Karijere isprepletene od srednjoškolskih dana vode prema zajedničkom cilju u Los Angelesu

Bio je to spektakularni okršaj dvaju nekadašnjih prvih pickova NBA drafta. Cade Cunningham je u ligu došao 2021. sa Sveučilišta Oklahoma State, Paolo Banchero godinu dana kasnije sa Sveučilišta Duke, dok su njih dvojica u noći s četvrtka na petak ubacili po 45 poena u utakmici u kojoj je Detroit, najbolja momčad Istoka u osnovnom dijelu sezone, spriječio Orlando da zatvori seriju prvog kruga, koja se sada vraća na Floridu. Pistonsi su tako smanjili zaostatak na 2-3 i u šestoj utakmici pokušat će izboriti majstoricu na svom parketu, izbjeći potencijalno najveću senzaciju prvog kruga ovogodišnjeg doigravanja...

Cunningham i Banchero tako su zasjali na najvećoj sceni, što zapravo i nije čudno za dvojicu mladića koji od svojih prvih dana u ligi opravdavaju visoka očekivanja kakva uvijek prate prve pickove. Obojica su odmah u ruke dobila ključeve svojih momčadi, obojica su bili rookieji godine, obojica su postali All-Star igrači, s time da je Banchero odmah od prve sezone u Orlandu postao čovjek za 20 i više poena po utakmici, što je upisivao u sve četiri svoje sezone, dok je Cunningham u Detroitu postupno rastao i u prošloj, svojoj četvrtoj sezoni postao član treće petorke lige, da bi u ovoj istaknuo čak i MVP-kandidaturu.

- Siguran sam da je ovo bila sjajna utakmica, nadam se da su navijači uživali, ali u konačnici je najbitnija naša velika pobjeda.

Nije Cunningham htio previše pričati o okršaju u kojem se tek drugi put u povijesti dogodilo da dvojica igrača u istoj utakmici ubace 45 ili više poena nakon što su prije šest godina "pod balonom" (COVID sezona) to napravili Donovan Mitchell (51) i Jamal Murray (50) u utakmici prvog kruga serije Utaha i Denvera.

- Nisu svi blagoslovljeni s prilikama da igraju pod ovakvim pritiskom. Često se osjećam kao da nisam zaslužio biti dio ovako velikih trenutaka i jednostavno sve to pokušavam maksimalno iskoristiti.

Banchero, naravno, nije mogao uživati u trenutku kao njegov protivnik:

- Dok traje utakmica ne možeš razmišljati o stvarima kao što je okršaj s nekim igračem na drugoj strani, u ovom slučaju Cunninghamom. Razmišljaš samo o tome kako pobijediti. Ali nema sumnje da ću se jednog dana sjetiti ovoga i reći sebi: "Bila je to vraški dobra utakmica." Ali nas dvojica igramo jedan protiv drugoga još od srednjoškolskih dana pa nisam iznenađen ovime što se dogodilo.

Imaju oni još dodirnih točaka. Cunningham, rođen u Arlingtonu, Teksas, odrastao je igrajući football na poziciji quarterbacka, dok je Banchero, koji je iz Seattlea, u srednjoj školi O‘Dea bio prvak države Washington i u košarci i u footballu kao - quarterback. Srećom po NBA ligu, zov košarke bio je jači od najpopularnijeg američkog sporta...

I danas su NBA zvijezde pred kojima su velike karijere, dok bismo ih vrlo lako za dvije godine mogli vidjeti u istoj momčadi, američkoj reprezentaciji za Olimpijske igre u Los Angelesu. Cunningham (24) je nekadašnji juniorski prvak svijeta, zlato je osvojio 2019. u grčkom Heraklionu, ali još uvijek čeka poziv u seniorsku reprezentaciju za koju je Banchero (23) zaigrao na Svjetskom prvenstvu 2023., nakon što je godinu ranije dobio poziv iz Italije, domovine svojih predaka. Bila je to "trakavica" u kojoj je Banchero pristao igrati za talijansku reprezentaciju, da bi to obećanje povukao nakon što je shvatio kako bi mogao zaigrati za SAD na Olimpijskim igrama u Parizu, što se u konačnici nije dogodilo. Taj potez je Gianni Petrucci, predsjednik Talijanskog košarkaškog saveza, proglasio "izdajom", dok se Banchero pravdao time da mu je uvijek bio san igrati za SAD, kao što je njegova majka Ronda (rođena Smith). Otac Mario, talijanskog podrijetla, igrao je, pak, sveučilišni football.

S druge strane, i Cade Cunningham nosi sportske gene s obzirom na to da mu je otac Keith u osamdesetima bio jedan od najvećih srednjoškolskih talenata na poziciji quarterbacka te je dobio stipendiju za Texas Tech. Međutim, zadobio je bizarnu ozljedu dok je podizao krevet i srušio ventilator sa stropa, koji mu je ozlijedio bacačku ruku, te je kasnije radio kao inženjer elektrotehnike. Majka Carrie je bila turistička agentica...

- Gledao sam roditelje koji naporno rade svaki dan i nikad se ne žale. Mučili su se, ali se nisu žalili i učinili su mi svijet sjajnim mjestom. To mi je dalo životnu perspektivu - rekao je jednom Cade.