. Nakon što su s popisa nominiranih već skliznuli LeBron, Giannis i Stephen Curry - jer im ozljede i stanke diktiraju sezonu, pa je već sada i matematički sigurno da neće upisati barem 65 nastupa - do te začarane granice potencijalno neće doskočiti ni ostale zvijezde, one koje su i bile iznad njih po šansama za MVP nagradu.

Dok je Shai prošle sezone bio najkorisniji igrač prvog dijela sezone, ali i finala, u kojemu je Oklahoma osvojila naslov, Luka Dončić još čeka na takva priznanja

JOSHUA GATELEY/GETTY IMAGES/PROFIMEDIA

Tu titulu brani Shai Gilgeous-Alexander, koji već tri tjedna nije odjenuo dres Oklahoma City Thundera zbog istegnuća trbušnog mišića, a prije toga je odradio 49 nastupa za aktualne prvake. Ligaški izvori su prije tjedan dana prognozirali da će izostajati još minimalno toliko, tjedan dana, ali Shai se još nije pojavio na parketu. S obzirom na to da je Thunder odigrao već 60 utakmica, odnosno da moraju odigrati još 22 u prvom dijelu sezone, Kanađanin će morati odraditi još 16 nastupa ako želi biti među kandidatima za nagrade, prvenstveno za MVP-a. Ako u tu priču uguramo i Nikolu Jokića, koji se vratio u pogon, ali je izbivao mjesec dana i dosad je odradio 43 (od 59) utakmice za Nuggetse u ovoj sezoni, situacija postaje još zamršenija, jer srpski centar, pak, do kraja osnovnog dijela sezone smije propustiti još samo jednu partiju da konkurira za nagrade.

Nadalje, kada se "kriza" pojača činjenicom da je Luka Dončić u dresu Lakersa odradio 45 (od 57) utakmica u tekućoj sezoni, Victor Wembanyama je Spursima pomogao u 44 (od 58) dvoboja, onda se potencijalno u najvećeg kandidata za MVP-a preko noći kristalizirao – Cade Cunningham. Bek Detroit Pistonsa, lider najbolje momčadi u Istočnoj konferenciji, koji je u ligu zakoračio prije pet godina kao prvi izbor na NBA draftu, u 51 utakmici prosječno isporučuje više od 25 poena, uz gotovo šest skokova i deset asistencija. Ako mu na konto dodamo i 1,5 ukradenu loptu u prosjeku, uz gotovo jednu blokadu po susretu, onda je njegova kandidatura sasvim legitimna, a po koeficijentima je trenutačno treći u poretku, iza Shaija i Jokića.

Cade Cunningham je u prvih pet sezona okusio sjaj i tamu Pistonsa. Nakon što su prije tri godine upisali 28 uzastopnih poraza, sada su na vrhu Istoka

BRIAN FLUHARTY Getty Images Via Afp

Spašavanje američkog ponosa

Cunningham je već u petoj profesionalnoj sezoni okusio sjaj i tamu Pistonsa. U prve tri je u Detroitu bio u raskoraku između zadnje i predzadnje pozicije na Istoku, a 2023. se njegova družina "potrudila" ispisati i crne stranice povijesti s najvećim brojem uzastopnih poraza. Nakon što su Cade & co. prije gotovo tri godine nanizali 28 izgubljenih utakmica, od prošle su sezone počeli transformirati u ubojitu postrojbu na čelu s njim, što i njega pretvara u kandidata za najveća priznanja. Pored njega stoji i Jaylen Brown, koji je odijelo Robina zamijenio ulogom Batmana nakon ozljede Jaysona Tatuma, pa trenutačno vuče Boston prema vrhu konferencije, a prosječno ubacuje više od 29 poena, uz sedam skokova i gotovo pet asistencija.

Ovaj tandem će tako iznenada uskočiti među glavne kandidate za najkorisnijeg igrača u ligi, možda i jedine kvalificirane za tu titulu, jer je izvjesno da će njih dvojica odraditi 65 ili više utakmica, dok je kod Shaija, Jokića, Dončića i Wembanyame ta situacija zamršenija, u manjoj ili većoj mjeri.

Brown i Cunningham su, dakle, možda i jedini način da "vrate košarku kući". Da pokušaju spasiti američki ponos. No, ako se kanadski i srpski košarkaš kvalificiraju za nagrade, izvjesno je da će domaće snage ponovno ostati bez najkorisnijeg igrača u ligi. Osmi put zaredom.